U HNK

Obitelj, prijatelji i brojni uglednici na komemoraciji za Milana Bandića: IMAO JE ŠIROKU HERCEGOVAČKU DUŠU I PURGERSKI ŠARM

| Autor: Jurica Körbler


Bio je jedan i jedini, neponovljivi Milan Bandić. Otišao je kako je i živio, brzo, nepredvidivo. Ostalo je ono što je u dvadesetogodišnjem mandatu učinio u Zagrebu, a to je puno. Ostali su i jal i mržnja onih koji u svojim životima nisu učinili ništa, ali to je sudbina svakog uspješnog Hrvata u povijesti. Ali, prije svega, ostalo je sjećanje na najdugovječnijeg zagrebačkog gradonačelnika, karizmatskog Bandića koji je mogao svom gradu i svojoj domovinu još mnogo toga dati.

Ta nevjerojatna simbioza Hercegovca i purgera dovelo je do toga da je obožavao i svoj rodni kraj i grad svog života, Zagreb. I u tome je bio nevjerojatan. Koliko god je nekome onaj Milanov 'kaj' znao zvučati pomalo čudno, Bandić je znao i koristio u običnom govoru riječi koje zaista znaju samo oni stari, pravi Zagrepčanci. Riječi koje su davno nestale iz svakodnevnog govora, ali ih se itekako sjete oni koji su ih slušali u mladosti od svojih očeva, majki, baka i djedova.

To je bio Milan Bandić, čovjek koji je u Zagreb došao s jednim koferom u ruci, a ostavio europsku metropolu. Čovjek kojeg su obični ljudi voljeli, neki obožavali, a oni nerealizirani ga nisu podnosili. Jer, bio je uspješan, ostavio je iza sebe trag koji mu nikada nitko neće moći izbrisati. Bio je političar koji nije samo pričao, već radio, 'delao', kako kome drago. Bio je i čovjek koji je znao pomoći drugome, koji je razumio probleme ljudi, volio život i veselio se životu. Bio je jedan od onih koje nije zarobila ideologija, bilo lijeva, bilo desna, a najmanje ona ekstremna. I zato je Zagreb danas otvoreni grad, u kojem se ne broje krvna zrnca, u kojem ima mjesta za ljude svih nacionalnosti i vjera. Dobrim dijelom zahvaljujući baš Bandiću.

Bio je svoj i neponovljiv, čulo se na komemoraciju u HNK-u. I točno, Zagrepčani će ga se sjećati sa sjetom. Kako juri s gradilišta na gradilište, kako upravlja bagerom, klizi u blato rubnih dijelova grada. Za neke je to bio populizam, za Bandića – život. Život gradonačelnika koji mora znati gdje je pukla vodovodna cijev i gdje još nije došao javni prijevoz. ”Napustio nas je jedan od najvećih među nama. Zagrebački gradonačelnik koji će zlatnim slovima biti upisan u povijest grada. Političar koji je svojim djelovanjem obilježio suvremenu povijest, a svojim talentom postao najveći nakon utemeljitelja države Franje Tuđmana. Napustio nas je čovjek u čijem srcu je bilo mjesta za sve”, rekla je Jelena Pavičić Vukičević, Bandićeva zamjenica koja će do izbora voditi grad. A, ako bude sreće i nakon izbora. Zajedno sa brojnim Bandićevim suradnicima koji su spojili komplicirani mehanizam funkcioniranja glavnog hrvatskog grada.

”Živio je svoje političko i javno djelovanje u punom smislu te riječi. Iza njega su ostali brojni kapitalni projekti, ali i male, humane geste. Mnogi će ga sugrađani upravo po tome i pamtiti. Njegovi oponenti su često kritizirali njegov način upravljanja gradom. Ali, činjenica je da su mu građani šest puta dali mandat da vodi Zagreb. Prihvaćao je različitost, bio je u stanju saslušati i razumjeti stavove mnogih. Dan Milana Bandića uvijek je trajao dulje od prosječnog”, kazala je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.

I zaista, Bandićev dan trajao je dugo, možda i predugo. Mnogi su ga upozoravali da uspori, ali uzalud. Ni narušeno zdravlje ga nije usporilo, dvadeset godina nije otišao na godišnji odmor. Njegov tempo malo tko je mogao izdržati, pa je njegov bliski prijatelj Ratko Maričić na komemoraciji kazao ”dao je sebe Zagrebu. Milane, prijatelju, Zagrepčanke i Zagrepčani pamtit će te sa sjetom. Ne samo oni koji su živjeli u tvoje vrijeme, već i buduće generacije. Ostavio si im grad u kojem je lijepo i sigurno živjeti”.

Milan Bandić bio je i vješt političar, jedan od najboljih na ovim prostorima. Znao je nevjerojatno dobro plivati u maloj bari goropadnih krokodila kakva je hrvatska politička scena. U duši socijaldemokrat, iz stranke su ga izgurali oni koje je tamo primio. Imao je razumijevanja i za konzervativne rukavce, ali nikad one ekstremne. Samo je Bandić sa poštovanjem mogao iskreno govoriti i o Titu i o Tuđmanu.

”Okupio je ljude na lijevom spektru osnovavši SDP Grada Zagreba. Pomalo smo ušli u Skupštinu i pod Milanovim vodstvom postali vladajuća stranka. Radio je i na jačanju SDP-a Zagreba i na razvoju grada. Milan je volio Zagreb. Iako je u šest mandata bio gradonačenik, nije smatrao da je Bogom dan. Zagreb za njega nije bio samo grad, već ljudi koji su za njega uvijek bili na prvom mjestu”, rekao je Maričić. 

Vjerovao je, ponekad i naivno, u čovjeka, u ljudsku dobrotu, pomagao one koji su mu okretali leđa. ”Tko vrijeđa Bandića, vrijeđa i Zagrepčane”, dobro je primijetio Duško Ljuština. Kao i Pavle Kalinić, konstatacijom da svi ljudi griješe, a oni koji r ade sigurno će pogriješiti. Svašta se stavljalo Bandiću na leđa, strpljivo je to nosio, a nikada nije bilo i ne bi bilo sudskog epiloga da je učinio nešto sa ruba zakona. Njegovi politički oponenti, ljudi koji nemaju ni gram njegove snage i energije bili su 'jaki' samo u širenju lažnih vijesti, dezinformacija, optužbi, kleveta. Nije to ni Bandiću bilo lako slušati, iako se u dugoj političkoj karijeri svega naslušao i sve vidio.

Danas je u Zagrebu dan žalosti, a vrijeme koje dolazi pokazat će koliko Zagrebu nedostaje Milan Bandić. Ostaju i dani da se vidi što će biti s njegovom strankom, njegovim suradnicima i svima onima koji mogu – i trebaju – nastaviti tamo gdje je Bandić stao. To je i najmanje što bi on tražio od njih. Bi li i sedmi put pobijedio u Zagrebu? Uz kandidate koji su mu se htjeli suprotstaviti šanse su svakako bile velike. Nažalost, među onima koji bi sada željeli gradonačelničko mjesto nema jakih osoba s konkretnim rezultatima iza sebe kakvi se traže od prvog čovjeka jednog velikog grada. Zato i Bandićev krug treba brzo i to jako brzo donijeti rješenja o uključivanju u izbornu trku. Vremena ima, nitko od kandidata do sada nije iskočio, svi su se vrtjeli samo u strategiju dokazivanja da Bandića treba maknuti. Nitko nije, osim pukih fraza, ponudio svoju viziju Zagreba, upravo ono što je Milan Bandić radio sve te godine kako su mu Zagrepčani davali povjerenje.

”Grad za njega nije bio samo grad, već ljudi koji su mu uvijek bili na prvom mjestu. U stvari grad služi ljudima. Milanova ljubav prema ljudima...to je nešto što je on nosio u sebi. Ljudi su Milana voljeli. Što su ga više poznavali to su ga više voljeli. Dao je sebe Milan svom Zagrebu. Pamtit će te Zagreb, Milane”, čulo se na zagrebačkoj komemoraciji. ”Iza njega ostaju velika djela. Za njega nije bilo nemogućih ostvarenja. Ostaje velika praznina koju ćemo teško ispuniti. Često ga nismo mogli pratiti, uvijek je bio korak ispred drugih. Osluškivao je bilo grada i njegovih stanovnika”, kazala je Jelena Pavičić Vukičević. ”Znamo da si otišao na plemenitije i bolje mjesto. Otišao si nepobjediv, koračajući ulicama Zagreba. Ali te smrt poput neke oluje istrgla iz obitelji, grada, stranke, zavičaja”.

Posljednju godinu kao da smo se navikli na smrt, otišli su brojni poznati i nepoznati, odlaze i dalje. Smrt Milana Bandića nitko nije mogao predvidjeti, usprkos zdravstvenim problemima koje je imao. Nisu to bile godine za odlazak. Nije dočekao ni da službeno profunkcionira žičara na Sljeme. Malo tko se tako dobro znao nositi sa tim zagrebačkim štihom osporavanja svega što vuče naprijed, a usprkos toj zagrebačkoj mantri Bandić je vukao i vukao. Građani koji su se od raznih političara koji su dolazili i odlazili naslušali obećanja, u Bandiću su vidjeli čovjeka koji svoja obećanja i realizira. Da je bilo vremena još je Milan Bandić mogao mnogo toga realizirati.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini