Očekujem da Domovinski pokret postane nezaobilazan u sastavljanju Vlade. Idealan scenarij: zaboravljamo sve ove face koje se vuku kroz parlamentarni život i izvršnu vlast zadnjih dvadeset godina i u priču uvodimo nove ljude, sposobne i neopterećene, te se ponašamo kao ona prva Vlada nacionalnog jedinstva. Cilj je - bolji život

Poznati psihijatar Herman Vukušić, nekadašnji čelnik zagrebačkog HSLS-a i liječnik poznat po požrtvovnom angažmanu kad su u pitanju branitelji oboljeli od PTSP-a, odlučio se politički reaktivirati na listi Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Vukušić često medijski nastupa, a zbog životnog i profesionalnog iskustva te direktnog pristupa zahvalan je sugovornik.

- Dobar dio kampanje Domovinskog pokreta posvećen je Miloradu Pupovcu. Zašto?

- Stav i osjećaj koji prevladava u Domovinskom pokretu je - nikako s Pupovcem! Zašto? Recimo ovako: mi nismo bili prvi kad ga se nazivalo etnobiznismenom, ali ćemo biti prvi koji ćemo ga nazvati etnomogulom! Znate, nas u Domoljubnom pokretu politički smeta, i smatram da je legitimno tako nešto javno komunicirati, što srpska nacionalna manjina ima tri zagarantirana saborska zastupnika, od njih sveukupno čak osam. Oba broja su prevelika.

- Mislite i na Srbe i na ostale manjine?

- Tako je. To je, ponavljam, puno previše. Osam zagarantiranih manjinskih zastupnika, bez obzira na svoju veličinu i broj stanovnika, nema nijedna država u Europskoj uniji! Nitko to nema nego Hrvatska. Manjinama, naravno, treba očuvati njihova prava, ali je nepravedno da sto i nešto tisuća glasača jedne manjine u Hrvatskoj, poput recimo srpske, ima isti broj zastupnika kao i četiri milijuna Hrvata iz dijaspore.

- To je pitanje zakona.

- Kad je mijenjan zakon kojim se smanjivao broj zastupnika iz dijaspore, a povećavao broj zastupnika nacionalnih manjina, svjedočili smo izdaji HDZ-a kroz crno-crvenu koaliciju sa SDP-om. To je, dakle, izdajnički zakon.

- Ne govori li ta činjenica o broju zastupnika nacionalnih manjina koji žive tu s nama nešto sasvim suprotno - da hrvatsko društvo tolerira manjine, integrira ih u svoj politički sustav i omogućava im da realiziraju sva svoja prava?

- Ne, ne, niti malo. Da je to tako, onda bi se valjda mijenjali i zastupnici nacionalnih manjina u Saboru. A ne da su tu uvijek isti. Kao da je zakon skrojen po njihovom interesu. To s tim uvijek istim zastupnicima je paradoks unutar samog paradoksa. Srećom, događaju se neka previranja, sada konkretno unutar bošnjačke nacionalne manjine. To je dobro. Spontano se među njima pojavljuju neki novi kandidati u odnosu na one koje stalno gura SDA.

- Mislite da među nacionalnim manjinama nema dovoljno demokracije?

- Upravo tako. Dosta je, ponavljam, uvijek istih ljudi. S druge strane, kako živi hrvatska nacionalna manjina u Srbiji? Pitajte njihovog predstavnika. Hrvati su kao manjina eradicirali iz političkog života Srbije. Ovo što ću sada reći je moj osobni stav, i ne mora nužno odgovarati službenom stavu Domovinskog pokreta.

- Recite.

- Dok se situacija s hrvatskom nacionalnom manjinom u Srbiji ne izjednači, barem dijelom, sa statusom koji srpska nacionalna manjina ima u Hrvatskoj, prvi sam koji će reći - treba opstruirati približavanje Srbije Europskoj uniji. Dok nema reciprociteta, nema ni podrške.

- Kad smo već kod Srbije, nakon izbora i nakon Vučića -Vučić. Klizi li Srbija i dalje u fašizaciju?

- Imam tu „nesreću“ da mi je žena nešto mlađa pa povremeno gleda srpsku Pink televiziju. Gleda te njihove reality emisije. Ja malo bacim oko pa me svako toliko zakače srpske vijesti. Dakle, zgrožen sam: jedini primjer takve masovne mentalne indoktrinacije kakva postoji u Srbiji mogu povezati s ratom u Koreji kad su se zarobljeni američki vojnici nakon puštanja na slobodu, recimo poslije godinu ili dvije, ponašali kao gorljivi, uvjereni komunisti! I to su ostajali do kraja života! E to je ono što javna televizija radi u Srbiji. To nije samo fašistoidni sustav, to se doista, po stvaranju Vučićevog kulta ličnosti, može usporediti sa Staljinovom Rusijom i Hitlerovom nacionalsocijalističkom Njemačkom.

- Zašto ste se nakon dugo godina opet politički aktivirali?

- Aktivirao sam se jer mi je dosta! Na neki način, bio sam žrtva obje partije: i HDZ-a i SDP-a. HDZ me proganjao koncem 90-ih jer sam zagovarao prava branitelja. Tada je bila službena politika da PTSP ne postoji, a ja sam već tada otvarao pitanje, problem i fenomen suicida među braniteljima.

- A SDP?

- Proganjao me njihov ministar branitelja Ivica Pančić. Ni on nije vjerovao da naši branitelji mogu imati PTSP. Uglavnom, osjetio sam bič božji obje partije.

- Ima li, iz vaše perspektive, u tim strankama i dobrih ljudi?

-Ima, naravno. I pametnih i dragih. Samo takvi mogu izvući Hrvatsku iz ovog gliba. Moramo prestati gledati ljude po kriteriju stranačke pripadnosti, trebali bi se na jednom mjestu okupiti svi najbolji kadrovi i da se onda pokuša nešto napraviti.

Povezane vijesti

• Parlamentarni izbori donijeli bi stare rezultate
• Manjine se prikazuju u krivom svjetlu kako bi ih se ocrnilo
• Tušek: HDZ je spreman, neovisno kada su izbori