"Murina" je priča o odrastanju i osnovni elementi su tu. Ali od jedne do druge stanice tu ima zurenja u prazno, flertanja, poigravanja, dijaloga i replika koje ponekad čak i imaju neki smisao, kadrova mora i otoka te atmosfere, ali bez ikakve napetosti, čak i bez neke glazbe koja bi ju malo podgrijala, koja bi sugerirala da se nešto sprema. Jer, sprema se, Julija će u jednom trenutku uzeti svoj život u svoje ruke
Leon Lučev i Gracija Filipović u prizoru iz filma
Film "Murina" redateljice, scenaristice i autorice priče Antonete Alamat Kusijanović otvorio je 68. Pulski filmski festival, a u Arenu je stigao s crvenog tepiha u Cannesu i sa slavnim Martinom Scorseseom potpisanim kao jednim od izvršnih producenata.
Koscenarist filma je Frank Graziano, a već na početku, dok uvodni kadar prekriva plavetnilo mora, otprilike postaje jasan naziv filma. Vidi se da Leon Lučev glumi Antu, prilično ljutog oca Julije koja snatri o nečemu, vjerojatno o mladićima na brodiću koji je usidren u zaljevu preko puta njihove kuće na otoku. Pa se nakon 15 minuta spomene nekakva zemlja koju bi trebalo prodati. Pa je tu neka fešta na koju je došao Javier, velika faca puna para s kojim, a to će se doznati tek na kraju, Ante ima nekih neraščišćenih računa. Javier se upucava Antinoj supruzi, čak i u jednom trenutku kaže da ju je zaprosio, ali nije baš jasno kada i gdje. Julija voli roniti, to je jako važno za radnju, često roni sa ocem i rado bi ga probola harpunom. Ona mašta i o odlasku s otoka, po mogućnosti sa Javierom koji međutim već ima obitelj, želi na Harvard i jednostavno joj je dosta, traži svoju slobodu.
To je priča o odrastanju i osnovni elementi su tu. Ali od jedne do druge stanice tu ima zurenja u prazno, flertanja, poigravanja, dijaloga i replika koje ponekad čak i imaju neki smisao, kadrova mora i otoka te atmosfere, ali bez ikakve napetosti, čak i bez neke glazbe koja bi ju malo podgrijala, koja bi sugerirala da se nešto sprema. Jer, sprema se, Julija će u jednom trenutku uzeti svoj život u svoje ruke.
"Murina" ima priču, ali problem je, kako sad to slikovito objasniti... Zamislite da s autobusnog kolodvora u Šijani morate otići do kina Valli, ali umjesto da krenete najkraćim putem pored Arene, vi prvo odete do Šišana, pa se vratite Medulinskom, odnosno Mutilskom i tek onda preko tržnice dođete do Giardina, i to bez ikakvog posebnog razloga. Upravo takav je ovaj film.
Juliju glumi Gracija Filipović. Leon Lučev glumi strogog oca i on je dobar kada je nabrušen, ali da nije na rubu histerije, što često je u ovom filmu. Ima scena kada on, Javier i Julija raspravljaju o njenoj budućnosti i tu se vidi da bi Ante želio podići glas, ali umjesto toga ostane smiren premda ljutnja iz njega i dalje diskretno izvire, čak i kada ne kaže ništa. U tome je Lučev uvijek bio odličan i šteta što nema više takvih scena. Javiera, odnosno Javija kako mu tepaju, glumi vrsni novozelandski glumac s holivudskim pedigreom Cliff Curtis, čovjek koji je nevjerojatno uvjerljivo parirao Denzelu Washingtonu i Ethanu Hawkeu u "Danu obuke" i kojeg je teško ne primijetiti gdjegod se pojavi. Ovdje on pije vino, zavodi koga stigne, pliva, roni i odmara se te u dva ili tri navrata ispali neke mudrosti poput one o životu u raju, tj. na jednom ovakvom jadranskom otoku. I to je to, posao odrađen, ništa više od toga. Danica Čurčić koja glumi mamu koja je razapeta između vjernosti suprugu, simpatijama prema Javiju i ljubavi prema Juliji nekako je u cijeloj konstelaciji ispala najprirodnije, najživotnije i baš je nekako simpatična.