Događaji koji su se 30. studenoga 2025. godine odigrali u samom srcu Rijeke, na Jadranskom trgu, dobili su svoj pravosudni epilog. Općinski sud u Rijeci, pod predsjedanjem suca Severina Pergera, presudio je šestorici muškaraca i jednom maloljetniku proglasivši ih krivima za organizirani napad na sudionike mirnog prosvjeda "Ujedinjeni protiv fašizma", čime je poslana nedvosmislena poruka o nultoj toleranciji prema govoru mržnje i fašističkim simbolima u javnom prostoru.

Incident je počeo oko 11.40 kada je skupina od nekoliko desetaka mlađih muškaraca, mahom odjevenih u tamne jakne s kapuljačama i maskiranih lica, planski umarširala na trg iz smjera Ciottine ulice, neposredno ispred zgrade Erste banke, gdje su se nalazili sudionici antifašističkog skupa u organizaciji Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Rijeke.

Uvrede i zastrašivanja

Ubrzo nakon dolaska, mirna atmosfera prosvjeda zamijenjena je kakofonijom uvreda i zastrašivanja, pri čemu su okrivljenici antifašistima upućivali uvrede, istovremeno mašući rukama i udarajući dlanovima kako bi stvorili buku i širili paniku među prisutnima. Situacija je dodatno eskalirala kada je zabilježen fizički napad na Franu Šebalja, koji je primio više udaraca dlanom po tijelu i glavi uz povike "izdajico domovine" i "j… komunjaro".

No, ono što je ovaj incident podiglo na razinu teškog prekršaja protiv javnog reda i mira bilo je masovno i glasno pjevanje stihova koji veličaju tzv. Nezavisnu Državu Hrvatsku, uz repetitivno uzvikivanje ustaškog pozdrava "Za dom spremni" i podizanje desne ruke u zrak, što je sud u obrazloženju presude okarakterizirao kao izravnu manifestaciju rasističke ideologije i neprihvatljivo trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti.

Tijekom žurnog sudskog postupka, koji je uslijedio odmah nakon uhićenja 1. prosinca, okrivljenici su ponudili obrane koje su se uglavnom temeljile na negiranju namjere i tvrdnjama o slučajnom prisustvu na mjestu događaja. Matija Miškulin (2002.) nezaposleni PVC monter, prvookrivljeni u ovom postupku i mladić s ranijim prekršajnim dosjeom, odlučio se braniti šutnjom, dok su ostali, poput Sandra Pancera-Zgrablića (1993.), radnika sa završenom osnovnom školom i Gregoria Vitezića (2002.), studenta na Veleučilištu u Rijeci, tvrdili da su se na trgu našli isključivo radi dogovorenog odlaska na nogometnu utakmicu Lokomotiva – Rijeka u Zagrebu.

Nikola Đokić (2001.), dostavljač iz Rijeke, ponudio je sudu možda najbizarnije opravdanje, tvrdeći da je lice prekrio kapuljačom i maskom jer mu je "bilo hladno i boljelo ga je grlo", dok je za ustaške simbole i pozdrav ZDS izjavio kako mu njihovo značenje nije poznato, iako je o tome, kako kaže, "učio u školi".

Sličnu liniju obrane zauzeo je i Adriano Božičević (1988.), zaposlen s dva razreda srednje škole, tvrdeći da je pjevao samo navijačku pjesmu "Mi Hrvati", sugerirajući da se policijske snimke ne mogu koristiti za individualno utvrđivanje krivnje. Hrvoje Vincetić (1992.), zaposlen kao inženjer logistike, izjavio je da je točno da je bio na Jadranskom trgu, da nikoga nije napadao, vrijeđao niti uzvikivao nepoželjne povike i da nije član Armade te da se ne želi izjasniti je li pjevao neke pjesme.

Poruka društvu

Ipak, sudac Perger nije prihvatio njihovu strategiju obrane koja je pokušala relativizirati odgovornost prebacujući je na "neidentificiranu masu". Ključnu ulogu u dokazivanju krivnje odigrala je moderna tehnologija i pedantan policijski rad. Sud je detaljno analizirao videosnimku i opsežne fotoelaborate koji su neoborivo povezali identitet okrivljenika. Policija je usporedila odjeću, specifične natpise poput onog "Srdoči" na majicama te karakterističnu obuću s fotografijama snimljenim par sati kasnije ispred stadiona Maksimir u Zagrebu. Upravo su te vizualne podudarnosti, poput specifičnih "Napapijri" jakni i adidas tenisica, bile dovoljne da sud odbaci tvrdnje o slučajnim prolaznicima i zaključi kako se radilo o kompaktnoj skupini koja je s predumišljajem došla narušiti mirni prosvjed.

Financijske konzekvence za sudionike su primjerene nedjelu, s ukupnim iznosom kazni koji premašuje 20.000 eura.

Matiji Miškulinu odrezana je ukupna kazna od 4.209 eura, dok su Nikola Đokić i Hrvoje Vincetić kažnjeni s po 3.609 eura. Ostatak skupine, uključujući Pancera-Zgrablića, Vitezića i Božičevića, mora platiti po 3.309 eura, uz obvezu naknade troškova postupka. Maloljetnom (2009.), učeniku prometne škole, sud je umjesto novčane kazne, izrekao odgojnu mjeru šest mjeseci zabrane pristupa svim utakmicama HNK Rijeke i manifestacijama Armade, uz obvezno uključivanje u rad savjetovališta za mlade, čime je sud izravno intervenirao u njegov način života, smatrajući da je izolacija od radikaliziranih navijačkih krugova nužna za njegov daljnji razvoj.

Ovom presudom potvrđeno je da je pravosudni sustav u Rijeci prepoznao opasnost od uličnog ekstremizma koji se skriva iza navijačkog identiteta. Obrazloženje presude u kojem se ističe da ovakvo ponašanje predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prezir prema neistomišljenicima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti, te trivijaliziranje žrtava zločina prema čovječnosti, te na taj način zastrašujući organizatore i sudionike navedenog javnog okupljanja, izvikivanjem tekstova i pokazivanjem simbola kojim se veličao ustaški pokret i totalitarni režim tzv. Nezavisne Države Hrvatske, postavlja standard u tretiranju sličnih incidenata. Iako okrivljenici imaju pravo na žalbu, ova nepravomoćna presuda već sada služi kao snažan društveni korektiv i podsjetnik da javni prostor pripada svim građanima, a ne samo onima koji su ga spremni uzurpirati silom i simbolima mržnje.

Kapuljače i maske više ne skrivaju identitet

Godinama je recept za izbjegavanje pravde na stadionima i gradskim trgovima bio jednostavan. Navući crnu kapuljaču, prekriti lice maramom i, po mogućnosti, presvući jaknu nakon počinjenog incidenta. No, presuda Općinskog suda u Rijeci jasno pokazuje da je taj "sigurnosni protokol" huligana postao relikt prošlosti. Ulazimo u eru u kojoj tehnologija visoke rezolucije i algoritmi umjetne inteligencije čine kamuflažu praktički beskorisnom.

U konkretnom slučaju s Jadranskog trga, okrivljenici su se uzalud uzdali u maskiranje. Suvremeni sustavi nadzora više ne bilježe samo mutne mrlje. Oni danas hvataju detalje koje ljudsko oko u gužvi propušta, od specifičnih tekstura materijala i rijetkih modela tenisica, pa sve do natpisa na majicama koji proviruju ispod raskopčanih jakni. Digitalni dokazni materijal postao je toliko precizan da "presvlačenje" nakon nereda više nema smisla ako je digitalni trag već pohranjen u memoriji sustava.

Ono što je ključno jest primjena napredne analitike i umjetne inteligencije koja s nevjerojatnom preciznošću može povezati biometrijske podatke, način hoda, pa čak i specifične kretnje pojedinca u masi. Kada se takva tehnologija spoji s policijskom analitikom, kao u ovom slučaju gdje su okrivljenici identificirani usporedbom snimki s trga i onih ispred stadiona Maksimir, maskirani huligani ostaju potpuno razotkriveni.

Povezane vijesti

• Nekoliko tisuća građana na prosvjedu protiv plutajućeg terminala
• Popularni vjeroučitelj Marin Miletić SMIJENJEN S RADNOG MJESTA
• Prosvjed "Ujedinjeni protiv fašizma": Ne pristajemo na domoljublje koje vuče simbole iz mračne prošlosti