Te se provokacije, pokušaji, nasrtaji uvijek javljaju, pa možda i uzajamno koordinirano, dok se na našoj političkoj i društvenoj sceni naše podjele primaknu novom vrhuncu. I bit će tako, čini mi se, dok ne "centriramo" klatno našeg identiteta, dok ne prestanemo nacionalni identitet tražiti u ideologijskim zabludama i ne prepoznamo kakve se sve dramatične opasnosti valjaju oko nas, na europskoj i svjetskoj pozornici, kaže Biščević

Kada su ovaj tjedan Rijekom pokušali marširati crnokošuljaši s porukom da Talijani neće zaboraviti "svoju Rijeku", hrvatska je javnost bila zgrožena. Vraćaju se aveti prošlosti, čulo se na sve strane, a pritom zaboravilo da toga ima i u našem dvorištu. Koji dan prije "Vulinovih 11" pokušalo se dočepati Jasenovca, Slovenci su poručili da trebamo bolje čuvati schengenske granice, a iz Sarajeva su stizala upozorenja da su Bošnjaci spasili Hrvatsku u ratnom vihoru.

Za iskusnog diplomatu Hidu Biščevića sve to nije ni slučajno, ni nepredviđeno. Čim se Hrvati svađaju među sobom, rastu ambicije susjeda, ovih ili onih. "Te se provokacije, pokušaji, nasrtaji uvijek javljaju u onoj mjeri, pa možda i uzajamno koordinirano, dok se na našoj političkoj i društvenoj sceni naše podjele primaknu novom vrhuncu", kaže za Glas Istre veleposlanik Biščević koji je prije nekoliko mjeseci završio mandat u diplomatskoj misiji Europske unije u Tadžikistanu. Sada vodi Diplomatski klub koji je postao mjesto zanimljivih rasprava hrvatskih i svjetskih diplomata.

Frustracije i ekstremizam

- Znači li to da se naši unutrašnji sukobi i svađe reflektiraju i na vanjskopolitičkom planu?

- Točno, jer unutarnje polarizacije uvijek koriste nekome izvana. Nitko nije osigurao stabilnost uz neprevladane podjele. A ako išta, u ovakvom nepredvidivom i opakom svijetu i nama treba ponajviše stabilnost. Ali, na žalost i na opomenu, u nas su jezici i palice često brže od razuma pa svaki put kada te podjele dostignu neki novi klimaks, a to je na djelu u nas posljednjih mjeseci, odjednom se, svakako ne slučajno, umnože vanjske provokacije i naznake prijetnji.

- Čekaju li susjedi našu slabost da te provokacije pojačaju?

- Naš povijesni i geopolitički položaj, naša neminovnost života usred okruženja prepunog frustracija raznih vrsta, nerijetko nas izlažu pritiscima i provokacijama, ali redovito kada kulminiraju naše unutarnje podjele.

- Vrijedi li to gotovo za sve u okruženju, od Srbije, BiH do, kako sada vidimo, nekih snaga i u Italiji?

- Znam srpske frustracije i znam da je "blame game" i pokušaj revizije novije povijesti najlakši put daljeg zavaravanja vlastita naroda. Znam da je stanje mađarskog ili talijanskog društva, prepunih frustracija oko identiteta, politički nestabilno i svi oni također traže svoje ispušne ventile. Znam da dio bošnjačkih političara u nemoći da osiguraju prevlast svog koncepta države traže lijek u prekograničnom blaćenju i nesuvislim optužbama.

- Vidite li u tom svjetlu i incidente sa srpskim vojnim izaslanstvom koje je htjelo ići u Jasenovac i sada ovim posljednjim, u Rijeci?

- Tako se, jedino tako, može objasniti ovaj prividno slučajan slijed: desetak srpskih vojnika bi da prijeđe granicu i skriveno navuče vojne odore i paradira po Jasenovcu, neki glumac paradira kao D'Annuzio dok par sluđenih ekstremista gleda kako da obave desant na krčki aerodrom, pa se javi kakav bošnjački političar da ustvrdi kako su Bošnjaci zapravo spasili Hrvatsku, svim Splitskim deklaracijama i Bihaćima usprkos.

- I dokle tako?

- Te se provokacije, pokušaji, nasrtaji uvijek javljaju u onoj mjeri, pa možda i uzajamno koordinirano, dok se na našoj političkoj i društvenoj sceni naše podjele primaknu novom vrhuncu. I bit će tako, čini mi se, dok ne "centriramo" klatno našeg identiteta, dok ne prestanemo nacionalni identitet tražiti u ideologijskim zabludama i dok ne prepoznamo kakve se sve dramatične opasnosti valjaju oko nas, na europskoj i svjetskoj pozornici.

Zajedništvo u "Oluji"

- Povijest nam pokazuje da nikada nije bilo dobro kada se hrvatsko društvo tako snažno dijelilo?

- Ne želim ni podsjećati kako je završavalo kad smo u krizna povijesna vremena kao društvo i narod ulazili podijeljeni. Rekoh nedavno: tko preko Kupe, tko potom na Bleiburg, još jednom? Ako to ne bi trebala biti opomena svakom olakom populistu i njihovim sljedbama, koji i dalje misle da je riječ o pukoj zabavi, ako to ne bi trebalo biti kočnica za ekstremizam i radikalizam, ako to ne bi trebalo zatvoriti prostor osobnim ambicijama prepunih neznanja i neodgovornosti.

- Nedavno ste rekli da je zabrinjavajuće promatrati koliko je neodgovornosti prisutno na našoj političkoj sceni u vrijeme krajnje opakih, da ne kažem zastrašujućih kretanja na međunarodnom planu. Čak ste usporedili sadašnje stanje s događanjima u Zagrebu na dan početka Drugog svjetskog rata, kad je cijela Europa strepila i gorjela od nadolazećih strahota, a Zagreb se okupio na sajmištu, raskalašeno plešući uz nekakav vodvilj i gemište?

- Da, ta se metafora, nažalost, čini kao trajna odrednica, kao neki simbol neprepoznavanja povijesnih okolnosti. Vrlo rijetko se u nas dogodilo da su državni interesi i nacionalni ciljevi bili usklađeni pa i "ugrađeni" u širi povijesno-politički kontekst. Evo još jednog primjera: rijetki su u našoj povijesti bili trenuci nacionalne i narodne sloge i zajedništva, a "Oluja" je svakako rijedak, ako ne i jedinstven primjer toga.

- Ali, ove godine i to je došlo u pitanje kod obilježavanja "Oluje"?

- Ove godine se obilježavanje tog datuma jedinstva, sloge i zajedništva svelo, nažalost, na gemište i priče o tomu tko je i da li je nešto pio! Dakle, u pozadini svega stoji krajnje ozbiljno pitanje: prepoznajemo li stanje svijeta, upravljamo li procesima ili nas razne ambicije, identitetske krize i podjele bacaju po sve većim valovima zaoštrenih međunarodnih odnosa, prepunih konfrontacija i nadmetanja.

- Očigledno govorite o dubokoj polarizaciji društva…

- Da, upravo o tomu je riječ i o opasnostima do kojih podjele i neodgovornosti mogu dovesti, uključujući i samu sudbinu države. Nema polarizirane zemlje koja napreduje i koja ne bi mogla biti izložena vanjskim nasrtajima raznih vrsta. Znate i sami da sam radio i u Bosni i Hercegovini, u Ukrajini, po srednjoj Aziji, sve u zemljama gdje su unutarnje podjele i nesposobnost uspostave zajedničke paradigme nacionalnog identiteta i okupljanja oko strategijskih ciljeva na kraju vodile ili još vode u dramatične sigurnosne izazove.

Populisti i ludisti

- Mi u Hrvatskoj ne strahujemo od bombastičnih izjava, osuda, etiketiranja, vrijeđanja?

- U svakodnevnoj kakofoniji olakih izjava u nas se danas više gotovo i ne prepoznaje koliko štete mogu izazvati pojedine riječi, potezi, akcije. Ako predsjednički kandidat jednu susjednu zemlju naziva malom i nevažnom, nema načina da se to sutra ne vrati kao bumerang. Ako se na glave navlače fantomke radi kukluxklanovskog napada na drugu etničku skupinu, nema načina da se ozbiljno poradi na oblikovanju ove zemlje kao smirenog građanskog društva. Ako ne možemo podnijeti crnca na nekom gradskom trgu i ako ćemo svako malo bacati srpske automobile u more, onda mi, kako je to kirurški precizno neki dan rekao gospodin Tedeschi, zapravo pokazujemo da još nismo zrelo društvo, da još ne živimo sa svijetom, da smo ostali zatočeni u prošla vremena, da obnavljamo sukobljavajuće paradigme poraženih ideologija, da dopuštamo, čak i njegujemo kulturu nasilja… i nasjedamo na tuđe frustracije!

- Po vama, na djelu je porast radikalizma i ekstremizma?

- Radikalizam i ekstremizam prisutni su, u rastućoj mjeri, u gotovo svim europskim zemljama pa i šire. To nesporno odražava šire duhovno stanje svijeta, kao odraz isključenosti, odbačenosti iz globalizacije ogromnih slojeva stanovništva, što proizvodi vojske jeftinih populista i novih "ludista", kao odraz straha pred migracijskim valovima, kao odraz identitetskih kriza oko temeljnih "kodova" naših društava, u rasponu od katoličkog ekskluzivizma do nesputanog liberalno-multikulturalnog modela, kao odraz straha od ruske politike spram Zapada, na kraju krajeva, kao odraz straha od proklizavanja samog Zapada na marginu svjetskih procesa.

- Ako se na unutarnjem planu produžuje stanje našeg vlastitog "građanskog rata", naime stalno obnavljanih ideologijskih sukoba, kako to djeluje na naš međunarodni položaj?

- Vi ćete se sjetiti da je na prvom zasjedanju Sabora nove neovisne hrvatske države kao jedan od glavnih strategijskih prioriteta naznačeno prevladavanje idejnog građanskog rata u našem društvu. Zašto? Jednostavno zato što je u svim povijesnim formacijama u kojima smo živjeli hrvatsko društvo uvijek bilo, smišljeno, vanjskim akcijama i unutarnjim, oprostite na izrazu, glupostima, polarizirano, rascjepkano, podijeljeno, zavađeno, bez kulture uzajamnosti. U toj razjedinjenosti došli smo do točke da, u realnosti, danas imamo skalu od umjerene do radikalne ljevice i skalu od umjerene do radikalne desnice, sa svim fenomenima koje oba pola donose: fantomke, crne košulje, odbijanje nacionalnog pomirenja, veličanje antifašizma ne bi li se prikrila komunistička otimačina tog antifašizma, dvije vukovarske povorke, dva koncerta uz "Oluju", sudari gena kamenih i navodno profinjenog urbanog internacionalizma, da ne nabrajam dalje.

Centriranje Hrvatske

- I čemu to vodi?

- Ta razjedinjenost onemogućava "centriranje" Hrvatske, njeno identitetsko profiliranje u ono što ona po svojem povijesnom i građanskom habitusu nesporno jest: normalna, građanska, tolerantna europska država, da ne kažem društvo. Tko god je pokušao i pokušava izvesti to "centriranje" nacionalnog identitetskog klatna, nalazio se i još se nalazi na udaru i slijeva i zdesna.