Mjeseci zanemarivanja
Dječak je imao samo četiri kilograma kada je umro od gladi: Otac tvrdi da nije znao koliko mu je sin bolestan
Ilustracija (Pexels)
Noémie se povukla u sebe, opsjednuta idejom savršene supruge koja neće razočarati muža Alija i koja će sve držati pod kontrolom kako bi izbjegla njegov bijes. U takvoj obiteljskoj izolaciji njihov drugi sin Malik umro je 19. travnja 2019. u Savigny-le-Templeu od posljedica zanemarivanja. U dobi od 20 mjeseci težio je samo četiri kilograma, dok je prosječna težina za tu dob između 10 i 12 kilograma, prenosi Index.
Roditeljima se od petka, 30. listopada, sudi na sudu u Melunu. Optuženi su za uskratu njege ili hrane koja je uzrokovala smrt djeteta.
U utorak su svjedočile očeve sestre, bez iskazivanja gorčine. "Noémie je bila dio obitelji", rekle su. Na pitanje o djetetovu zdravlju, izjavile su: "Oduvijek je bio mršav, mislile smo da je to zbog prijevremenog rođenja. Kad bismo pitale Noémie što kažu liječnici, odgovarala bi da je sve u redu."
"Zar niste ništa vidjeli?"
Malik je, međutim, posljednji liječnički pregled imao s 11 mjeseci. Pedijatar je tada jasno upozorio da je gubitak težine zabrinjavajuć i da je djetetu potrebna hitna hospitalizacija. Noémie ga nikad nije odvela u bolnicu. Umro je kod kuće, od gladi.
Sudac Benjamin Jungman sat vremena je ispitivao oca. "Zar niste ništa vidjeli? Zašto niste posjetili sina u bolnici tjednima nakon rođenja? Niste znali ni u kojoj je bolnici, ni koji ga liječnik prati, ni od čega boluje!", inzistirao je.
Ali, opisan kao krupan čovjek, mirno je odgovarao i ponavljao da je bio odsutan. "Nisam bio na visini svojih odgovornosti", rekao je. Na pitanje posjećuje li se blisku osobu u bolnici, tiho je odgovorio: "Da, naravno". Dodao je: "Oslanjao sam se na ono što mi je supruga govorila".
"Što se trebalo dogoditi da ga odvedete u bolnicu?"
Ali nije mogao gledati fotografije svog mrtvog sina, koje su prikazane na suđenju u petak. Tužitelj Jean-Michel Bourlès bio je izravan: "Ovakve smo slike vidjeli stotinu puta - izgladnjela djeca u Biafri ili Etiopiji. Shvaćate li da je vaš nemar doveo do uskraćivanja njege?". Ali je stajao potresen i čvrsto se držao za stalak mikrofona. Tjedan dana prije sinove smrti bio je uz oca, koji je ostao bez majke.
Dan prije Malikove smrti Ali je bio sa svoja dva sina, ali je bio dekoncentriran i stalno na telefonu. "Prirodno je izgubiti baku, ali vaša je pažnja bila usmjerena na krivo mjesto", primijetio je tužitelj. Ali je priznao: "Pitanje tog nemara pratit će me cijeli život".
"Što se trebalo dogoditi da ga odvedete u bolnicu? Dijete ne jede dovoljno, nije mu dobro. Ima samo četiri kile!", povišenim je tonom pitao sudac. "Trebao sam biti angažiraniji, zahtjevniji", odgovorio je Ali. Rekao je da je vjerovao supruzi kada ga je uvjeravala da je sve u redu, što tužiteljstvo smatra lažima.
Niz laži
Noémie je za drugu trudnoću prvo rekla dadilji starijeg sina. "Gledala sam je kao majčinsku figuru, trebali su mi savjeti kako se nositi s dvoje male djece. Bojala sam se da će se muž naljutiti", objasnila je. Ali se doista i naljutio kada je za trudnoću doznao od dadilje.
Noémie je prvo dijete rodila s 18, a Malika s 19 godina. Otac ju se odrekao nakon prve trudnoće, a majka joj je prigovarala zbog djeteta rođenog izvan braka. Prigovori su se nastavili i u rodilištu, nakon što je Noémie rodila Malika u šest i pol mjeseci trudnoće.
Sve se to događalo pred Alijem. "Osjećao se poniženo, trebala sam učiniti više da popravim obiteljske odnose. Njemu je obitelj na prvom mjestu", rekla je optužena tihim glasom.
"Usamljena je, ali se na to navikla"
Alijina obitelj s vremenom je postala njezina jedina obitelj. Šest mjeseci prije dječakove smrti, Alijina sestra zakazala je termin kod dermatologa. "Vidjela sam da mali pati, bio je pun ekcema", rekla je na sudu. "Dala sam Noémie termin, ona je otišla i terapija je izliječila dijete za tri tjedna".
No to nije prekinulo izolaciju mlade majke, koja je nastavila ignorirati preporuku pedijatra o hospitalizaciji.
Psihijatrijska vještakinja Magali Bondon-Bruzel opisala je oca kao "ozbiljnog, smirenog, organiziranog i vrlo ponosnog na sebe". Za majku je navela da je "bistra, inteligentna - preskočila je dva razreda u školi - ali ima vrlo loše mišljenje o sebi". Psihijatrica je dodala: "Nema samopouzdanja, osjeća se usamljeno, ali se na to navikla". Prema zaključku vještačenja, ta izolacija može objasniti kako je došlo do tragedije, ali ne umanjuje odgovornost roditelja.
