Zaštita radnika
Kad termometar prelazi granice: Građevinari traže stroža pravila za rad na velikim vrućinama
(Snimio Milivoj Mijošek)
Toplinski valovi su sve češća pojava posljednjih godina, a s njima se ozbiljno mijenjaju i uvjeti rada na otvorenom, posebno u djelatnostima koje se odvijaju pod izravnim suncem i uz visok fizički napor. Temperature koje prelaze uobičajene sezonske vrijednosti više nisu iznimka, nego stalna prijetnja zdravlju i sigurnosti radnika.
Rad u takvim uvjetima znači kontinuirano izlaganje toplinskom opterećenju koje može brzo iscrpiti organizam, smanjiti koncentraciju i povećati rizik od pogrešaka, ozljeda i ozbiljnih zdravstvenih komplikacija. Za građevinske radnike to znači nešto sasvim konkretno: sate provedene na žegi, u kojima tijelo brzo gubi snagu, a rizik raste iz dana u dan.
Nedovoljno zaštićeni
U Sindikatu graditeljstva Hrvatske upozoravaju da se radnici na gradilištima tijekom ljetnih mjeseci i dalje suočavaju s neprilagođenim radnim vremenom, premalo pauza i nedovoljnom zaštitom od visokih temperatura. Kako ističu, rijetko se koriste mogućnosti koje bi tijekom toplinskih valova smanjile rizik za zdravlje radnika, poput ranijeg početka i završetka rada, preraspodjele radnog vremena ili dvosmjenskog, odnosno noćnog rada.
– U praksi se takvi modeli organizacije rada rijetko primjenjuju. Umjesto toga, radnici i tijekom ekstremnih vrućina često rade devet ili deset sati dnevno, uključujući i subote, rekla je Jasenka Vukšić, predsjednica Sindikata.
Problem nije samo organizacija rada, dodaje, nego i nedostatak osnovnih uvjeta koji bi olakšali boravak na gradilištu tijekom velikih vrućina. Često nedostaju nadstrešnice, paravani i ventilatori koji bi stvarali barem minimalnu umjetnu mikroklimu, a radnici nerijetko nemaju ni odgovarajuću zaštitnu odjeću i obuću.
– Nije rijetkost da na gradilištima nedostaje i pitke vode, što dodatno povećava rizik za zdravlje radnika, upozorila je Vukšić.
Da posljedice takvih uvjeta nisu samo teorijske, pokazuju i informacije kojima raspolaže Sindikat graditeljstva. Zabilježeni su slučajevi iscrpljenosti, mučnine i izražene slabosti, a dvojica mlađih radnika zbog zdravstvenih su tegoba završila na hitnoj.
Govoreći o zakonskom okviru, Vukšić podsjeća da su 2. srpnja na snagu stupile dopune podzakonskih propisa kojima je propisana obvezna primjena smjernica Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za rad na visokim temperaturama. Ipak, smatra da to neće biti dovoljno bez učinkovitijeg nadzora.
– Pravilnici ne propisuju sankcije za propuste poslodavaca pa je i dalje sve prepušteno njihovoj procjeni na koji će način utvrditi rizike i provoditi mjere zaštite. Sustav u velikoj mjeri ovisi o dobroj volji pojedinih poslodavaca, istaknula je Vukšić, koja ne želi prozivati sve poslodavce, jer mnogi ulažu napore kako bi zaštitili radnike, no upozorava da su ekstremne ljetne temperature postale nova stvarnost.
Konkretnija regulacija
– Kratki rokovi izvođenja radova često dovode do toga da se izbjegavaju organizacijske mjere poput skraćivanja radnog vremena ili privremenog prekida pojedinih poslova tijekom najvećih vrućina, navela je.
Aktualni Kolektivni ugovor za graditeljstvo predviđa dodatak od pet posto na plaću za rad iznad 35 stupnjeva. Za Sindikat to nije rješenje.
– Financijska naknada ne može biti zamjena za zaštitu zdravlja radnika. Potrebna nam je konkretnija zakonska regulacija koja će jasno propisati obveze poslodavaca, ograničenja rada na visokim temperaturama, obvezne organizacijske mjere te učinkovitiji nadzor i sankcije za one koji propise ne poštuju. Na to je SSSH još u studenome 2024. upozorio nadležno ministarstvo prijedlogom izmjena Zakona o zaštiti na radu, no konkretnih pomaka zasad nema, rekla je Vukšić.
Stručna dimenzija problema dodatno otvara pitanje tko uopće u sustavu gradnje ima ovlasti reagirati kada temperature postanu ekstremne i kada rad na otvorenom postaje otežan ili potencijalno rizičan. U javnosti se često stječe dojam da odluku o prekidu radova mogu donijeti i stručni nadzor ili nadzorni inženjeri, no u praksi su njihove ovlasti jasno ograničene.
Kako pojašnjava Zoran Trogrlić, direktor Zavoda za stručni nadzor i vođenje projekata Instituta IGH, za zaštitu zdravlja radnika odgovoran je isključivo poslodavac, odnosno izvođač radova.
Uloga nadzornog inženjera, pojasnio je Trogrlić, prvenstveno je kontrola stručnog i tehničkog aspekta izvođenja radova, od zemljanih radova i asfaltiranja do konstrukcija i hidroizolacija.
– Organizacija rada, raspored smjena, pauze i druge mjere zaštite radnika nisu u njegovoj nadležnosti, osim ako istodobno obavlja i funkciju koordinatora zaštite na radu, koji prati provode li izvođači propisane mjere na gradilištu, kazao je Trogrlić.
Nadzorni inženjer ipak može zaustaviti radove kada vremenski uvjeti, bilo zbog visokih ili niskih temperatura, ugrožavaju kvalitetu izvedbe ili tehničku ispravnost građevine. To se odnosi na situacije u kojima, primjerice, nije moguće pravilno ugraditi beton ili asfalt ili postoji opasnost od oštećenja materijala.
Trogrlić naglašava da su obveze poslodavaca jasno propisane Zakonom o zaštiti na radu i pripadajućim pravilnicima.
– Temperatura tijekom rada mora biti primjerena vrsti posla i fizičkom opterećenju radnika.
To u praksi podrazumijeva organizaciju rada u jutarnjim i kasnijim poslijepodnevnim satima, češće pauze u hladu ili rashlađenim prostorima, osiguravanje dovoljne količine pitke vode i izotoničnih napitaka te, gdje je moguće, korištenje klimatiziranih kabina građevinskih strojeva.
Poslodavci su pritom obvezni primjenjivati i smjernice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i medicine rada za zaštitu od toplinskog stresa.
Važeći propisi dovoljno jasno definiraju osnovne obveze poslodavaca. Ključno je da se oni dosljedno provode u praksi, a to nadzire Državni inspektorat, kazao je Trogrlić, dodajući da je u vrijeme manjka kvalificirane radne snage i samim izvođačima u interesu osigurati dobre uvjete rada.
– Zadovoljan i zaštićen radnik preduvjet je uspješne i kvalitetne realizacije svakog građevinskog projekta, napomenuo je.
Obaveza poslodavaca
Rad na visokim temperaturama nije samo organizacijski i tehnički izazov, nego i ozbiljno zdravstveno pitanje koje sve češće otvara prostor za raspravu o dugoročnim posljedicama klimatskih uvjeta na radna mjesta na otvorenom.
Stručnjaci upozoravaju da se toplinski stres ne razvija samo u ekstremnim situacijama, nego i postupno, kroz kombinaciju fizičkog napora, izravnog izlaganja suncu i nedostatne hidratacije.
Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo potvrđuju da je procjena rizika prvenstveno obveza poslodavaca, koji prema Zakonu o zaštiti na radu moraju osigurati uvjete koji ne ugrožavaju zdravlje zaposlenika.
Ta se procjena izrađuje za svako radno mjesto izloženo visokim temperaturama, uz sudjelovanje specijalista medicine rada, a poslodavci sami biraju metodologiju, bilo IVT ili Humidex model.
– Ključno je da se rizik od izloženosti visokim temperaturama svede na najmanju moguću mjeru, istaknuli su iz HZJZ-a, ali dodali i to da u Hrvatskoj ne postoji zakonski propisana temperatura pri kojoj bi se rad na otvorenom automatski morao ograničiti ili prekinuti.
Odluke ovise o procjeni konkretnih uvjeta na gradilištu, odnosno vrsti posla, mikrolokaciji i fizičkom opterećenju radnika.
Kao najvažnije preventivne mjere HZJZ preporučuje, kao i Trogrlić: redovitu hidraciju, izbjegavanje alkohola, češće stanke, boravak u hladu ili rashlađenim prostorima, zaštitu od sunca te postupnu aklimatizaciju radnika.
Među organizacijskim mjerama posebno ističu raniji početak rada, iako priznaju da je to u urbanim sredinama često teško provesti zbog propisa koji ograničavaju buku.
Iako HZJZ ne vodi posebnu evidenciju zdravstvenih tegoba povezanih s toplinskim stresom na radnom mjestu, upozorava da posljedice mogu biti vrlo ozbiljne.
– Od žeđi i dehidracije stanje može napredovati do toplinske iscrpljenosti, grčeva, sunčanice i toplinskog udara, koji u najtežim slučajevima može uzrokovati trajna oštećenja zdravlja, komu, pa čak i smrt.
Osim toga, dugotrajna izloženost visokim temperaturama povećava rizik od sunčanih opeklina, tumora kože te može negativno utjecati na koncentraciju, raspoloženje i mentalno zdravlje radnika, rekli su iz HZJZ-a, ali napomenuli i to da oni nemaju uvid u to koliko se njihove preporuke u praksi doista provode kod poslodavaca.
Kako su nam rekli iz Državnog inspektorata, nadzor je pojačan posljednjih godina.
– Državni inspektorat tijekom ljeta pojačano kontrolira rad na otvorenom, s naglaskom na građevinarstvo, poljoprivredu i komunalne djelatnosti, provjeravajući procjene rizika, organizaciju rada, zaštitnu opremu i primjenu propisanih mjera, naveli su.
Brojke to potvrđuju. Od 15. svibnja do 15. rujna 2025. godine provedeno je 389 nadzora u djelatnostima na otvorenom, od čega 358 samo u građevinarstvu.
Rezultat je bio 295 rješenja o zabrani rada ili korištenja opreme, 84 rješenja za otklanjanje nedostataka, 96 novčanih kazni u iznosu od 61.795,59 eura, pet prekršajnih naloga vrijednih 13.908 eura te 16 kaznenih prijava zbog sumnje na kaznena djela protiv opće sigurnosti.
Inspektori u pojačanoj akciji
Od 15. svibnja do 30. lipnja 2026. zabilježeno je 170 nadzora, od čega 156 u građevinarstvu, uz 142 rješenja o zabrani rada, 30 rješenja za otklanjanje nepravilnosti, 71 novčanu kaznu u visini od 35.781,96 eura ukupno, tri prekršajna naloga i jednu kaznenu prijavu.
Ipak, Državni inspektorat naglašava da se većina zabrana ne odnosi isključivo na vrućinu, nego na teže povrede propisa, poput rada neosposobljenih radnika, neispravnu opremu, propuste u procjeni rizika. Sigurnost rada na otvorenom tijekom toplinskih valova ne ovisi samo o termometru. Ovisi o tome koliko ozbiljno se pristupa procjeni rizika, organizaciji rada i dosljednoj provedbi mjera zaštite – svaki dan, na svakom radnom mjestu.
