Turistička 2023. po svemu je jako različita od prethodne turističke godine. Vratila se konkurencija, u fokusu su inflacija i dizanje cijena, a donijela je i manje minuse noćenja u, primjerice, kolovozu.

Dakle, u vrijeme "velikih brojeva". Ova godina specifična je i po tome što je goste u Hrvatskoj kao valuta plaćanja dočekao euro, kao i po tome da nema više čekanja na graničnim prijelazima.

Ovo ljeto donijelo je i minuse s najjačeg emitivnog tržišta – njemačkog. O ovoj, po mnogome, nespecifičnoj sezoni, doduše sezoni svojevrsnog povratka u normalu, razgovarali smo s doajenom hrvatskog turizma i vrsnim poznavateljem njemačkog tržišta Selimirom Ognjenovićem, čelnikom ID Riva Toursa u Münchenu, koji je pojasnio što se događa s njemačkim potrošačima, kakav smjer Hrvatska treba zadržati po pitanju turističkog razvoja te ukazao na neke pouke koje se definitivno mogu izvući iz ove turističke godine. Jer pripreme za 2024. već su krenule.

Špica sezone je za nama, kakva je situacija s popunjenjem brodova i najavama za posezonu?

– Svi naši brodovi i dalje su odlično popunjeni i plove do polovine listopada. Ide nam dobro na svim polascima, iz Rijeke, Poreča, kao i Trogira te Zadra.

Što se tiče našeg brodskog programa, rekao bih da smo možda sada upravo i u najboljem dijelu sezone. Posljednjih nekoliko tjedana, a pogotovo u tjednima pred nama, praktički imamo špicu sezone.

Proteklog vikenda su iz Rijeke brodovi isplovili s tek dvije ili tri prazne kabine. Većina njih će, dakle, ploviti do 14. listopada, a neki i do kraja listopada. Ove godine, međutim, bilježimo i jedan novi uspjeh, i to velik broj autobusnih grupa upravo u posezoni.

Tako da ovom turističkom godinom već sada možemo biti zadovoljni. Ako ćemo biti pošteni, rekao bih da smo jako zadovoljni, iako nemamo rast broja putnika, odnosno tek je nešto malo veći nego prošle godine, te na razini 2019.

Međutim, kada uspoređujemo uvjete u kojima smo ostvarili ove rezultate, to je doista tako. Sjećamo se 2019. i tadašnje eksplozije putovanja.

A i 2022. nam je donijela sasvim drugačije okolnosti nego aktualna godina, veliku želju za putovanjima, uz i dalje vrlo ograničene mogućnosti putovanja. Hrvatska je lani, rekao bih, bila u vrlo povlaštenoj situaciji, jer su sezonu obilježili blizina naših emitivnih tržišta, okrenutost putovanjima automobilom, izostanak konkurencije…

Godina 2022. je bila godina koju svatko može samo poželjeti. Naši vinari su naučeni da se svake godine trude oko svog vinograda i vina, međutim, godine nikada nisu iste. Tako je i s turizmom.

O čemu je konkretno ove godine riječ? Reklo bi se, situacija je dijametralno suprotna nego lani.

– Konkurencija je "došla k sebi", zemlje kao Turska, Grčka, Španjolska i ostale su se vratile i snažno napale na svim tržištima. Pojavili su se i neki drugi koji su iskoristili trenutak.

Međutim, najvažniji čimbenik je poskupljenje, odnosno rast troškova života naših gostiju u njihovim zemljama. Naši potrošači naprosto su se našli u poziciji da o svom novcu moraju puno više razmišljati, da imaju slabiju kupovnu moć i normalno je da su postali puno kritičniji prema svemu što plaćaju.

Svako povećanje cijena, bilo gdje, bilo je novi udar na njihov budžet koji je ionako već pretrpio mnoge udarce u njihovom svakodnevnom životu.

Sve to je iskorišteno da se malo i obračuna s onima koji su dobro prošli 2022., sa šampionom turizma na Mediteranu, a znamo tko je to.

Mediji su ove godine u Njemačkoj, čak i oni koje sam pamtio kao nama naklonjene, često prenosili senzacije te su mnogi prenosili da su cijene u Hrvatskoj otišle u nebo.

Mi smo se nepotrebno upecali na udicu i počeli objašnjavati da sladoled ne košta svugdje 5 eura, odnosno objašnjavali tu cijenu koja je trebala ilustrirati kako smo mi u svemu podigli cijene za nekoliko puta.

Naravno da je to potrošača, koji je sada izrazito senzibilan na cijene, plašilo te su neki zbog toga odustali od dolaska u Hrvatsku. Da smo radili gluposti, jesmo, mislim da nismo trebali ići s tim demantiranjem da smo poskupjeli. Mi smo našim gostima otvoreno govorili da cijene jesu porasle, ali zato da ih ne bismo morali zakidati na kvaliteti.

Jesmo li u Hrvatskoj izgubili fokus na klijenta? I taj srednji niži sloj njemačkih potrošača s tim poskupljenjima?

– Taj dio gostiju, koji nije imao dovoljno novca da putuje, sigurno je najviše negodovao. Međutim, naš je interes u gradnji turizma održivi turizam.

A održivost znači naći mjeru. Odnosno da je prostor u kojem živimo ugodan i nama samima i gostu. Vrlo važno se osigurati da ne pobjegnemo u masovni turizam.

Gosti najniže platežne mogućnosti, koji koriste naše resurse, a ostavljaju vrlo malo u financijskom smislu, nisu ni u kom slučaju naš interes ni naš cilj.

Mi imamo prirodne resurse i preduvjete da idemo u smjeru kvalitetnog turizma. A kvalitetan turizam ima određenu cijenu. I mi ćemo na tom putu morati, ako zaista stojimo iza toga, izdržati i određene kritike i da će tih turista biti manje.

A i da će oni čiji su kapaciteti niže kvalitete, vjerojatno biti nezadovoljni popunjenjem. Put prema kvalitetnom turizmu prate i određena odricanja, ali moramo imati upornosti da se to postigne.

Naći tu mjeru je cilj ne samo nas već i mnogih drugih u svijetu. Tko to uspije posložiti, taj će biti dugoročni pobjednik u turizmu.

U razgovorima ovdje u Njemačkoj, često kažem, da, poskupjelo je svuda, ali recite koja nam je alternativa. Možemo li sada skidati cijene i vratiti se u masovni turizam? Ili želite kvalitetu?

I najvažnije, tu prelijepu zemlju želimo ostaviti budućim generacijama, generacijama naše i vaše djece. Mi u Hrvatskoj imamo mogućnosti jer su nam dati odlični preduvjeti za turizam. Na nama je sada što ćemo od toga napraviti.

U procesu donošenja je i novi Zakon o turizmu kojim se želi osigurati održivi razvoj hrvatskog turizma. Što očekujete od ovog, ustvari prvog krovnog zakona branše?

– Novi Zakon o turizmu predstavlja odličnu poruku za naša glavna emitivna tržišta. Poruka je da Hrvatska u borbi za održivi turizam donosi zakon, prije mnogih drugih, a što je potvrda da najozbiljnije shvaćamo da nema budućnosti bez zaštite prirode, prostora, lokalnog načina života i osiguranja kvalitetne ponude za goste.

Kao i da se odmičemo od masovnog turizma, a želimo i povratak naših kvalitetnih turističkih djelatnika. Dakle, i promidžbeno taj novi Zakon pokazuje ozbiljnost.

Održivi turizam je nešto što svi hoće, i gosti i domaćini, a to je i svjetski trend. Zakon ima sveopću podršku turističkog sektora, a nadam se i javnosti. Iako svi postavljaju pitanje njegova kasnijeg provođenja jer on daje važnost regionalnim i lokalnim zajednicama na koje stavlja i veliku odgovornost.

Tu mnogi kritičari vide problem. Ja sam ipak optimist. Oni, koji žive od turizma, neće dozvoliti da dođe u pitanje budućnost njihove djece.

Svijest o tome postoji kod mnogih ljudi s kojima sam razgovarao na hrvatskoj obali, a i sada se iščitavaju vrlo pozitivni primjeri i razmišljanja u pojedinim destinacijama o njihovoj održivosti – u Istri, Makarskoj, Šibeniku, Dubrovniku… Svijest postoji i to daje nadu.

Karike u lancu

Kada govorimo o aktualnoj turističkoj godini, cijelo ljeto se lome koplja oko cijena. Jesmo li, po Vama, preskupi, odnosno pretjerali s cijenama?

– Naše cijene su na nivou naše konkurencije na Mediteranu i one nisu nešto što strahovito odskače. S time da se pojavljuju destinacije koje se tek razvijaju, ili koje su u povratku, i koje su jeftinije.

U tim usporedbama ovog ljeta, i u njemačkim se medijima dalo preveliku važnost Albaniji. Po meni su to apsurdne usporedbe. Za nas je najvažnije da mi održimo svoj kurs i da ne kažemo kako bismo jedne godine htjeli biti Švedska, druge godine Albanija, onda Egipat, pa Maldivi ili Dubai.

Te usporedbe uopće nisu primjerene. Što se tiče povećanja cijena, svi govore o poskupljenju tog finalnog turističkog proizvoda. A nitko ne spominje što je s karikama u lancu koje su dovele do tog poskupljenja.

Gost gleda što plaća, ali iza finalnog proizvoda postoje svi drugi distributeri i troškovi, od energenata, raznih taksi, do namirnica…

Na pitanje, koje mi često u Njemačkoj postavljaju o poskupljenjima u visokoj sezoni, odgovaram kako je u Hrvatskoj prisutno dosta trgovačkih lanaca u stranom vlasništvu, pa i u njemačkom.

I cijene su u tim lancima često puta više u Hrvatskoj nego u domicilnoj zemlji. Strani trgovci također tim cijenama naplaćuju dobar dio hrvatskih ljepota.

Činjenica je i da to prati jedan meni nikako drag efekt, a to je da domaće stanovništvo zbog toga mora plaćati robu skuplje. To je u svakom slučaju jedna negativna nuspojava, ali na slobodnom tržištu ju je teško kontrolirati.

Možemo li iz ove sezone izvući neke pouke?

– Sasvim sigurno. Primjerice, rezultati naše predsezone su bolji nego u špici s obzirom na to da nam je porast veći nego u visokoj sezoni.

Ako takve brojke budemo imali i u posezoni, znači da smo uspjeli napraviti poravnanje u smjeru u kojem želimo. Ako budemo pametni i marketinški promičemo upravo te periode, mislim da ćemo napraviti puno.

Koliko je Hrvatska uspjela razviti proizvode za pred i posezonu?

– Za pred i posezonu treba puno više kreativnosti nego za visoku sezonu. Možda i cehovski govorim, ali zaista iz uvjerenja, nama treba više kreativnosti malih i većih turističkih agencija.

U vrijeme pandemije, pa čak i prije, nastalo je opće uvjerenje da agencije više nisu potrebne jer su na scenu stupile internetske platforme za rezervacije.

Međutim, smatram da su upravo agencije te koje stvaraju sadržaje, kreiraju rute, osmišljavaju boravke. I vjerujem da bi i naši hotelijeri i ostali ponuđači trebali prihvatiti da s agencijama trebaju podijeliti dio kolača u glavnoj sezoni kako bi se upravo izvan sezone agencije svojim radom na neki način odužile destinaciji.

Što s privatnim smještajem?

– Privatni nam je smještaj "pobjegao". Naime, u ovom segmentu nije došlo do željenog austrijskog modela u kojem od malog privatnog smještaja nastaje pansion, a od pansiona mali obiteljski hotel.

Nije došlo do okrupnjavanja, nego do disperzije. Mislim da će Zakon o turizmu pomoći da se osigura njegov primjereniji put. Jer i to je jedan od preduvjeta održivog razvoja.

Povezane vijesti

• Ugostitelji i hotelijeri zbrajaju eure, novi podaci govore o golemom rastu prometa, ali i – inflaciji
• Kako stoji hrvatski jahting? "Tko se ikada žalio na cijenu Lürssenove jahte ili Bugattijeva automobila"
• Booking nekim hrvatskim iznajmljivačima duguje i po 30.000 €: "Ništa mi nisu isplatili cijelu sezonu"