INTERVJU
Dr. Dražen Jurković, direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu, za Glas Istre: OSNOVNA PLAĆA LIJEČNIKA TREBALA BI BITI 15.000 KUNA
Sedam posto znači i dosta, ali ni slučajno da će to bitno utjecati na odljev liječnika i sestara. Kolektivni ugovor nije više alat za rješavanje svih problema. Mislim da bi bio potreban poseban zakon kojim bi se riješile plaće i standard liječnika i zdravstvenih radnika po uzoru na suce. Osnovna plaća za liječnike treba biti 15.000 kuna, a onda se može razgovarati i što se sve od liječnika traži. Ali, mora se urediti i sve drugo u sustavu, jer se jedino tako mogu očekivati rezultati
Ljut što je smijenjen dr. Tamer Salha, donedavni predstojnik Zavoda za radiologiju KBC-a Osijek, kamionom je ispraznio svoju radnu sobu i odnio sav namještaj koji je bio njegovo privatno vlasništvo. Nije zaboravio ni zastor na tuš kabini, a njegov nasljednik, ujedno i kum, došao je u praznu sobu.
To je bizarnost, ali i pokazatelj turbulentnog stanja u hrvatskom zdravstvu koje je sve više rastrgano aferama, nezadovoljstvom zaposlenih i pacijenata, neimaštinom i dugim listama čekanja na preglede, pa i priča o namještaju dospije na naslovnice novina. Pravih problema ima znatno više od onog da su ovršene bolnice koje mjesecima nisu plaćale lijekove, poput dubrovačke i kninske.
Ugledni stručnjak za javno zdravstvo, dr. Dražen Jurković, direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ), naglašava da je došlo vrijeme za drastičnije rezove kako bi cijeli sustav zdravstva funkcionirao bolje. Dr. Jurković predlaže i da se posebnim zakonom reguliraju plaće liječnika i sestara, po uzoru na suce, s time da osnovna plaća za liječnike bude 15.000 kuna. Tada bi se zaustavio i odlazak najboljeg kadra u inozemstvo, a stvorili bi se i uvjeti da se mjeri rad i postave standardi koji se očekuju od liječnika i svih drugih u sustavu. Međutim, ostaje i veliki problem da Hrvatska izdvaja mnogo manje za zdravstvo od europskih država.
"Treba znati da mi izdvajamo dvostruko manje nego Slovenci ili četiri puta manje nego Austrijanci", kaže dr. Jurković koji organizira redovni kongres UPUZ-a koji se 10. listopada održava u Opatiji i na kojem će i ministar Milan Kujundžić govoriti o najaktualnijim temama koje muče ne samo zdravstvene radnike, već i sve hrvatske građane koji najčešće nisu zadovoljni uslugama koje dobivaju.
Knin i Dubrovnik
- Je li sve ovo što se posljednjih dana događa s bolnicama u Kninu i Dubrovniku signal za uzbunu?
- Sigurno da je situacija zaista ozbiljna.
- Može li se ova kriza s ovrhama proširiti i na druge hrvatske bolnice?
- Ne da se može, već su i mnoge druge bolnice na neki način zahvaćene. Ali sve to treba promatrati iz više aspekata, jer je to problem koji nije od jučer. Pitanje je u konačnici i cijena lijekova, jer mi sada u cijeni plaćamo i ovrhe, zatezne kamate, troškove odvjetnika.
- Gdje je rješenje i ima li ga uopće?
- Treba naći sredstva da se saniraju dugovi i s veledrogerijama razgovara o daljnjem poslovanju, a prije svega da se ubuduće poštuje rok plaćanja od 60 dana. Kada netko kaže odakle novci za sanaciju ovog stanja, slikovito bi se moglo pitati je li moguće kupiti auto a da se nema novca. Naravno da ne. Lijekove treba platiti, a veledrogerije na ovaj problem upozoravaju još od proljeća.
- Problem ipak nije od jučer?
- Ma ne, to se vuče već 20 godina, ali je sada kulminiralo. Nije se nikada do sada dogodilo da veledrogerije tuže i stavljaju ovrhe bolnicama. Do sada je bilo tako da su tražile da im se plate lijekovi, pa je nešto plaćeno, išlo se dalje, a rokovi plaćanja vukli su se i do 200 pa i 250 dana. Ali sada je priča kulminirala.
- Veliki su problem hrvatskog zdravstva i liste čekanja?
- Kada se gleda iz ugla pacijenata sigurno da je problem ozbiljan. Nešto se pokušava, ali još uvijek su liste čekanja ozbiljan problem.
- Jesu li to riješili naši susjedi, recimo Slovenci?
- Nisu to ni oni riješili, ali liste čekanja nisu kao u Hrvatskoj. Ima i kod njih čekanja, postoje i objektivni problemi da je pritisak na neke preglede zaista velik, a liječnici ih odobravaju da se izbjegnu medijske afere ako nešto krene po zlu.
Grčka rekorder
- Vi ste u vrijeme dok ste bili u Ministarstvu zdravstva pokrenuli informatizaciju naručivanja pacijenata. Ima li sada nekih pomaka na tom planu?
- Ima, ali ni to nije riješeno do kraja.
- Ministar Milan Kujundžić često ističe da u Hrvatskoj izdvajamo malo za zdravstvo, daleko manje nego razvijene zemlje i da s tim novcem naši ljudi imaju zapravo dobru uslugu?
- Slovenci za zdravstvo izdvajaju tri milijarde eura, a toliko izdvajamo i mi. Oni na dva milijuna stanovnika, mi na četiri. Dakle dvostruko više izdvajaju od nas, a svi inputi su na svjetskoj razini i gotovo isti. Kada se kupuje oprema i dijagnostički uređaji, plaća se međunarodna cijena. Isto vrijedi i za lijekove, a kada već govorimo o usporedbama, Austrijanci izdvajaju četiri puta više za zdravstvo nego mi.
- Kako je onda uopće moguće poslovati?
- Treba znati da su kod nas mnogo niže plaće liječnika i medicinskih sestara, a sada smo svjedoci i odljeva ljudi van. Ostaje činjenica da Hrvatska danas za zdravstvo izdvaja relativno malo, ali druga je stvar naša gospodarska pozicija i mogućnosti. Teško da se može očekivati izdvajanje veće od 16,5 posto i kada se uzme prosječna bruto plaća i broj zaposlenih, onda imamo koliko imamo. Treba znati i da 1,7 milijuna uplaćuje za zdravstvo, a usluge koriste svi.
- Ima li Hrvatska u ovom trenutku i problem manjka liječnika, već i zbog činjenice da ih je više stotina otišlo na rad u inozemstvo?
- Problem je drugi, prije svega kako su liječnici raspoređeni, koliko ih je u kliničko-bolničkim centrima, a koliko na periferiji ili u primarnoj. Najviše liječnika u Europi ima Grčka, 600 njih na 100.000 stanovnika, a mi imamo više liječnika po stanovniku nego Slovenija, Irska, Velika Britanija, a manje nego Austrija ili Njemačka. Negdje smo u prosjeku Europske unije, ali je druga stvar raspored.
- Stalno se govori da liječnici odlaze i da će odlaziti još više?
- To je činjenica, ali to nije samo u Hrvatskoj. U cijeloj Europskoj uniji liječnici odlaze iz zemlje u zemlju, te migracije liječnika su normalne. Mi gotovo veći problem nego s liječnicima imamo s medicinskim sestrama. Prijete i liječnici zbog niskih plaća i uvjeta rada odlaskom, a u kojoj mjeri će do toga doći, tek treba vidjeti.
- Je li ovih sedam posto, koliko su sada dobili zdravstveni radnici, može nešto riješiti?
- Sedam posto znači i dosta, ali ni slučajno da će to bitno utjecati na odljev liječnika i sestara. Kolektivni ugovor nije više alat za rješavanje svih problema. Mislim da bi bio potreban poseban zakon kojim bi se riješile plaće i standard liječnika i zdravstvenih radnika po uzoru na suce. Osnovna plaća za liječnike treba biti 15.000 kuna, a onda se može razgovarati i što se sve od liječnika traži. Ali, mora se urediti i sve drugo u sustavu, jer se jedino tako mogu očekivati rezultati.
- Očito nisu ni realni uvjeti poslovanja kada niti jedna od šezdeset hrvatskih bolnica ne posluje pozitivno, osim one u Lovranu?
- Trenutno ne posluje zaista niti jedna, pa kada svih 60 ravnatelja ne uspijevaju pozitivno poslovati, uvjeti poslovanja očito nisu realni.
Alkohol i cigarete
- Vi ste prvi predlagali, a to predlaže i ministar Kujundžić, da se povećaju porezi na cigarete i alkoholna pića i da se ta sredstva usmjere prema zdravstvu. Nije se međutim od prijedloga dalje otišlo?
- Taj naš prijedlog, a i ministrov, bio je u sklopu diskusija oko prijedloga Zakona o zdravstvenom osiguranju, ali je taj zakon negdje stao. Ne znamo gdje. Bio je na javnoj raspravi, postojala je radna skupina, zakon je bio obličen i išao je u Ministarstvo financija. A gdje je zastalo, ne znam.
- Mogu li se neki bitniji pomaci o kojima se raspravljalo očekivati sada kada uskoro slijede i izbori?
- Mislim da je teško očekivati bitne i velike pomake.
- Vi često govorite da u zdravstvu treba clean start?
- Ponovit ću ono što sam već rekao, da ovi sada problemi svakako nisu od jučer i nisu stvoreni ni u vrijeme ove Vlade, kao ni prethodne, već su se gomilali godinama. Mi moramo stvoriti realne osnove za normalno poslovanje, bez krpanja. Nije sustavno rješenje da liječnici dobijaju razne dodatke, kao što nije ni to da se prekoračuju rokovi plaćanja, jer sve što nije plaćeno u roku od 60 dana je dug. Sustav treba tako funkcionirati da se stvarno sve drži pod kontrolom, a da se sve obaveze servisiraju i da građani imaju pristup uslugama. Nije ljudima dostupna zdravstvena zaštita ako pretragu mogu napraviti za godinu dana.
- Uz sve te probleme ima puno entuzijazma među liječnicima i sestrama?
- Svakako, ti se ljudi jako, jako trude. Ne možemo uvijek ni sve kritizirati, svaka zdravstvena administracija dala je i doprinos da se stvari rješavaju. Svi su pokušavali nešto napraviti i jako su se trudili, ali treba znati da niti jedan ministar sam ne može učiniti ništa bez podrške cijelog društva, premijera, Vlade, ministra financija, struke. Moramo svi željeti urediti sustav, a ne samo ministar.
- Ima li hrvatska previše bolnica?
- Apsolutno nema i potpuno je pogrešno tvrditi da ćemo mi ukidanjem nekih bolnica smanjiti troškove. Samo bi ih povećali. Međutim, to ne znači da ne trebamo racionalizirati i dizati kvalitetu sustava. Svaka bolnica treba imati četiri osnovna odjela plus hitnu službu, jer su to interventni odjeli koji pacijentima trebaju svaki dan. Ako ukinete jednu bolnicu, recimo u Kninu, ti će pacijenti putovati u Šibenik i samo će morati platiti prijevoz i gubiti vrijeme. Ali, ne mora svaka bolnica imati ortopediju, dermatologiju, neurologiju, ne moraju se ni maligne bolesti liječiti na sto mjesta, već treba formirati centre izvrsnosti i objediniti stručnjake i znanje. Pedijatriju, ginekologiju, internu i kirurgiju treba svaka bolnica, uz hitnu bolničku službu, a treba stvoriti i uvjete da nam bolje funkcionira primarna zdravstvena zaštita.
Rijeka i Pula
- Jesu li ove investicije u bolnicama u Puli i Rijeci potrebne?
- Itekako su potrebne i korisne i jako se zalažem za njih. Rijeka i Pula godinama nisu obnavljale bolnice i sada dobivaju prave investicije koje osobno itekako podržavam. To su sjajne stvari, a potrebno je realizirati i projekt u Zagrebu, u Blatu. Ne treba stati samo na dječjoj bolnici, jer Zagreb preko Save nema bolnicu i veliki dio ljudi od Istre nadalje bi gravitirali toj bolnici.
- Jesmo li dovoljno bogati za te skupe projekte?
- Postoje i sredstva Europske unije, a primjer Estonije je da se itekako mogu povući sredstva. Jedna značajna investicija, kao što je sveučilišna bolnica, ali i bolnice u Puli i Rijeci su također potrebne i za to se moraju i mogu naći sredstva.
- Svaka administracija koja je uopće spomenula potrebu da se poveća cijena dodatnog zdravstvenog osiguranja bila je na meti kritika. Čim se spomenu više cijene, ljudi se pobune?
- A kako povećati cijenu dodatnog osiguranja? Ako to HZZO učini, privatna će osiguranja ponuditi nižu cijenu i svi će otići tamo. Postoji rješenje, ali ne na taj način. Mora se promijeniti sustav participacija, delimitirati ih.
- Što to konkretno znači?
- Recimo, ako je cijena zdravstvene usluge 10.000 kuna, građanin će ili njegovo dopunsko osiguranje za nju platiti 2.000 kuna. Ali ako je 100.000 kuna, isto će se platiti 2.000 kuna. Treba delimitirati participacije, prijedlog je u zakonu bio 4.000 kuna, a predlagala su se i radikalnija rješenja. A premije dopunskog osiguranja bi privatni osiguravatelji i HZZO određivali prema troškovima. Tako bi se ostvario dodatni prihod zdravstvenim ustanovama.
- Ali bi osiguravatelji imali veći rizik?
- Upravo tako, ali će više zarađivati zdravstvene ustanove. Pitanje je onda poslovne politike hoće li se dizati premije ili će se iz akumulacije financirati dodatni trošak. A onda će biti motivirano i 900.000 ljudi koji nisu u sustavu dopunskog zdravstvenog sustava da uđu. I to je bilo u prijedlogu tog zakona, plus cigarete, a gdje je stalo ne znam.
- Hrvatska usprkos problemima ipak ima vrhunsku medicinu u mnogim segmentima?
- Rekao bih u nizu segmentima ona je sjajna. Ali pitanje je može li dugoročno tako ostati. Bojim se da ne. Ne može se proizvoditi Mercedes, a plaćati ga 5.000 eura, a sada upravo to tražimo od hrvatskog zdravstva. Na duge staze to nije održivo.
- Je li moguće smanjiti troškove zdravstvene zaštite?
- To nije uspjelo nikome i nigdje u svijetu. Takve zablude ne treba imati, što naravno ne znači da se racionalizacijama mogu postići uštede. Svaka ozbiljna zdravstvena administracija diže godišnje proračun za pet do deset posto, jer dolaze novi skupi lijekovi, što sve diže cijene zdravstvenih usluga. Slovenci dižu oko šest posto proračun, digli smo nešto i mi, ali ne dovoljno.
- Je li sustav bolje funkcionira u Istri, odnosno općenito onim dijelovima zemlje koji su bogatiji?
- Sustav svugdje funkcionira jednako. Bogatije županije, a uzmimo primjer Rijeke, obraćaju veću pozornost na funkcioniranje sustava i kroz dodatna sredstva daju novce. Nitko to lokalnim upravama ne brani, a neke se i premalo uključuju. Svaki župan može dati dodatna sredstva i financirati bolnicu ili dom zdravlja i neke sredine to rade. Imate i primjer Dubrovnika, gdje je bolnica objektivno u problemima, ali je nedopustivo da Grad Dubrovnik ne sudjeluje u financiranju te bolnice. Ne može se dubrovačka bolnica jednako financirati kao ona u Gospiću, jer se samo od kruzera ili obilaska zidina godišnje zarade milijuni. A stav je da ne postoji obaveza financirati zdravstvene ustanove, a one imaju obaveze liječiti turiste. To naprosto nije u redu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
