Davor Štimac, bivši ravnatelj KBC-a Rijeka i nezavisni kandidat za gradonačelnika Rijeke, u kratkom roku se od početnika u politici prometnuo u kandidata koji je sposoban ugroziti vječnu vladavinu SDP-a u tom gradu. Utoliko je Štimac postao zanimljiv cijeloj Hrvatskoj, kojoj su nasušno potrebna nova imena u politici i kvalitetni ljudi s rezultatima iza sebe.

Da je on upravo takav, Štimac je javnosti nastojao pokazati 15-minutnim videom u kojem je nabrojao svoje kvalitete, s naglaskom na uspješnu karijeru gastroenterologa i jednako dobro vođenje KBC-a. U samom početku videa, pak, spomenuo je da je on već četvrta generacija Riječana, i od tuda smo počeli naš razgovor…

- Pa da, po mami smo četvrta generacija Riječana. Oni su sa Sušaka, Rijeka je nekad bila podijeljena u dva grada. Moja mama i nona kažu da su rođene na Sušaku, koji danas ne postoji kao grad već je dio Rijeke. Inače, mamina loza je s Krka, a očeva iz Gorskog Kotara. Otac je otišao iz Gorskog Kotara kad je bio u srednjoj školi.

- Jeste li taj podatak, da ste četvrta generacija Riječana, istaknuli zato što mislite da vam je to plus kod birača?

- Ne mislim da je to nekakav veliki plus, mislim da je to znak pripadnosti gradu. Ljudi se vezuju uz grad u kojem su rođeni, a jedna od vrijednosti jest tradicija. U ovom trenutku nama u Rijeci nedostaje stanovnika, ljudi koji bi učinili grad življim. Stanovništvo se smanjuje i to nam je veliki problem.

- Je li za vas onaj tko se doselio u Rijeku prije 10 godina, na primjer, "manje" Riječanin od vas?

- Ja bi volio da se i onaj tko se doselio prije mjesec dana osjeti Riječaninom. Grad treba biti takav da čovjek, kad se u njega doseli, već drugi dan zagrli taj grad i osjeća ga svojim. Ako se oni koji su nedavno došli osjećaju Riječanima, mislim da je to jako dobro.

- Katarina Peović, jedna od vaših protukandidatkinja, nije rođena u Rijeci, a uglavnom ni ne živi u Rijeci nego u Zagrebu. Je li se ona smjela kandidirati za gradonačelnicu Rijeke?

- Kakva je regulativa na nivou države, tako neka i bude. Građani će sami prosuditi je li im ona prikladan kandidat.

- Po čemu je Rijeka poseban grad, ako jest poseban?

- Ja bih rekao da je svaki grad poseban. Za mene je Rijeka posebna zato što sam se tu rodio, što sam tu odrastao, išao u školu, studirao. Rijeka je meni najljepši grad i kad god se vraćam u Rijeku, osjećam posebnu radost. Recimo kad se vraćate iz Zagreba i kad vam se otvori Kvarner. Tada vidite koliko je Rijeka predivna. Posebna je po zemljopisnom položaju. Ima čak neka priča da kad stavite šestar u Rijeku i povučete krug, blizu ste centra Europe. U dijelu smo Mediterana gdje more duboko zadire u kontinent. Pozicija Rijeke je izuzetna, a s druge strane imamo veliko miješanje kultura. Samo u 20. stoljeću sedam država se promijenilo u Rijeci. Ta multikulturalnost je dovela do toga da je Rijeka u određenim fazama svoje povijesti bila izuzetno značajna u smislu industrije i razvoja.

- Jeste li ikad razmišljali da se odselite, jer ste kao vrstan liječnik vjerojatno imali prilike?

- Imao sam dosta prilika, posebno kad sam završio specijalizaciju iz gastroenterologije. Imao sam ozbiljnih ponuda, ali nikad nisam pomišljao da se ne bih vratio u Rijeku. Proputovao sam cijeli svijet, bio na studijskim boravcima od Londona, Danske, Padove, Udina do Sjedinjenih Država, ali nisam nikad razmišljao da se neću vratiti. Zanimanje liječnika na neki način nalaže da pomognete svom gradu i ljudima. Bez obzira što je medicina univerzalna, ja sam silno sretan što sam u svojoj karijeri pomagao ljudima koji ovdje žive, koje na neki način poznajem, i koje sam nakon toga sretao na ulici. I sad sam sretan kad me takvi ljudi zaustave.

- Zaustavljaju li vas ovih dana, od kad ste se kandidirali za gradonačelnika?

- Sada čak i više, iako ja i inače poznajem mnogo ljudi, i oni poznaju mene kroz niz stvari koje sam radio. S jedne strane kao liječnika, s druge nastavnika na fakultetu, a s treće kao čovjeka koji je aktivan u sportu. Isto tako, bio sam glavni urednik Vala (riječki studentski list iz 80-ih, op. a.), tako da me i kulturna scena poznaje.

Naš urednik Ivor Balen i Davor Štimac

- Imate lijep prostor u centru grada, mnogo suradnika, a to sve košta. Kako financirate kampanju?

- Za razliku od drugih kandidata koji nisu nezavisni, mi moramo puno mudrije gospodariti sredstvima. Kod mene nema novca iz proračuna, niti iz fonda stranke. Mi smo krenuli s vlastitim novcem ljudi koji su u najužoj grupi oko mene, a potom se pojavilo i dosta simpatizera. Oni su spremni uložiti svoj novac i novac svojih malih ili srednjih tvrtki jer vide da Rijeci trebaju promjene i da smo mi ti koji će nešto promijeniti u ovom gradu.

- Konkretnije, imate li mjesečni proračun?

- Nemamo mjesečni proračun, imamo otprilike plan u što bismo trebali uložiti. Ali najveća vrijednost je što ljudi ulažu sebe i svoje vrijeme, tako da ne trošimo novce na ono na što smo mislili da ćemo trošiti. Najdragocjeniji su ljudi i njihovo vrijeme.

- Koliko vas košta prostor?

- Prostor pripada jednom članu šire obitelji moje supruge, a s obzirom da je kriza, zjapio je prazan pa smo ga mi dobili praktički za simboličnu cijenu. Tu smo na četiri mjeseca, a prostor bi ionako u to vrijeme bio prazan. Sve ide od toga da nam najviše pomažu ljudi svojom željom da budu dio ove priče.

- Ali što ako vam ti pomagači i sponzori, ako postanete gradonačelnik, pokucaju na vrata i zatraže nešto?

- Toga se ne bojim jer smo u ovu priču uključili ljude koji su dokazani, financijski i karijerno ostvareni, i u politici ne traže korist, nego mogućnost da nešto daju. U razvijenim demokracijama u politiku ulaze ljudi koji mogu nešto dati, a ne nešto uzeti. Mi želimo nešto dati, jer mislimo da grad ne ide dobrim putem.

- Kad ste objavili popis ljudi koji vas podržavaju, neki su komentirali da ste vi te ljude zvali i tražili podršku. Je li to doista bilo tako, ili su se oni sami ponudili?

- Posljednja četiri mjeseca, od prvog sastanka inicijativne grupe u kojoj je prvo bilo 16, pa 20 ljudi - mi razgovaramo. Svaki tjedan imamo sastanke preko Zooma na kojima razgovaramo o određenim temama koje se tiču grada i na te sastanke uključujemo sve više ljudi. Ti ljudi su se uključili prije svega programski, jer su zainteresirani za određene teme o kojima smo diskutirali. Nakon toga su ostali u inicijativi. Dakle, priča je potpuno programska.

- Kad ćete predstaviti svoje kandidate za zamjenike?

- Iz dana u dan nam se javljaju novi ljudi, i to vrlo kvalitetni. U ovom trenutku je preuranjeno zaključiti tko je taj koji bi mogao obavljati tu funkciju.   

- Ideološki, jeste li lijevo, desno ili u centru?

- Mi želimo zahvatiti što šire. Osnovni problem koji imate kao gradonačelnik jest da trebate mobilizirati sve građane. Zato je preusko reći da smo negdje u centru. Želimo zahvatiti sve. Sve one koji politiku ne doživljavaju kao tu usku ideologiju. U Rijeci je možda 1,5 posto ljudi uključeno u stranke. Vjerujem da svaki građanin može pronaći sebe u programu koji nudimo, a to je razvoj grada temeljen na znanju, poštenju, tradiciji, kozmopolitizmu.

- Vi intimno, kako stojite ideološki?

- Ja sam građanski orijentiran, niti previše desno, niti previše lijevo. Široki centar.

- U videu ste spomenuli da ste bili branitelj i da surađujete s hospicijem kojeg vodi Crkva. Je li to pokušaj zahvata u glasove desnice?

- Možete vi to tako tumačiti, ali to su samo činjenice.

- Činjenice koje ste vi namjerno istaknuli.      

- Istaknuo sam sve što je bitno u mojoj biografiji.

- Bili ste glavni urednik Vala. Je li trebalo biti član Saveza komunista da bi se bilo na takvoj funkciji?

- Ja sam tada bio predsjednik studenske omladine u Rijeci. S obzirom da sam bio glavni urednik časopisa Speculum, Medicinskog fakulteta, a kao vanjski suradnik sam puno surađivao i s Valom, prepoznali su me kao potencijalnog novog glavnog urednika. Nisam nikad bio član Savez komunista. Na tu temu mogu ispričati jednu anegdotu. Izašao je tekst koji nije odgovarao tadašnjoj političkoj vrhuški, pa su nas pozvali na razgovor. Tamo su nam rekli da od nas kao članova očekuju da takve tekstove ne objavljujemo. Na to sam im rekao da ja nikad nisam bio član i da u tom smislu nemam nikakvu odgovornost. Oni su se čudili kako sam prošao kao glavni urednik. To je bilo krajem 80-ih kada te kontrole očito više nisu bile tako stroge.

- Kakvo je vaše mišljenje o razdoblju Jugoslavije?

- Kada gledaju u prošlost, ljudi uvijek pamte lijepe uspomene. Moje djetinjstvo, srednja škola i mladost stvarno su bili prekrasni. Mi smo u Rijeci živjeli lijepo, bilo je puno mjesta za izlaske, bila je razvijena rock i kulturna scena. Nisam primjećivao ideologiju, o tome se puno više pričalo kasnije, nego tada.

- Kada je riječ o ideologijama, ima li liberalni kapitalizam alternativu?

- Budimo realni. Danas su najrazvijenije zemlje svijeta, one u kojima se najbolje živi, zemlje liberalnog kapitalizma. Cilj ne bi trebao biti borba protiv bogatstva, nego borba protiv siromaštva. Zemlje koje su bogate traže način da smanje razlike najbogatijih i siromašnih. Naš cilj mora biti upravo to; približavanje skandinavskom modelu. Ja sam puno boravio u tim zemljama, Danskoj, Finskoj, Švedskoj. Oni su definitivno vrh demokracije. Cilj je da nema siromašnih, a to možemo postići socijalnim programima. Rijeka ima dobru osnovu da tako nešto i ovdje razvijamo. Kada vidim da u gradu još uvijek imamo ljudi koji jako teško žive, cilj nam mora biti da im socijalno pomognemo. Međutim, to se može ostvariti jedino ako je društvo dovoljno bogato. Modeli koji postoje u svijetu bi nam trebali biti primjer.      

- Kada je riječ o bogatstvu, jedna od najbogatijih regija u Hrvatskoj je Istra. Kako komentirate IDS-ovo upravljanje Istrom?

- Ja ne bih toliko komentirao IDS, koliko Istrijane koji su vrlo vrijedni ljudi. Kad dođem u Istru, tamo svi rade, svi su ljubazni. To je mentalitet na kojem čak i mi u Rijeci možemo zavidjeti. A sad, tko je u Istri izborni prioritet... Vjerojatno ljudi znaju zašto i za koga glasaju.

- Zašto više niste ravnatelj KBC-a?

- Nakon što mi je istekao mandat očekivao sam da ću biti ponovno izabran, ali nisam.

- Je li tome kumovao HDZ?

- Upravno vijeće se sastoji od pet članova, od čega tri postavlja Vlada i ta tri člana su članovi vladajuće stranke, iz koje je i novi ravnatelj.

- U kojoj mjeri je gradnja nove zgrade KBC-a na Sušaku vaša zasluga, a u kojoj plod spleta okolnosti?

- To je sigurno splet okolnosti u kojem uvijek netko treba gurati priču. Izgradnja bolnice je nešto o čemu se u Rijeci govorilo 30 godina. Projekti su postojali, međutim priča nikako da se pokrene. Ja sam je pokrenuo u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, odnosno ministra Varge. Nakon toga smo projekt gurali i realizirali u vrijeme naredne dvije Vlade, prvo one premijera Tihomira Oreškovića s ministrom Nakićem, i potom one Andreja Plenkovića s ministrom Kujundžićem. Bit priče je tim. Okupio sam vrlo široki tim suradnika koji je uopće mogao pripremiti taj projekt, ući u pregovaranja s Ministarstvom i Vladom. Zajedničkom aktivnošću doveli smo do toga da se iskopala jama i tako je krenulo.

- Vaš mandat obilježilo je i dovođenje financija KBC-a u red. Kako ste u tome uspjeli?

- Vođenje financija također zahtijeva znanje. Završio sam dva poslijediplomska studija menadžmenta, jedan u Zagrebu u suradnji s London School of Economics, i drugi u Izraelu. Smatrao sam da je to potrebno za dobro voditi i odjel i kliniku, a posebno bolnicu. Financijske probleme smo vrlo brzo riješili. Prije svega, treba dati podjednaku važnost financijskom upravljanju bolnicom, kao i njezinom stručnom razvoju. Ako imate ravnotežu, bolnicu možete voditi kao tvrtku i ja sam upravo to i radio. Većinu suradnika sam doveo iz realnog sektora. Uz veliku dozu socijalne osjetljivosti, bolnica se mora voditi kao tvrtka, jer ona to zapravo i je. Ukratko, stvar je vrlo jednostavna. Morate imati veće prihode od rashoda. Sa svojim timom uložio sa velike napore da osiguramo što više prihoda, bilo iz EU fondova, bilo iz donacija, ali i da smanjimo rashode racionalnim poslovanjem. Nije svejedno ako je prosječno trajanje hospitalizacije 10 ili 5 dana, kako ćete ljude rasporediti u noćne i dnevne smjene… Ima niz parametara na koje treba paziti. Kada me pitaju da li bi bolnicu trebao voditi ekonomist, a ne liječnik, moj odgovor je ne. Potrebno je biti "dva u jedan", odnosno i liječnik i ekonomist.

- U vrijeme ravnanja KBC-om najavljivali ste preseljenje bolničke ljekarne i administracije u zgradu bivše Zanatopreme. Zgradu ste dugo uređivali, ali nikad niste preselili. Gdje je zapelo?

- Bivša zgrada Zanatopreme u privatnom je vlasništvu i nismo je uređivali mi, nego vlasnik. Osnovna ideja bila je opremiti novu bolničku ljekarnu, koja trenutno radi u neprikladnim suterenskim prostorima, u krugu KBC-a. Osim nove ljekarne u zgradi bi objedinili upravu i administrativne službe koje su trenutno razmještene u više trošnih zgrada i osigurali stotinjak novih parkirnih mjesta u krugu bolnice. Nakon izrađene studije isplativosti pribavili smo suglasnost Upravnog vijeća KBC-a, Ministarstva financija, Ministarstva državne imovine i naposljetku Ministarstva zdravstva, nakon čega je u lipnju 2019. potpisan ugovor o zakupu. Zgradu je u potpunosti opremao najmodavac, a bolnica je dobavila samo manji dio pokretne imovine za potrebe ljekarne. U vrijeme mojeg mandata zgrada je prošla i tehnički prijem, ali koliko znam, još uvijek nije došlo do preseljenja ljekarne i ostalih službi, što bi sigurno unaprijedilo uvjete liječenja i standard zaposlenika.

- U Hrvatskoj se svako toliko pojavi ideja privatizacije zdravstva. Što vi mislite o tome?

- U Hrvatskoj imamo vrlo slabo privatizirano zdravstvo u odnosu na druge zemlje. I dalje imamo dominaciju javnog zdravstva, što je dobro, jer pruža socijalnu sigurnost građanima. Ukoliko se želimo okrenuti tržištu u smislu da budemo privlačniji i pacijentima iz inozemstva, svakako moramo razvijati i privatno zdravstvo, koje nužno ne mora biti izbor za naše stanovnike, ali ga i oni mogu koristiti. Medicinski turizam je sigurno jedan od mogućih zamašnjaka razvoja. Tu su stomatolozi koji su već poznati po tome, ali mjesta ima i za puno širi krug medicinskih grana. Mi u ovom kraju u tome sigurno imamo dobru perspektivu.

- Što mislite o liječnicima u politici? Ljudi obično očekuju pravnike, ekonomiste…

- Prednost liječnika je u tome što imaju široku sliku i sposobnost donošenja odluka. Ja sam uz medicinu naučio donositi vrlo ozbiljne odluke, i to brzo. Kad skoro svakog dana morate donijeti odluku u kojoj ovisi nečiji život, onda nije teško donositi odluke koje ipak nisu takve prirode.

- Iznenađuju li vas ankete po kojima vrlo dobro stojite?

- Ne, to sam očekivao. Ono što nudim biračima je

ozbiljnost, iskustvo u vođenju velikog sustava i potpuna spremnost da bez političke platforme i stranke uđem u promjene koje građani priželjkuju.    

- Neki kažu da se prerano uzletjeli, da ste trebali to tempirati bliže izborima.

- Mislim da imamo dovoljno snage da izdržimo cijelu kampanju. Imamo jako puno ljudi koji rade u timovima, puno programa koje želimo prikazati. Imamo puno toga za ponuditi i ljudima treba vremena da to procesuiraju. 

- Hoće li jedino pitanje u prvom krugu biti tko će uz SDP u drugi, ili je moguća i neka druga kombinacija?

- Ne bih ja ulazio u to. Naše šanse su velike, a trenutno stojimo vrlo dobro. Ne gledam druge, već želim da građani u što većem obujmu prihvate naše ideje. To se trenutno događa. Rastemo iz dana u dan.

- Po mnogima glavni protukandidat za drugi krug vam je Marin Miletić. Kakvo je vaše mišljenje o njemu?

- Marin Miletić je bio razrednik mojoj kćeri. Predavao je vjeronauk mojem sinu. Bio sam na nekoliko roditeljskih sastanaka i to je moje iskustvo s njim. Djeca su ga uvažavala i imao je puno razumijevanje za njih.

- Slažete li se da vam je on glavni konkurent za drugi krug?

- Ne razmišljam o tome, gledam sebe i svoje kvalifikacije. Njega znam kao dobrog vjeroučitelja.

- Što kažete na blog aktualnog gradonačelnika Vojka Obersnela u kojem vas uspoređuje s likom iz pjesme Đorđa Balaševića, pa piše da ste kao Bane, "dobri sin, tih i miran, čist i fin", da ste "ručicu dizali vješto", da su vas birali "za funkcije razne", da imate "dobar pedigre"…

- Pa ništa. Činjenica je da sam ja uvijek bio odlikaš. Mislim da je dobro da ljudi koji su dobri, koji su najbolji, koji su odlikaši, koji su, kako on kaže, fini i pristojni, idu naprijed. Ne vidim što bi tu bilo loše. Ja sam ponosan sam na sebe što sam uvijek bio dobar učenik i što sam svoje uspjehe postizao radom, dobrim ocjenama, i najboljim mogućim rezultatima.

- U kakvim ste bili odnosima s Obersnelom kad se bili ravnatelj KBC-a?

- KBC je državna ustanova i izravnih poslovnih kontakata s Gradom nema. Ali mogu reći da smo bili u korektnim odnosima. Viđali smo se po nekim sastancima i skupovima, komunicirali oko nekih stvari koje su se ticale bolnice. Uvijek sam pokušavao dobiti podršku i gradonačelnika i župana, uz ovu koju sam imao od Ministarstva.

- I kakve su bile njihove reakcije?

- Nismo nikad ušli u nekakve sukobe, a konfrontacija mišljenja smo imali. Ali u principu smo komunicirali civilizirano.

- Zašto tvrdite da je Rijeka grad koji se gasi, zamire, umire. Na čemu temeljite te tvrdnje?

- Pa dovoljno je da prođete gradom. Neki dan sam vidio sliku Korza pred 40 godina. Gužva, ljudi… Danas to jednostavno nije tako. Ulice su prazne, poslovni prostori prazni, stanova ima ogroman broj a da u njima nitko ne živi, parkovi su s oštećenim klupama, dječja igrališta prazna… Grad kao da spava. Industrija, koja je nekad ovdje privlačila ljude, praktički ne postoji. U luci ima premalo brodova… Kad biste usporedili razglednicu od danas i od prije 40 godina, grad ne izgleda isto. Meni se čini da je ključni problem to što se smanjuje broj stanovnika. Obično se u velike gradove dolazi, a iz Rijeke se odlazi, u male gradove i općine koji okružuju Rijeku, u Zagreb, u inozemstvo. Iz Rijeke puno više ljudi odlazi, nego što u nju dolazi. U 20-ak godina Rijeka je pala za oko 25 tisuća stanovnika. To je silno zabrinjavajuće.  

- Što onda vi namjeravate učiniti da se to promijeni?

- Da biste vratili ljude u grad, morate stvoriti uvjete. U Rijeci je gospodarstvo praktički uništeno, a paralelno s tim gradska administracija se udvostručila. Naš program zasniva se na četiri postavke: moramo povezati grad, pokrenuti grad, pozeleniti grad i pomladiti grad. Ako krenemo od ovog zadnjeg; demografska situacija je u Rijeci znatno gora nego bilo gdje u Hrvatskoj. Rijeka nema čak ni dovoljan broj mjesta u jaslicama i vrtićima. Moramo stvoriti uvjete da mlade obitelji ovdje mogu raditi. Vi u Rijeci nemate vrtiće koji rade u večernjim satima. Ja sam imao slučajeva da su medicinske sestre željele doći u Rijeku, ali ako su samohrane majke, nemaju gdje ostaviti dijete preko noći. Ljudi će htjeti ovdje živjeti ako je grad uredan, ako javni prijevoz funkcionira... Ipak, glavno pokretanje možete ostvariti privrednim razvojem, a mi tu imamo potencijala. Imamo svu silu praznih prostora koje smo pretvorili u formalne i neformalne muzeje, tamo se ne događa ništa. Imamo stotine tisuća praznih kvadrata u koje netko samo čeka da uđe i da mu se stvore uvjeti da pokrene nekakav posao.

- Ali ako netko jedva čeka da dođe u Rijeku i pokrene posao, zašto ne dođe već sad?

- To je pitanje komunikacije. Međusobno Grad Rijeka i Županija ne komuniciraju. Saborski zastupnici iz Rijeke međusobno ne komuniciraju. Komunikacija s gradovima od kojih bismo mogli učiti, kao što su Ljubljana i Trst, jako je slaba. Mi imamo što ponuditi, ali moramo razgovarati. Moramo potencijalne investitore pozivati da dođu u Rijeku, a ne ponašati se prema njima ignorantski. Ja nisam nikad vidio da je netko u Rijeci rekao - Rijeka je grad koji želi da ovdje dođete, da investirate u posao, dat ćemo sve od sebe da vam stvorimo uvjete. Mislim da već takvim pozivom možemo dovesti potencijalne investitore. Nevjerojatno je da se poslovne zone razvijaju u raznoraznim mjestima u okruženju, a istovremeno sve u gradu zjapi prazno.

- Koliko ste upoznati s ovlastima gradonačelnika? Jer, netko će reći da nije Grad tu da otvara radna mjesta.

- Naravno, ali grad je tu da bude moderator i da ubrza procese. Politika Grada i opća klima koja se razvija u nekom gradu sasvim sigurno dolaze i polaze od gradonačelnika. Kad vam netko dođe u kuću, prvo se javi domaćinu. Ako ga on neće primiti, onda traži druge, ili ode iz te kuće. Mi moramo široko otvoriti ruke i stvoriti uvjete, poduzetničku klimu. Na primjer, Rijeka je grad s jednim od najvećih prireza, što sigurno nije poticajno.

- Grad ima veliki minus u proračunu. Rekli ste da se to rješava tako da se povećaju prihodi, a najavljujete smanjenje prireza, smanjenje cijene zakupa poslovnih prostora, smanjenje komunalne naknade… Vi kao da ćete raditi na smanjenju prihoda, a ne povećanju.

- Mislim da tu niste u pravu. Osnovno je da se pokrenu procesi. Ako imate više ljudi, imat ćete i veće prihode. Ako se pokrene gospodarska aktivnost, onda će i više novaca dolaziti u gradsku kasu. S druge strane imamo silan kapital u EU projektima koji se Hrvatskoj nude. To su u narednih šest-sedam godina 24 milijarde kuna. Mi kao Grad, a imamo kapacitete za to, moramo prihvatiti što više tih sredstava i između ostaloga preko toga povećati budžet.

- Znači, aktualna gradska uprava to ne radi dobro?

- Oni tvrde da rade, ali mislim da treba zahvatiti puno šire. Tu je silno velik potencijal.

- Spomenuli ste nabujalu gradsku upravu. Je li to najava vala otkaza, ako postanete gradonačelnik?

- Ja nisam niti u bolnici davao otkaze. Dakle, neće to biti otkazi, ali postavit ćemo pitanje jesu li ljudi raspoređeni na najbolja moguća mjesta. Ja glavnu vrijednost nalazim u znanju. Ako ljude koji rade doškolujemo i specijaliziramo za neka područja, bit će učinkovitiji.

- Znači tko se uhljebio, uhljebio se?

- To su pitanja zakona i prava zaposlenika. Mi moramo biti racionalni, ali sam protiv toga da se daju otkazi, već sam za maksimalnu iskoristivost radnih kapaciteta. Moramo učiniti reforme, na primjer fleksibilizacijom radnog vremena. Gradske službe moraju raditi i u popodnevnim satima, nije potrebno da ljudi moraju dolaziti tamo u svoje radno vrijeme jer gradska administracija ne radi poslijepodne. Grad mora biti dostupan građanima, a digitalizacija usluga maksimalna, da ljudi ne troše svoje i vrijeme gradskih zaposlenika. Rad gradske uprave mora biti potpuno transparentan i svaki trošak dostupan građanima na uvid. Svaki problem s kojima ljudi dolaze u gradsku upravu treba riješiti u najbržem mogućem roku. Ne smijemo biti robovi administracije, već administracija mora biti u službi građana. Zato garantiram da ćemo grad promijeniti i ubrzati. Spominjali smo investitore. Mislim da njihova odluka često ovisi o tome u kojem smo roku mi spremni riješiti njihov zahtjev. Rijeku ćemo pretvoriti u grad koji će u tome biti izuzetno brz.

- EPK je trebao biti kruna Obersnelove vladavine Rijekom, a ispao je fijasko. Oni se vade na koronu, a što vi kažete?    

- Korona je mnogima odličan izgovor za neuspjehe. Međutim, postavlja se pitanje je li se projekt EPK mogao bolje iskoristiti i je li on Rijeku na karti Europe mogao predstaviti u puno boljem svjetlu od onog što je prezentirano. Niz objekata koji su se trebali izgraditi još uvijek nisu gotovi. Mislim da smo mogli i morali to iskoristiti bolje, ali ovo naslijeđe koje će ostati, u narednom ćemo razdoblju pokušati iskoristiti da privučemo ljude nakon korone.

- Primijetio sam da cijelo vrijeme govorite kao da je vaša pobjeda gotova stvar, bez kondicionala. Jeste li toliko uvjereni u nju?

- Već sada, s timom ljudi, radim na tome da 1. lipnja započnemo s projektima. Mi ih praktički već sada pripremamo. Uživio sam se u to i volio bih da tako bude.

- Koji su to projekti?

- Već sada radimo na novom autobusnom kolodvoru i počet ćemo s radnjama da ga u prvom mandatu dovršimo. Prvi ponedjeljak nakon izbora ćemo početi raditi na tome. Nešto što je građanima zanimljivo bit će i ljetni karneval, na čijoj organizaciji ćemo početi raditi već 1. lipnja. Osim toga već tada moramo tražiti rješenja da osiguramo mjesta za sve one koje treba zbrinuti u jaslicama i vrtićima. Istovremeno ćemo rješavati gradski promet, zelene površine... To je nešto na čemu već sada radimo.

- Prije neki dan ste se slikali na lansirnoj rampi Torpeda. Je li u planu i uređenje te povijesne znamenitosti?

- To je sigurno zanimljiv projekt kojeg bi trebalo napraviti, ali nije apsolutni prioritet.

- Što je s turizmom? Pula je primjerice ljeti krcata gostiju, a Rijeka se tradicionalno prazni. Ili je to realnost s obzirom da Rijeka nema atrakcije kao što su Arena ili Dioklecijanova palača?

- Ne bih se složio s tim. Rijeka ima mnogo zanimljivih prostora, ali pitanje je na koji način ćemo to približiti turistima. Rijeka je predivan grad uz more koji ima povijest koja je toliko zanimljiva da zapravo samo treba ljude pozvati da dođu biti dio te povijesti. Rijeka je bila mjesto odakle su ljudi početkom 20. stoljeća odlazili u Ameriku. Samo kada biste sve te ljude pozvali da dođu vidjeti mjesto odakle su njihovi preci otišli, ne biste imali kapaciteta primiti sve koji bi ovdje htjeli doći.

- Ali ipak se nešto događa. Upravo se otvara hotel Hilton na Kostabeli.

- To je sigurno jedan od mogućih pokretača novog razvoja, ali uzmite u obzir da uz obalu imamo još niz prostora koji zjape prazni, kao što su Preluk, šetnica od 3. maja do zapadnog kraja grada… Znači, s jedne strane imamo mogućnost povratka nekih novih industrija u grad, a s druge povratak Rijeke moru u smislu gospodarstva i turizma. I na koncu sve to treba spojiti s kulturom, i našim predivnim kazalištem, koje također treba obnovu. Sve su to komparativne prednosti grada koji je nekoliko sati od Beča i Budimpešte. Kad bi samo promil njihovog stanovništva godišnje posjetio Rijeku bila bi to već naznaka da smo grad u koji se vraća život.

- Često spominjete druge gradove. Imate li neke uzore među njima, u Hrvatskoj ili inozemstvu?

- Ono što se događa u Trstu, Ljubljani je zanimljivo i to su gradovi od kojih možemo učiti. Ali tu su i naši gradovi uz obalu. Kada odem u Šibenik ili Zadar, vidim da i ti gradovi puno brže mijenjaju svoj izgled i postaju privlačniji, nego što to čini Rijeka. I Pula naravno. Ono što se meni posebno sviđa je da Pula maksimalno koristi kapacitete svoje Arene, da privlači događanja koja nisu lokalna već regionalna, europska. Značajnim događanjima, kao što je primjerice Red Bull Air Race, Istra postaje atraktivna svijetu, a u Rijeci je problem što posljednjih 20 ili 30 godina nije bilo hrabrosti da se upustimo u rizike i pokrenemo projekte koji mogu učiniti Rijeku vidljivom u puno širom radijusu. Mi se ovdje uvijek bavimo lokalnim priredbama i događanjima. Ja zavidim Puli na događajima kao što je na primjer bio Carreras u Areni, o kojima onda piše cijeli svijet. A kada dođete na kartu svijeta, onda i taj svijet počinje dolaziti k vama. Želim da Rijeku upravo u tom kozmopolitskom duhu, s kojim se toliko hvalimo a ne činimo ništa po tom pitanju, vratimo na kartu Europe, gdje joj je i mjesto.

- Što je sa stadionom Kantrida?

- Stadion Kantrida je simbol grada Rijeke i potencijalno najljepši stadion u Europi, da ne kažem, na svijetu. Grad ne može dignuti ruke od njega, mora brinuti o njemu, to mora biti mjesto okupljanja. Ja mislim da ima potencijala za to i vjerujem da ćemo vrlo brzo na njega dovesti neko veliko događanje.

- Mislite na postojeći stadion, ili na novi, koji je još uvijek negdje u planovima?

- U ovom trenutku mogu govoriti samo o postojećem. A gradnja novog je opet ista priča - budžet grada to ne može, ali to ne znači da ne možemo utjecati na moguće investitore.

- I na koncu, ako se vaš sin ili kćer budu željeli javiti na natječaj za posao u gradskoj upravi, a vi ste gradonačelnik, što biste im rekli?

- Moj sin studira brodogradnju i ja se nadam da će se negdje moći lako zaposliti. Evo, ja bih volio da to bude u našem 3. maju, koji će se valjda uspjeti dalje razvijati. Moja kćer je bila sportašica koja je zbog ozljede prekinula karijeru i upisala prvu godinu medicine, pa samim time njezin put ide u sasvim drugom smjeru.

- Ali hipotetski, kad biste imali djecu koja studiraju nešto drugo?

- Hipotetski, mislim da se apsolutno ne treba dovoditi u takve situacije i sugerirao bih im da posao traže negdje drugdje.

Povezane vijesti

• Puljanka Kristina Bulešić kandidatkinja HNS-a za Europski parlament
• IZLAZNOST NI OVE GODINE NEĆE BITI VELIKA? Većini Puljana važnije od izbora je pitanje hoće li za vikend zasjati sunce
• JE LI ZAGREBU DOISTA RIJEKA DRAŽA OD PULE? U 3. maj stižu državni novac, plaće i novi ugovori, a u Uljaniku i dalje samo agonija