predsjednik Hrvatske stranke prava
Nikica Augustinović: I nakon završetka Domovinskog rata Republika Srbija izvor je nestabilnosti u ovom dijelu Europe
Nikica Augustinović
Vraća li se Hrvatska stranka prava na nacionalnu političku scenu, koalicijom s Domovinskim pokretom i sve većim rejtingom među biračima, pokazat će tek predstojeći izborni ciklus, no pokazatelji su kako polako prestižu stranke čiji zastupnici danas sjede u Hrvatskom saboru. O perspektivama i politikama jedne od najstarijih političkih stranaka razgovarali smo s njezinim predsjednikom Nikicom Augustinovićem, novim licem hrvatske desnice.
Buđenje stranke
- Vraća li se HSP na nacionalnu scenu? Kako ste uspjeli oživjeti stranku?
- Upornim radom na terenu. Zadnje dvije godine, od kad je došlo novo stranačko vodstvo, krenuli smo gotovo od samih temelja. Organizacijski smo ponovno ustrojavali stranku i podružnice, tražili smo ljude koji žele raditi. Taj proces još nije završen i očekujem da će biti gotov do jeseni ove godine. Najprije smo okupljali naše članove i simpatizere, a sad polako izlazimo u javnost i komuniciramo naše politike. Tijekom posljednjih pola godine u dijelu županija organizirali smo tribine o dr. Anti Starčeviću u povodu 200. obljetnice njegovog rođenja.
- Oprostite, ali sa Starčevićem nećete otići do politike koju traže hrvatski birači u sadašnjem trenutku?
- I te tribine su na neki način mobilizirale naše članstvo i prezadovoljni smo odazivom. Naš trud, prema podacima s terena, prepoznaje i šira javnost. Svakodnevno imamo nova učlanjenja ili povratak onih koji su u jednom trenutku bili napustili stranku. HSP se budi i to je proces koji se neće samo tako zaustaviti. Jer oni članovi i simpatizeri koji su ostali uz nas nisu to činili radi interesa, već zbog vjere u HSP. Nije sve to bilo jednostavno. Iza nas je trinaest godina u kojima je HSP izgubio ne samo status parlamentarne stranke, već je na neki način ispao iz vidokruga naših simpatizera. HSP-ove tadašnje politike jednostavno nisu bile prepoznate, a na politički teren - koji je do tada držao HSP - utrčali su neki drugi igrači. Pojavljivanje u anketama javnog mijenja uz bok parlamentarnim strankama i pojedincima koji imaju jaku medijsku i političku pozornicu, vjetar su nam u leđa. Nećemo stati!
- Ulazite u koaliciju s Domovinskim pokretom. Zašto i vrijedi li ona za sve izbore, od europskih do lokalnih u 2025. godini?
- Međusobno smo se prepoznali kao opcije koje dijele suverenističku i domoljubnu politiku. Imamo slične ili iste politike posebice kada je riječ o obrazovanju ili demografiji. Jasno je da na programskom dijelu možemo kvalitetno surađivati. Vjerujemo da će to biti jedna pozitivna suradnja jer i HSP i DP imaju cilj napraviti nešto konkretno za dobrobit hrvatskih građana. Većina naših građana u ovom trenutku žive dosta teško ili nezadovoljavajuće. To je dovelo do značajnog iseljavanja mladih ljudi u fertilnoj dobi, a onda je to stvorilo začarani krug koji se negativno održava na sve sustave u Hrvatskoj. Od financijskog do mirovinskog.
- Desnica je poznata, inače, po svađama i raslojavanjima?
- Drugi motiv je taj što smo duboko svjesni toga da je našem biračkom tijelu dosta svađa i praznih prepucavanja, posebice između srodnih ili sličnih stranaka. Birači žele da oni koji ih namjeravaju voditi pokažu zajedništvo, da se okane jalovih sukoba i da se stranke koje biraju, uhvate konkretnog posla. Zato s DP-om želimo dugoročnu suradnju, dakle ne samo na parlamentarnim već i na svim ostalim izbornima. Vjerujem da ćemo je i ostvariti.
Rad na terenu
- HSP ima dva gradonačelnika i dva općinska načelnika. Znači da ste junior partner u koaliciji s DP-om?
- Jasno je da je DP jači partner. Kao što sam rekao, HSP godinama nije parlamentarna stranka, no ono što se manje u javnosti zna jest to da se HSP održao na svim razinama lokalne vlasti. Uz dva gradonačelnika i dva načelnika koje ste spomenuli, HSP ima i 88 vijećničkih mjesta na svim razinama, od općinske, gradske i županijske. Imamo ustrojenu stranku i podružnice koje su se - unatoč svim nedaćama koje smo prolazili – uspjele održati. Ne zanosimo se. Svjesni smo da nas prije dobivanja povjerenja birača da ih opet zastupamo u Hrvatskom saboru čeka ozbiljan rad na terenu.
- Hoće li se koalicija proširivati s drugim manjim desnim strankama?
- Vjerujem da hoće. Svakako bi trebala biti riječ o pojedincima i opcijama koje su poštene, domoljubne i s kojima dijelimo ideološka i politička uvjerenja.
- Danas vidimo i da se ljevica podijelila. Ne stvaraju li tako okolnosti koje idu na ruku najvećim strankama, posebno HDZ-u i SDP-u?
- Puno toga ide na ruku velikim strankama. Od metode raspodjele glasova u zastupnička mjesta, do načina na koji su skrojene izborne jedinice. No, činjenica je i da HDZ od 2007. kontinuirano gubio broj birača. Posebno je to vidljivo kad je riječ o posljednja dva izborna ciklusa. Iako je HDZ 2020. osvojio najveći broj mandata, broj birača je pao za 80 tisuća. Isto tako HDZ je i na izborima 2016. u odnosu na 2015. izgubio 75 tisuća birača. Dakle, preko 150.000 birača u pet godina. Ti birači su se našli u nekim drugim domoljubnim opcijama; 2016. to je bio Most, a 2020. Domovinski pokret. Isto se događalo i na lijevoj sceni.
- Na kojim temama namjeravate inzistirati u kampanji za parlamentarne i europske izbore? Na svjetonazorskim pitanjima ili konkretnim temama poput ekonomije, obnove, školstva, zdravstva, demografije?
- Naravno da se nećemo odreći svojih vrijednosti pa se tako ne možemo ni odreći onih ideoloških tema koje će se sasvim sigurno nametati do i tijekom kampanje. Kakva bismo bili stranka ako se u tom pogledu ne bi jasno odredili? Međutim, itekako smo svjesni onoga što tišti ljude u Hrvatskoj. Puno toga ne funkcionira i to je činjenica. Od potpuno urušenog zdravstvenog sustava gdje su liste čekanja za pojedine dijagnostičke postupke duge i preko godinu dana. Pa nedostatka liječnika i zdravstvenih djelatnika koji odlaze na rad u druge EU zemlje jer tamo imaju normalne i pristojne uvjete za rad. Pogledajte kako žive naši umirovljenici, mnogi su doslovno na rubu egzistencije. To je sramota. Javna i državna uprava su preglomazne, a puno toga ne funkcionira. Istodobno realni sektor pritisnut je sa svih strana. Vladajući, i sadašnji i neki bivši, na realni sektor ne gledaju kao na dodanu vrijednost, a on to jest. Čini se kao da ne shvaćaju da jako poduzetništvo znači jaku državu jer su poduzetnici oni koji pune proračun, samozapošljavanju ili zapošljavaju, a sve to onda rasterećuje državu. Rekao bih da je i u javnosti još uvijek prisutna svijest da se važno zaposliti negdje u državnom ili javnom sektoru jer si onda miran 'radio-neradio'. Na žalost, takve politike dovele su nas do gospodarskog ruba i pada standarda kojeg svi itekako dobro osjećamo svakodnevno. Protiv sam generaliziranja, jednostavno želim da se rad nagradi, a nerad kazni pa tako i u javnim službama. Pogledajte koliko se ljudi žali na to da državni i javni sustavi ne funkcioniraju i da ne mogu jednostavno doći do informacije ili ostvariti neka svoja prava. Ja sam mali poduzetnik, keramičar. Pošteno plaćam poreze, zapošljavam ljude i živim od svog rada i svojih deset prstiju.
- Dosta neobično za političara. Većina živi od tuđih deset prstiju.
- Želio bih da Hrvatska ima uvjete da veliki broj ljudi može na taj način raditi i kvalitetno živjeti od svog rada, a ne da bježe vani. Što se tiče programa HSP-a, stavit ćemo naglasak na konkretne teme i probleme za koje smatramo da su izvor drugih velikih problema: od demografije, zdravstva, obrazovanja do gospodarskih tema.
Istina na vidjelo
- Je li došlo vrijeme da se zatvore teme iz 1941.?
- Trebale su se davno zatvoriti. Ali nemojmo se zavaravati, to se neće dogoditi dok god istina ne izađe na vidjelo i dok se jednako ne osude svi režimi: nacistički, fašistički i komunistički. Hrvatska kao članica EU trebala je davno to učiniti. Onako kako su to učinile druge postkomunističke zemlje. Uostalom, na to nas obvezuje niz europskih rezolucija kojima se preporuča da se sva komunistička obilježja, komunistički diktatori i ideologije izbace iz javnog života. U Hrvatskoj se dogodilo suprotno. Komunistički režim koji je proganjao i ubijao zbog verbalnog delikta danas se predstavlja kao nešto napredno. Čak i do te mjere da postaje karikaturalno i tragično. Na primjer, pripadnici LGBT zajednice na svojim skupovima ističu komunističko znakovlje, a taj isti sustav i njegov diktator Broz su ih proganjali i ubijali zbog seksualne orijentacije.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
