U povodu 100. godišnjice rođenja Ivana Pavla Drugog SVIJET JE IMAO VELIKOG I DRAGOG PAPU

Prvi papa iz istočne Europe prešao je 1,5 milijuna kilometara da svjedoči vjeru, da uđe u džamiju, sinagogu, luteransku crkvu. Proglasio je 482 novih svetaca, među kojima i Hrvate svetog Leopolda Mandića i Marka Križevčanina, kao i blaženike Alojzija Stepinca, Ivana Merza i Mariju Petković. Objavio je 14 enciklika, susreo se sa 1350 političara, prvi je papa koji je nosio sat na ruci. Bio je sportaš, u mladosti je rado išao na skijanje i planinario, a simpatije je dobio kada je posjetio i rock koncert. Govorio je sedam jezika, a uvijek je pozorno slušao svoje sugovornike

Spasio je Crkvu. To su riječi Josepha Ratzingera, pape Benedikta XVI, izrečene ovih dana, a odnose se na velikog papu Ivana Pavla II. Benediktovo pismo objavila je Poljska biskupska konferencija, a u njemu umirovljeni papa kaže da je Crkva 1978. godine, kada je izabran za papu kardinal Wojtyla, bila u dramatičnoj situaciji. Vrijeme je to nakon Drugog vatikanskog koncila, povijesnog događaja kada su između 1962. i 1965. godine usvojene reforme u Katoličkoj crkvi. Bilo je to i vrijeme kada su vjernici počeli preispitivati sve ono što je vezano uz Crkvu i stoljetne tradicije, a po mišljenju Benedikta to je mogla biti i prijetnja daljnjem opstanku.

Benedikt je čak usporedio događaje iz tog vremena s onima u Sovjetskom savezu u vrijeme Gorbačova, kada se urušio jedan sustav, a moćna sovjetska struktura raspala u jeku provođenja reformi. ”Nemoguć je zadatak čekao novog papu, a Ivan Pavao II. potaknuo je novi entuzijazam za Krista i njegovu crkvu i postao obnovitelj”, zaključio je bivši papa, koji je naslijedio Ivana Pavla II. i kojeg su mnogi nazivali ”čuvarom njegove doktrine”. Naime, njemački kardinal dugo je obnašao dužnost prefekta Kongregacije za vjeru, bivše crkvene inkvizicije, koja je u hijerarhiji vatikanske administracije na samom vrhu po važnosti. Tako je Ratzinger bio jedan od najbližih suradnika pape Wojtyle, za kojeg je govorio ”moj ljubljeni prethodnik”.

Tri posjeta Hrvatskoj

Novinar Glasa Istre, u vrijeme dok je bio urednik vanjske politike zagrebačkog Vjesnika imao je priliku u više navrata vidjeti papu Ivana Pavla II., kojem je jučer bila stogodišnjica rođenja. Ali, kao novinar, imao je i posebnu priliku prisustvovati posljednjem javnom događaju u kojem je sudjelovao Ivan Pavao II., kada je 22. veljače 2005. godine u Vatikanu, u Apostolskoj palači, primio tadašnjeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera i hrvatsko izaslanstvo. Papa je već bio jako bolestan, jedva je govorio, ali se s premijerom zadržao gotovo tridesetak minuta u knjižnici, gdje se održavao susret. Do posljednjeg trenutka nije bilo sigurno da će Ivan Pavao II. uopće biti sposoban primiti hrvatsko izaslanstvo, ali on je silno želio da do tog susreta dođe.

Sve je tog dana bilo po protokolu. Članovi izaslanstva dočekani su u dvorištu, gdje su došli u pratnji vatikanskih gardista. Dok je duga kolona automobila kružila u dvorištu, premijera i njegovu pratnju su dočekali vatikanski dužnosnici koji su ih odveli do papinih odaja. Ivan Pavao II. sjedio je u fotelji i srdačno se pozdravio sa svima koji su bili u pratnji, pa tako i s trojicom hrvatskih novinara. Bila je to i posljednja snimka rukovanja pape i onih koje je primio u Apostolskoj palači za dugog pontifikata koji je obilovao dramatičnim događajima i povijesnim susretima.

I za članove izaslanstva i za novinare, koji su u tim godinama borbe za hrvatsku nezavisnost imali brojne susrete ili su pratili te susrete svjetskih lidera i hrvatskih političara ovo je bio poseban događaj. Oko Apostolske palače već su svjetske tv kuće postavljale kamere, jer su znale da je započela dramatična bitka za život karizmatskog pape. Čovjeka koji je sudjelovao u povijesnim događajima tog stoljeća, ne kao promatrač, već aktivni sudionik i donio nadu milijunima ljudi. Wojtyla je rođen 1920. godine u mjestu Wadovice blizu Krakowa i nakon njemačke okupacije počeo je sa studijem teologije na tajnom fakultetu u nadbiskupskom dvoru u Krakowu. Istovremeno je radio u rudniku i tvornici, a za svećenika je zaređen 1946. godine. Studij je Wojtyla pohađao na Papinskom sveučilištu Angelicum u Rimu, gdje je postigao i doktorat, da bi kasnije prvo radio kao profesor u Poljskoj, a onda je imenovan pomoćnim biskupom u Krakowu. Papa Pavao VI. imenovao ga je kardinalom, a na konklavi održanoj 16. listopada 1978. godine izabran je za papu. Bilo je to prvi put nakon 456 godina da papa nije bio Tallijan. Šok i iznenađenje. ”Hvaljen Isus, evo kardinali su pozvali papu iz daleke zemlje. Ne znam hoću li se dobro izraziti na vašemu, našem talijanskom jeziku. Ako pogriješim, ispravite me”, rekao je Wojtyla na balkonu koji je gledao na prepun Trg sv. Petra, nakon što je bijeli dim izašao iz dimnjaka.

Ljudi su mu vjerovali

”Non abbiate paura, ne bojte se! Štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna”, bile su povijesne riječi koje je tada izrekao.

Vrlo brzo se vidjelo da je Karol Wojtyla posebni papa. Imao je nevjerojatnu sposobnost komunicirati s ljudima, približiti im se, osvojiti ih. Bio je prvi papa koji je postao i svjetski putnik, proputovao je 129 zemalja svijeta, tri puta bio u Hrvatskoj. Bili su to zaista posebni spektakli kada je Hrvatska ugostila dragog Wojtylu. Papu koji je učinio i presedan jer je potaknuo vatikansku diplomaciju da prizna Hrvatsku prije nego što je procedura nalagala. "Svojom je vjerom utjecao na svijet i ljude", govorio je Benedikt. Svojom je osobnošću i riječima osvajao vjernike i sve ljude širom svijeta. Oni su mu vjerovali. Sudjelovao je u povijesnim događajima rušenja komunizma, kao dogmatskog sustava koji je ograničavao ljudska prava. Bio je prije svega veliki papa.

Kada je kardinal Felici te 1978. godine na lođi Svetog Petra izgovorio tradicionalne riječi ”Habemus Papam” – Imamo papu – prolomio se aplauz okupljenih ljudi. A kada se na balkonu pojavio poljski kardinal, svi su ostali zatečeni, pa je kasnije i objavljena knjiga talijanskog povjesničara Impagliazza ”Wojtylin šok”. A za vrijeme burnog pontifikata bilo je zaista šokova, od atentata na papu koji je jedva preživio do oprosta njegovom atentatoru. Prvi papa iz istočne Europe bio je zaista poseban Kristov nasljednik koji je prešao 1,5 milijuna kilometara da svjedoči vjeru, da uđe u džamiju, sinagogu, luteransku crkvu. Proglasio je 482 novih svetaca, među kojima i Hrvate svetog Leopolda Mandića i Marka Križevčanina, kao i blaženike Alojzija Stepinca, Ivana Merza i Mariju Petković. Objavio je 14 enciklika, susreo se sa 1350 političara, prvi je papa koji je nosio sat na ruci. Bio je sportaš, u mladosti je rado išao na skijanje i planinario, a simpatije je dobio kada je posjetio i rock koncert. Govorio je sedam jezika, a uvijek je pozorno slušao svoje sugovornike.

Skroman i jednostavan

Bio sam sudionik događaja koji se vjerojatno neće tako brzo ponoviti, kada je taj dragi papa Ivan Pavao II. odlazio na drugi svijet. Bilo je jasno da neće pobijediti bolest, iako je već i prije često bio u bolnici. Posljednje njegove dane vjernici su popratili molitvama ispred prozora Apostolske palače gdje je papa stanovao. Radeći televizijsku reportažu za Hrvatsku televiziju za serijal ”Hrvatske diplomatske misije” imao sam prilike razgledati prostorije u kojima je papa živio. Bile su to skromne sobe, bez ikakve raskoši, sa privatnim oltarom gdje se papa molio. Njegovi najbliži suradnici govorili su da je papa jednostavan čovjek, koji voli talijansku kuhinju, ima interes za svašta što se događa u suvremenom svijetu. Križni put na Koloseumu s papom koji ga prati na televiziji bila je jedna od posljednjih snimaka Karola Wojtyle prije smrti. Čovjeka koji je tako često bio u medijima, nakon što se rukovao s Fidelom Castrom, nakon što je bio meta u desetak atentata koji su spriječeni ili kada je imao dilemu otići ili ne otići u mirovinu.

Kada je kardinal Ruini objavio da je umro Ivan Pavao II. Trgom svetog Petra odjeknula je pjesma. Prvo tiho, pa sve glasnije. Mnogi su bili začuđeni, ali ljudi su govorili da bi sam papa bio sretan da čuje kako oni, koji ga obožavaju, pjesmom prate njegov odlazak. Sprovod Ivana Pavla II. bio je nevjerojatan, na njega su došli zaista svi koji su nešto značili, kao i kada je s ovog svijeta otišao Josip Broz. Već su tada napredovale pripreme za konklavu, kada se kardinali zatvaraju dok ne izaberu novog papu. Počela su i lobiranja, pa se govorilo da bi Crkva mogla dobiti i prvog crnog papu. Ipak, najizvjesniji je kandidat bio Joseph Ratzinger, konzervativni njemački kardinal koji je uvijek bio oslonac za Ivana Pavla i to u najtežim trenucima za Crkvu. Tako je i Ratzinger postao novi papa, a kada se pojavio na lođi pred razdraganim vjernicima u prvoj je rečenici spomenuo svog prethodnika. ”Draga braćo, drage sestre, nakon velikog pape Ivana Pavla Drugog, gospoda kardinali izabrali su za novog papu mene, jednostavnog i skromnog radnika na vinogradima svevišnjeg”.

Nakon 26 godina u službi u Vatikanu otišao je Ivan Pavao II., kojeg je papa Franjo, još jedan veliki papa, proglasio svetim. ”Sancta subito” odzvanjalo je na Trgu sv. Petra odmah nakon Wojtyline smrti, a sam postupak proglašenja svetim išao je relativno brzo. Sada, na stotu godišnjicu rođenja Karola Wojtyle, može se samo reći, svijet je imao velikog i dragog papu. Petrovog nasljednika koji nikada neće biti zaboravljen.