projekt ATENA
Tuđmanov "crni telefon", podjela BiH na salveti i odluka o Oluji: Stručnjaci analizirali niz "povijesnih istina"
(Arhiva Glasa Slavonije)
Priča o bivšem predsjedniku Hrvatske Franji Tuđmanu i navodnoj salveti na kojoj je nacrtao podjelu BiH sa Srbijom nije istinita. Kao prvo, nije bilo nacrtano na salveti, nego na jelovniku. I drugo – nije nacrtao podjelu BiH kao takve. Da je to bio nacrtao, kako je to Paddy Ashdown poslije tumačio i napisao, onda tu i gotovo cijela istočna Slavonija odlazi Srbiji, rekao nam je u dahu Gordan Akrap, voditelj projekta ATENA – Analiza točnosti medijskih napisa i informacija, nastalih u hrvatskom informacijskom prostoru, ali i u medijima Srbije, Crne Gore i BiH koje ubacuju u hrvatski informacijski prostor da bi utjecale na javno mnijenje.
U konkretnom slučaju "salvete" pokazuje se nekoliko karata koje je Tuđman koristio, a već od 1980. godine postoje karte koje govore o različitim civilizacijama – istočna i zapadna europska civilizacija, pojašnjava.
– I granica između te dvije civilizacije prolazi kroz sredinu BiH. I tu granicu je nacrtao predsjednik Tuđman i ona je dostupna u ovih par atlasa koji su izdani prije te "salvete", odnosno "jelovnika". I gdje se točno vidi što je i kakvu je kartu on nacrtao. Sve drugo je proizvoljno tumačenje Ashdowna. Ja sam naslijedio i arhiv Franje Tuđmana koji sam dobio od obitelji i u njegovom dnevniku, još prije nego što je objavljena ova priča, ima ta karta i objašnjenje što ona znači pa mi to tu pojašnjavamo, ističe.
Provjere i analize
Nositelj projekta – Institut za istraživanje hibridnih sukoba predstavio je nedavno rezultate projekta koji je započeo u rujnu 2024. godine, u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti "Uspostava sustava provjere medijskih činjenica", a posve ga je financirala Europska unija – Next Generation EU. Projekt je službeno pokrenula Agencija za elektroničke medije.
– Objavljeno je ukupno 127 tekstova posvećenih razotkrivanju dezinformacija i jačanju društvene otpornosti. Analizirana je i provjerena vjerodostojnost i točnost 205 različitih tvrdnji relevantnih za hrvatsku javnost, odnosno, kako se pokazalo na temelju analiza i izvedenih relevantnih dokaza, dezinformacija. Jer je bilo više tekstova s više tvrdnji koje je trebalo provjeriti, a u nekim dokumentima i 6 ili 7. I da to ne bi razdvajali u tolikom broju dokumenata jer su takva pravila ovog projekta – onda je jedan tekst bio jedna analiza bez obzira koliko se tvrdnji u njemu provjeravalo. S tim što dokazi nisu bili samo dokumenti i analize nego i drugo, rekao nam je Akrap, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman".
Od tih 127 tekstova posvećenih razotkrivanju dezinformacija i jačanju društvene otpornosti, 83 su bile klasične provjere točnosti informacija, 13 je bilo tematskih analiza te 31 analitički članak usmjeren na edukaciju javnosti i jačanje društvene otpornosti u borbi protiv dezinformacija. Sve je objavljeno na mrežnim stranicama projekta (www.iihs.hr) i na suradničkoj platformi za provjeru točnosti informacija Točno tako (www.tocno-tako.hr), koju uređuje Agencija. Prema Akrapovim riječima, projekt je bio usmjeren na razotkrivanje dezinformacija iz područja obrane i vojnih sposobnosti, obavještajnih operacija, terorizma, diplomacije i međunarodnih odnosa te informacijske i kibersigurnosti. Stoga je u projektnom timu sudjelovalo 18 renomiranih stručnjaka upravo tih profila, uz četiri projektna partnera među kojima i dvije medijske kuće. Projekt je službeno pokrenut 23. rujna 2024. i do danas su proveli niz aktivnosti usmjerenih na jačanje otpornosti hrvatskog informacijskog prostora.
– Mi ne osuđujemo i ne presuđujemo, nego provjeravamo činjenice i iznosimo rezultate provjera, rekao je Akrap. Za utvrđivanje vjerodostojnosti izvora i provjeru činjenične točnosti korištene su 1.243 poveznice, dokumenti, slike, citati, tablice i drugi relevantni dokazi, što u prosjeku iznosi 5,73 dokaza po pojedinoj provjeri. Prosječno vrijeme od pojave informacije u medijima do objave njezine provjere iznosilo je 16,7 dana, a na jednoj analizi sudjelovalo je u prosjeku 1,5 provjeravatelja. Naglasak je stavljen i na utvrđivanje uzroka dezinformacija, ustvrdio je. Uz Akrapa, rezultate su kao članovi projektnog tima predstavljali i Ivan Balabanić, Ivica Mandić, Roman Domović, Miran Čoklo i Goran Radonić.
– Mi smo gledali i radili analize onoga što je utjecalo na hrvatski informacijski korpus. I dohvatili smo se, primjerice, IFIMES-a (Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije), zato jer su ga neki mediji kojima je to u političkom smislu odgovaralo prenosili kao analizu uglednog međunarodnog instituta iz Ljubljane. Mi smo u nizu analiza dokazali kako se radi o, a to je blaga riječ – prevarantima, zaključuje Akrap.
Iskrivljene priče
Među analiziranim istinostima tvrdnji je, primjerice, i ona da su Tuđman i Milošević imali izravnu telefonsku liniju putem "crnog telefona" instaliranog u uredu predsjednika Tuđmana. Akrap kaže da mu je to možda i jedan od "najbližih" od 127 objavljenih tekstova dezinformacija. "I ja sam imao crni telefon dok sam radio u sustavu", uz smijeh govori.
– Taj "crni telefon" kojim su navodno direktno komunicirala njih dvojica – nije postojao. Mi smo u analizi potvrdili da je bilo slično zamišljenih telefona, u sustav je jedan i uveden, ali tek 1999. godine, kada su Amerikanci predlagali da to bude neka veza između Tuđmana, Izetbegovića i Miloševića, no ni tada nikada nije stavljen u funkciju. Jer je predsjednik već bio bolestan i rekao: "U redu, ali ide ovdje natrag u ormar." I to je bilo to. U analizi treba pogledati s kim smo sve razgovarali – s ljudima koji su relevantni i vjerodostojni svjedoci te nemaju razloga lagati. Rekli su da je postojao telefon, "ali predsjednik nikada samostalno nikoga nije zvao nego je imao mene i ja sam zvao koga treba", isticali su. Okupili smo ljude različitih znanja i povijesti, koji su svjedočili o onome što su znali. Naši sugovornici su bili ljudi koji su tamo bili od 1990. do 1998., pa i oni koji su bili neposredno uz Tuđmana, bez kojih niste mogli ući u njegov kabinet, primjerice Zdravka Bušić, koja je bila šefica kabineta predsjednika. Kao i osobom (spominjemo ga s ‘X’) koja je tamo bila zadužena za protuizvještajnu zaštitu i tehničku sigurnost komunikacije predsjednika RH, koja je radila sa svim telefonima koji su bili unutra i organizirala njihovu funkcionalnost. Prema tome, tvrdnja da su Tuđman i Milošević imali izravnu telefonsku liniju putem "crnog telefona" instaliranog u uredu predsjednika Tuđmana – nije istinita, kaže.
Pitali smo ga i za tvrdnju koja se nerijetko spominjala posljednjih godina, "kako da je NATO Rusiji 1990. navodno obećao da neće širiti članstvo na istok europskog kontinenta". Akrap kaže kako je baš on autor teksta o tome. Jedan od tadašnjih njemačkih dužnosnika ispričao je kako su, pregovarajući o povlačenju Rusa iz tadašnje Istočne Njemačke (DDR), letjeli u Rusiju kako bi dogovorili financijski angažman njihova povlačenja jer su Rusi stalno isticali kako im treba nadoknaditi povlačenje njihovih snaga iz DDR-a. Letjeli su tamo vladinim zrakoplovom i imali na raspolaganju otprilike 13 do 14 milijardi tadašnjih maraka, koje su mogli platiti Rusima za to da njihova vojska napusti taj teritorij. "No, ama baš nitko, nije spominjao širenje NATO-a na istok Europe, nego samo istok Njemačke", rekao je. A nije se ni pretpostavljalo da će doći do raspada svega i da će druge države poslije htjeti u NATO. I tada su uz kombinaciju "vodka-večera" i "povuci-potegni pregovore" na kraju uspjeli spustiti cijenu povlačenja Rusa na 970-980 milijuna.
– Dogovor je bio – NATO neće stacionirati svoje snage, kao ni oružje za masovno uništenje na istok – odnosno na teritorij DDR-a. A nije se govorilo o drugim državama, rekao mi je njemački dužnosnik, ističe Akrap. Predstavio je to i u analizi, kao i intervju posljednjeg predsjednika SSSR-a Mihaila Gorbačova iz 2014., gdje on kaže da nitko nije govorio o tome i nigdje ne piše, ali se, kao, podrazumijevalo.
– Treba naglasiti kako smo se držali pravila – tko mi da jači dokaz u argumentiranoj raspravi, ja ću ga prihvatiti. Tako je uspostavljen novi provjeravatelj točnosti informacija relevantnih za hrvatsku javnost, a razvijena je i metodologija za detekciju potencijalnih dezinformacija. U tu svrhu korišteni su računalni alati koji omogućuju praćenje više internetskih portala, 400 tiskanih izdanja, televizijskih i radijskih postaja te javnih profila na društvenim mrežama u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Sloveniji, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, rekao nam je Akrap o pravilima kojih se projektni tim tu pridržavao pri provjeri i analizi.
Odluka o Oluji bila je hrvatska
Provjeravana je i tvrdnja da je tadašnji veleposlanik SAD-a u Zagrebu Peter Galbraith osobno prenio Franji Tuđmanu da SAD daje zeleno svjetlo za oslobodilačku akciju Oluja.
– Prva stvar jest da je to bila hrvatska odluka. Drugo, on je bio jedan od glavnih autora plana Z4 i kada logički razmišljamo, kako on može biti taj – kada se gorljivo borio da taj plan i zaživi. Ja sam i izravni svjedok kako je jedan drugi Amerikanac, a ne on, tada zagrlio Tuđmana i rekao: "Neka bude brže i bez puno krvi". Problem je to što je on u zadnjih 10 do 15 godina dao nekoliko različitih izjava o tome, ponegdje bio i malo problematičan. No, činjenica je kako sada ima korektne stavove te se i korigirao, ističe Akrap.
A onda je Njemačka rekla: "Sada bi bilo dosta!"
Akrap je bio u Njemačkoj nekoliko godina kao diplomat i imao priliku upoznati se s njemačkim diplomatima koji su u vrijeme ujedinenja Njemačke radili na bitnim funkcijama te od njih čuo nekoliko "doista zanimljivih priča", od kojih neke i nisu za novine. A neke jesu, primjerice ona zašto je Njemačka bila suzdržana prema Hrvatskoj u početku.
– Naime, Francuska i Engleska su, kao i SAD, tada bili suzdržani prema ideji ujedinjavanja Njemačke. Zato je Njemačka stala po strani i nije joj odgovarala nikakva daljnja kriza po tom pitanju jer su željeli iskomunicirati svoje ujedinjenje i onda kancelar Helmut Kohl ostaje zapisan u povijesti kao ujedinitelj Njemačke. I zato oni dok se nije riješilo to pitanje ujedinjenja Njemačke nisu javno bili za osamostaljenje Hrvatske. Kada je to završeno i kada su Srbi onako bijesno napali Hrvatsku rekli su – sada bi bilo dosta, rekao nam je Akrap.
VAŽNO O PROJEKTU
– Posebna pozornost posvećena je stručnom prijevodu engleskih pojmova na hrvatski standardni jezik kako bi šira javnost znala razlikovati pojmove te jednoznačno prepoznati njihov smisao i značenje https://www.iihs.hr/Nazivlje.
– Objavljen je veći broj predavanja i članaka, domaćih i stranih stručnjaka, u području borbe protiv neistina u informacijskom prostoru (https://www.iihs.hr/Predavanja-i-knjige, https://www.nsf-journal.hr/).
– Tijekom provedbe projekta organizirano je devet edukacijskih radionica za novinare i studente, na kojima je sudjelovao znatan broj novinara i studenata.
– Aktivnosti projekta dodatno su predstavljene na više desetaka domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih konferencija, i okruglim stolovima, kao i kroz medijske nastupe članova projektnog tima.
– Svi tekstovi objavljeni u sklopu projekta dostupni su na mrežnim stranicama projekta (www.iihs.hr).
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
desktop8
