Ma, možete me vala i ubit', da ne patim!, kaže nam Senad, jedva skupivši snage za razgovor. Usta su mu suha, pogled bistar, prestrašen, nekako tup. Prije mjesec i pol osjetio je strašnu bol u nogama, srušio se i od tada ne može mrdnuti. Nema pojma kako je završio kod Ivana Kesića u skloništu. Jede s poda, hranu mu donosi "gazda" Kesić

Skvrčen, nepokretan, okružen hrpetinama smeća, u nesnosnom smradu Senad Pondro već mjesec i pol ne može stati na noge. "Pomozite mu, čovjek umire. Nitko ne zna što mu je. Oduzet je već skoro dva mjeseca." Zovemo vas, jer nikog nije briga. Bila je policija, hitna, ali ništa, ostavili su ga tamo u onoj rupetini punoj fekalija. Valjda da crkne ko' pas", zavapio je Husein, Senadov dugogodišnji prijatelj koji je prije dva dana saznao da Senada više nema na cesti i da je već duže u skloništu kod Ivana Kesića na Punti.

O "poduzetnom" Kesiću pisali smo nekoliko puta, a sam je našoj novinarki otvoreno priznao da drugim beskućnicima naplaćuje smještaj u skloništu. Od skloništa je napravio pravi mali biznis, a bunker je uzurpirao prije dosta godina, iako tim prostorom raspolaže Grad Pula koji je očito od svega digao ruke.

Stigli smo u bunker. Probijamo se kroz labirint smeća. Grozota! Unutra nepodnošljiv smrad od izmeta i urina, koji se doslovno uvlači u sve pore, vlaga, tone smeća, ostaci hrane svugdje po podu, a u kutu kanta puna izmeta i montirana improvizirana WC školjka. Ispod prljavih, poderanih deka nazire se lice muškarca zaraslo u bradu… (Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ)

Povezane vijesti

• BESKUĆNICI, HRPE SMEĆA I SMRAD U BUNKERU NA PUNTI Stanari peticijom traže od Grada da hitno riješi problem
• Odgovorni ni nakon sedam godina nemaju rješenje: Grad sve drži u tajnosti, dok ljudi UMIRU U BIJEDI NA GRADSKOM ZEMLJIŠTU
• SRCE MU NA KRAJU NIJE IZDRŽALO. PREMINUO JE SENAD PONDRO, 53-godišnjak koji je u neljudskim uvjetima umirao u pulskom bunkeru!