Nema glumaca

Koji je kriterij za odabir imena ulica, trgova, uspona i stuba nekog grada? Dakako, povijest u svemu tome igra važnu ulogu, nešto vezano uz povijest i povijesne činjenice je presudno da bi se odredio i obilježio povijesni identitet određenog grada te njegovo urbano tkivo, kao i posebnosti.

No, grad čine prije svega njegovi ljudi, oni koji su ga na jedan ili drugi način obilježili, i koji nerijetko nakon svoje smrti padnu u zaborav. Premda kažu da nije baš popularno da gradske ulice nose ime po živućim ljudima (eh, gle li praznovjernosti), čitav niz osoba obilježio je kulturni život grada kroz desetljeća i stoljeća i svakako da su tu zaslužili imati nešto po čemu će ih se pamtiti, da im se grad oduži za sve što su učinili.

Imena književnika koji su djelovali u Puli i Istri, ili su važni za ove krajeve nisu u dovoljnoj mjeri zastupljena u pulskome stradariju. Imamo, doduše Gervaisa, Črnju, i dakako da nije jednostavan posao mijenjati stradarij, što bi stvaralo dodatne troškove i privatnim osobama koje bi morale mijenjati osobne dokumente, no moglo bi se razne parkove, perivoje, prolaze, tamo gdje nema kućnih brojeva, nazvati po ljudima koji su obilježili kulturni život tritisućljetnoga grada.

Što je pak s glumcima koji su djelovali u pulskome kazalištu? Velika većina njih, koji su radili u bogatim sezonama od otvorenja, 1949. pa sve do zatvaranja 1971. (zadnja predstava izvedena je 1970., op.a), nažalost nisu više među nama, a o njima, i zbog činjenice da je kazališna arhiva dobrim dijelim izgubljena tijekom dugih godina kada je kazališna zgrada bila zatvorena, nema puno podataka.

Živući glumci iz tog doba, što je i logično, sada su u nekim godinama, a sadašnji djelatnici pulske kazališne kuće premladi da bi imali živa sjećanja, tako da nema puno podataka o glumcima koji bi itekako zaslužili svoje mjesto u pulskoj urbanoj priči. A cijeli svijet je pozornica.