Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je Objedinjene revidirane preporuke o prioritetima za testiranje na koronavirus, o postupanju s kontaktima te o završetku izolacije i samoizolacije.
Osim toga objavili su i uvjete za korištenje brzih antigenskih testova, ali i pojasnili koga se može smatrati pozitivnim na koronavirus bez testiranja.
U dokumentu je navedeno kome se dijagnoza ne može postaviti bez testiranja.
Dijagnoza covida-19 se NE postavlja bez testiranja:
- osobama koje nemaju poznatu izloženost SARS-CoV-2 unazad 14 dana;
- osobama koje su dio kolektiva, ako nemamo saznanje da u tom kolektivu ima covida-19 i da su bliski kontakti oboljelih;
- osobama čija daljnja obrada i terapija ovise o rezultatu testiranja (npr. osobi koja ima upalu pluća se ne može napamet proglasiti COVID-19 jer možda ima pneumokoknu upalu pluća ili legionarsku bolest, koje zahtijevaju specifično liječenje);
- bolničkim pacijentima i osoblju;
- korisnicima i osoblju domova za starije osobe
Nakon toga pojašnjeno je i kome se takva dijagnoza može postaviti bez testa.
"Dijagnoza covida-19 bez testiranja (to se klasificira kao vjerojatan slučaj) se koristi samo kad postoji jasna izloženost laboratorijski dokazanoj zaraženoj osobi unazad 14 dana i to za ljude koji ne pripadaju gore navedenim kategorijama", stoji u dokumentu HZJZ-a.
Dijagnoza COVID-19 bez testiranja (to se klasificira kao vjerojatan slučaj) se koristi samo kad postoji jasna izloženost laboratorijski dokazanoj zaraženoj osobi unazad 14 dana i to za ljude koji ne pripadaju gore navedenim kategorijama.
* Bliski kontakt se u svrhu zdravstvenog nadzora u karanteni/samoizolaciji definira kao:
- dijeljenje kućanstva s bolesnikom;
- izravan tjelesni kontakt s oboljelim od bolesti COVID-19;
- nezaštićen izravni kontakt s infektivnim izlučevinama oboljelog od bolesti COVID-19 (dodirivanje korištenih maramica golom rukom ili npr. ako se bolesnik iskašlje u osobu);
- kontakt licem u lice s oboljelim od bolesti COVID-19 na udaljenosti manjoj od dva metra u trajanju duljem od 15 minuta;
- boravak u zatvorenom prostoru (npr. učionica, soba za sastanke, čekaonica u zdravstvenoj ustanovi itd.) s oboljelim od bolesti COVID-19 na udaljenosti manjoj od dva metra u trajanju duljem od 15 minuta – boravak u zatvorenom prostoru na udaljenosti većoj od dva metra može predstavljati bliski kontakt, ovisno o tome ima li bolesnik simptome, o nošenju maski, o ventilaciji prostorije…svaki pojedinačni kontakt u zatvorenom prostoru treba individualno procijeniti
- zdravstveni radnik ili druga osoba koja pruža izravnu njegu oboljelom od bolesti COVID-19 ili laboratorijsko osoblje koje rukuje s uzorcima oboljelog bez korištenja preporučene osobne zaštitne opreme (OZO) ili ako je došlo do propusta u korištenju OZO-a;
- kontakt u zrakoplovu ili drugom prijevoznom sredstvu s bolesnikom dva mjesta ispred, iza ili sa strane; suputnici ili osobe koje skrbe o bolesniku tijekom putovanja; osoblje koje je posluživalo u dijelu zrakoplova u kojem sjedi bolesnik (ako težina kliničke slike ili kretanje bolesnika upućuje na izloženost većeg broja putnika, bliskim kontaktima se mogu smatrati putnici cijelog odjeljka ili cijelog zrakoplova).
Potrebno je naglasiti da svaka specifična situacija zahtijeva individualnu epidemiološku procjenu i da se postupanje može razlikovati od preporuka ako postoji medicinsko opravdanje.
Osoba ne podliježe zdravstvenom nadzoru u karanteni/samoizolaciji ako je u posljednja tri mjeseca:
- imala laboratorijski potvrđen COVID-19 (PCR testom) ili je kao identificiran bliski kontakt oboljele osobe razvila simptome i dijagnosticiran COVID-19 brzim antigenskim testom;
- na temelju jasne epidemiološke anamneze i kliničke slike klasificirana kao vjerojatan slučaj COVID-19 (npr. ukućan koji živi s laboratorijski potvrđenim bolesnikom koji je tijekom karantene razvio karakteristične simptome bolesti).
Odluku u cijelosti pročitajte ovdje.