Čajanka nakon 35 godina
Nastavak duge tradicije neformalnog druženja bivših učenika OŠ Vidikovac uz svesrdnu podršku učitelja i ravnatelja
(Snimila: Jelena Milović)
Rijetko se koja osnovna škola može pohvaliti održavanjem duge tradicije neformalnog druženja u samoj školi, uz svesrdnu podršku učitelja. Upravo je to pošlo za rukom OŠ Vidikovac, ex 43. istarska divizija. Ova pulska škola na put je izvela brojne učenike, a neki od njih upravo su ove subote, povodom 35. obljetnice završetka osnovne škole, održali svoj susret simbolično nazvan - "Čajanka".
Razredi rekorderi
Sve je počelo u školi gdje ih je pozdravila sadašnja ravnateljica Ana Bačić, a nastavilo se pravom čajankom na tvrđavi Fort Casoni Vecchi. Ovom posebnom susretu odazvalo se njih 40-ak i odlično se zabavilo.
Naime, upravo su u ovoj školi čajanke bile nezaobilazni zabavni dio, koji su njeni učenici s nestrpljenjem čekali. I zato nimalo ne čudi da su ovaj susret, koji mnogi inače kolokvijalno zovu susret generacija, oni koji su 1989. godine završili osnovnu školu nazvali na taj prepoznatljiv, a opet inovativan način. Jer ovaj naziv gotovo svim bivšim učenicima škole budi divne i nezaboravne uspomene. Međutim, ova generacija je ipak po nečemu posebna. Te školske 1988./1989. godine školu su završili 8. a, 8. b, 8. c, 8. d i 8. e - čak pet razreda, u kojima je u svakom bilo od 29 do 32 učenika. Danas gotovo nezamislivo, premda su i tada bili rekorderi. Susreti su bili emotivni, a razgovori tekli lakoćom kojom samo stari znanci i prijatelji mogu otploviti. Nekad djeca, danas zreli ljudi, nastavili su tamo gdje su stali, kao da su još jučer prepričavali mladenačke nepodopštine.
A čajanka? Asocijacija na tu riječ svakome od njih izaziva osmijeh i sjetu u pogledu.
- To su bili prvi izlasci, muzika koju smo mi odabirali, a povod je bio nekakav praznik iz doba Jugoslavije; to je bio prvi susret s izlaskom van. Čajanke su bile sto posto posjećene; ne znam tko nije išao na nju, prisjeća se kolega novinar Zvjezdan Strahinja, jedan od onih koji su ove subote evocirali zajedničke uspomene. Svaki je razred izabirao svog DJ-a, a plakate za čajanku crtali su i izrađivali sami učenici. Učilo se kako miksati glazbu, ali neki su, nakon što su se oprobali u tome i išlo im je dobro, odustali da ne prupuste ples i zabavu. Upravo je to priča i Zvjezdana, koji je se kroz smijeh prisjeća.
Ova je generacija na kraju osmog razreda brojila čak 150 učenika, a ta je brojka dostignuta u petom razredu kad se dotadašnjim četirima razreda pridružio i razred "putnika" - iz Banjola, Vinkurana, Vintijana, kao i nešto učenika iz grada.
Kvartovsko druženje
- Kvartovski smo se družili, a u školi smo bili povezani jako ‘a’ i ‘b’ razred, ali na čajankama je uvijek bili super, bez obzira na to u koji razred ideš, prepričava nam. Međutim, ono po čemu se čajanke posebno pamte svakako su prve simpatije.
- To su bile 80. godine i svaki metal bend imao je neki sentiš. To je bila spika, potvrđuje Strahinja ono čega se mnogi iz te generacije prisjećaju, a ne treba posebno opisivati. Asocijacija na čajanku i ostalima je vrlo slična.
"43. istarska divizija, stiskavac..." u glas nam govore vesele školske kolegice Jadranka, Ester, Iva, Lorena, Sandra, Gordana i Romina. Asocijacija na samu školu ne čudi, budući da je čajanka njena specifičnost, a poznati sentiš - stiskavac, koji je izazvao salve smijeha, sjećanje je na prve ljubavi koje za ovim stolom još uvijek izazivaju medusobna zadirkivanja. "Scorpions - Still Loving You", pogledi, Ivan, Goran...", navode one i imena simpatija oz tog vremena. Spominju i Dragutina Pavlića, koji je bio omiljeni, ali vrlo autoritativan profesor i njihov razrednik. Nizaju se sjećanja na sitne nepodopštine, ljepljenje žvakaća ispod klupe, ali i nekih "neizazvanih nezgoda"; ponekog oštećenja inventara. Danas s lakoćom, nekad sa sankcijama, sve u ovim uspomenama izaziva toplinu oko srca. Dobro se sjećaju izgleda dvorane za čajanku, a sve to ide do sitnih detalja; od izgleda poda, do boje zavjesa. Najveća kazna je bila upravo neodlazak na čajanku, a takvi se dani itekako pamte. Najviše se sjećaju završne čajanke, a tom su prilikom pripremili i koncert. Na pitanje misle li da se današnji mladi zabavljaju kao oni nekad, u glas nam odgovaraju negacijom.
- Ne znaju se zabavljati kao mi. Ja imam djecu u toj školi i pouzdano znam da je to tako. Nije to kao što je bilo nekad, uvjerljivo odgovaraju, premda pozdravljaju činjenicu da se tradicija nastavlja.
Odraz slobode
Čajanke su bile i odraz slobode, smatra Strahinja, a to se najbolje očitovalo upravo kroz glazbu. "Recimo, za Dan republike, 29. novembar obavezno se puštala istoimena pjesma Zabranjenog pušenja, koja je bila provokativna. Jednom je jedan profesor zatražio da se više ne pušta, ali to se naravno nije dogodilo. Obavezno se puštala i u svim narednim generacijama. Sve je ipak bilo na način da radimo što hoćemo, dok smo pristojni i ne radimo neke probleme. I nitko od roditelja nije dolazio po nas poslije čajanke", nadovezuje se on koji ukazuje na neke od najvećih razlika od današnjeg vremena. Najpamtljivije stvari događale su se upravo na putu kući. Strahinja veli da im je jednom od škole do Vidikovca trebalo jedan sat i petnaest minuta. Povjerenje roditelja bilo je tu, premda su roditelji bili stroži negoli danas. Sjećanja su gotovo svježa, a osnovna škola u trajno lijepim uspomenama. Kako je čajanka promicala, dobro raspoloženje je raslo iz minute u minutu.
- Komentirali smo prilikom organiziranja ovog susreta međusobno kako su druženja iz osnovne škole jača od onih iz srednje, premda smo u srednjoj bili puno povezaniji jer smo bili stariji. U osnovnoj školi odrastaš kvartovski, stoga vjerojatno puno intimnije osjećaš te ljude, govori Strahinja ono što mnogi misle.
Današnje generacije pišu neke nove i za ono vrijeme nepojmljive stranice svog odrastanja, a odgovornost za to snose i njihove roditelji - oni koji su odrastali na posve drugačiji način. Ako je čajanka generacijska poveznica i ona je doživjela svoju neminovnu transformaciju. Današnji roditelji svoje odrastanje vezuju za smionost i bunt, a nad svojom djecom, čini se, danas više strahuju. Čekanje u autima ispred škole nakon čajanke rade upravo mnogi oni koji su s čajanke išli u grupicama djece. Mangupi u našim redovima nose danas neke druge konotacije, premda poželjan bunt ne bi trebao biti kategorija izvan mladosti, već njen sastavni dio, smatraju naši sugovornici.
Gotovo neprekinuta tradicija
Pauza s održavanjem čajanka u OŠ Vidikovac bila je jedino u vrijeme korone. Današnje generacije učenika ove škole nemaju namjeru odreći se ove lijepe školske tradicije. U Puli, čini se, nema niti jedna škola osim ove koja je održala kontinuitet, prema su i one imale pokušaje u tom smjeru. Trenutno se u ovoj školi, povodom obilježavanja važnijih datuma, održavaju četiri čajanke u školskoj godini, rekla nam je aktualna ravnateljica Ana Bačić. "Održavaju se do dva i pol sata, u večernjem terminu, maksimalno do 20.30. Dogovore se oko glazbe. Sad smo imali i radionicu za DJ-a koju je držao Vedran Šilipetar. Počeli su učiti kako bi na sljedećoj čajanki sami miksali glazbu. Slože si unaprijed play listu, od koje tijekom večeri uskoro i odustanu, kad krene improvizacija s glazbom«, uz smijeh nam prepričava ravnateljica, aludirajući na neke nove glazbene trendove na koje svi zajedno teško možemo utjecati. Zanimljivo je da se u OŠ Vidikovac čajanka trenutno održava za sve učenike viših razreda, od petih do osmih istovremeno, dok je u nekim davnijim vremenima to bilo razdvojeno na pete i šeste te sedme i osme. "Petaši imaju veći interes za čajanke, dok s godinama taj interes pada", otkriva ona. I to je, čini se, drugačije nego nekad. Naime, upravo su sedmi i osmi razredi bili glavni akteri oko organizacije i konzumacije ovog sadržaja. Međutim, isto je mjesto u kojem se mladi još uvijek zabavljaju. Poznata crvena dvorana, koja pamti obilje smijeha, veselih taktova, ali i nekih prvih zaljubljenih pogleda. U sklopu današnjih čajanki događaju se i neke novine, recimo facepainting, kojeg nekada nije bilo, ali je često bilo uvertire u večer kroz nekakav učenički program. Od nadležnog ministarstva, pohvalila nam se Bačić, dobili su sredstva za preventivni program, u koji je uključena i čajanka; sve s ciljem da mladi kvalitetno provode slobodno vrijeme. Razlog zašto se ostale škole ne odlučuju na ovaj vid aktivnosti Bačić pronalazi u puno obaveza koje danas imaju učitelji. Osim toga, ovakve aktivnosti zahtijevaju puno odgovornosti, a ovo su zasigurno dodatni sati koje bi učitelji morali uložiti. Budući da ova škola zaista gaji tradiciju čajanki, učitelji se rotiraju. Ravnateljica otkriva i da će na kraju školske godine nagraditi izletom one učenike koji su bili najaktivniji u plesu, radionicama ili nečem sličnom.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
