Velika dvorana Doma hrvatskih branitelja bila je ispunjena do posljednje sjedalice, pa čak i više od toga, dok se u četvrtak iščekivao dugo najavljivan stand up nastup komičarske četvorke Splicke scene.

Zvijezde večeri, splitski komičari, redom; Tomislav Primorac, Ivica Lazaneo, Josip Škiljo i Ante Travizi u predstavi nazvanoj »Dvorske lude«, kojih četiristotinjak ljudi željnih smijeha, nisu pustili nimalo ravnodušnima, i opravdali svoj visok status – oni su trenutno među najpoznatijim i najuspješnijim stand up komičarima u Hrvatskoj, ali, kako su napomenuli i u nekoliko navrata tijekom točaka, njihova se fama i prisutnost šire i u regionu.

Napola Dalmoš, napola Hercegovac

Prvi je na scenu stupio Tomislav Primorac, koji je probio svojevrsni led pitanjem publici »tko je prvi put na stand up-u neka pljesne«, na što su mnogi potvrdno pljesnuli. Nastavio je s nekoliko pitanja istog tipa, gdje se upitalo publiku treba li uistinu talent da nekoga nasmiješ, »tko misli da je za biti u HDZ-u potreban nikakav talent«, i »ima li muškaraca koji nisu htjeli doći, ali su ih žene nagovorile« – na ovo potonje pitanje bilo je nekoliko trenutaka nesigurnosti među okupljenim muškarcima, što je primijetio i Primorac.

Komičar je potom upitao volimo li mi Istrijani Dalmatince, na što je pljesak bio gromoglasan, ali je Primorac otkrio da je on polu-Hercegovac, a tek napola »Dalmoš«, da bi objasnio da se iz tog spoja dobije čovjeka koji većinom proizvodi čudne zvukove umjesto govora, ali svejedno nekako uspije postati gradonačelnikom.

O tome da su momci iz Splicke scene na usponu, govori i Primorčevo svjedočanstvo o tome kako je zamrzio autobuse kojim su dugo putovali u prijašnjim godinama, kada bi išli na nastupe, a da su se sada »profesionalizirali« – Škiljo je uzeo ženin auto da bi se dovezli do Pule, a Škiljina djeca neka idu busom.

»Super je baviti se komedijom«, kaže Primorac, »ali ljudi od nas očekuju fore i smiju se na štogod rekli«. Na kraju, kaže, bio ozbiljan razgovor ili ne, ljudi misle da su fore.

Primorac se također osvrnuo na turizam, kao jednu od boljki Jadrana; »Uništija nas turizam. Mi ih mrzimo – vi?«

Uslijedio je gromoglasni pljesak od strane prisutnih Puljana i gostiju, a Primorac je upitao koga najviše mrzimo – Talijane, uzvratilo je nekoliko ljudi iz publike. »Talijane? Ja sam mislio da ste vi Talijani!«, na to će komičar. Oni u Dalmaciji, kaže on, ipak mrze više Engleze i Amerikance, te se našalio na njihovu nemogućnost izgovaranja stranih jezika, i kako dolaze u Hrvatsku a ne znaju reći »h«.

Brački komičar bez konkurencije

Nakon još nekoliko pošalica o turistima, bio je red da Primorac najavi svog kolegu Ivicu Lazanea, kojeg je predstavio kao bračkog komičara – jedinog bračkog komičara – koji tako nema konkurencije.

Njegova je prva drita, obzirom na aplauz i dotadašnji gromki smijeh, išla u glavu; »toliko nas volite da ste izabrali gradonačelnika iz Splita!«

Lazaneo je odmah najavio, ispričavši kako mu je najgore kada mu Zagrepčani dolaze na nastupe s brdom djece koje posjednu u prve redove, da je njegov nastup podosta vulgaran – tretira seksualne tematike, i to bez previše dlaka na jeziku. Pa makar Zagrepčanci mislili da su s djecom odradili sve potrebne razgovore o tome, Lazaneo je ubrzo dokazao suprotno.

»Najlakše je dici objasnit jebačinu«, kaže, »a vođenje ljubavi, to je cijeli proces«. Tako, objasnio je, kako bi se djetetu ukazalo na to što je vođenje ljubavi:

- Prvo, ti i tvoj brat morate ići u babe na vikend, onda mama triba dvi boce vina da zaboravi svoje muke, tata se mora ispričati za sve što je počinio i još nije, i onda tek možemo vodit ljubav, poučava Lazaneo.

Uz još mnogo štoseva vezanih za seks, bilo je zanimljivo kada se i on osvrnuo na današnji turizam, i nestanak dalmatinskog »galeba«. Tako, priča, nekoć su galebi pričali kako bi pratili neku turistkinju četiri dana, bez da ih ona vidi. Onda, kada bi znali sve o njoj, negdje bi se prikrali i dirkali, da ona vidi – a danas je situacija takva da bi se to smatralo stalkingom, praćenjem, i došli bi po takvog galeba panduri, kojima je uzaludno objašnjavati: »Ja san galeb – ne, ti si uhićen.«

Odrastanje nekad i danas

Nakon Ivice Lazanea, na pozornicu je stao Josip Škiljo, najstariji od sviju u grupi. On je, kako je već naveo Primorac, oženjen i ima djecu, i neka je vrsta »oca« grupe. Osvrnuo se, za razliku od mlađih, na vrijeme svoje mladosti, uz zanimljivu pouku: »vidiš odmah po onome što ti netko daruje za rođendan što misle o tebi; eto meni su za 41. rođendan darovali boce alkohola, cigare i afričku šljivu«.

Govorio je i o fazama odrastanja, te upitao nekoga iz publike što je slušao u mladosti. Ta je osoba bila metalac, na što se komičar nadovezao – »alternativa. I ja san bija alternativa, hip-hoper. Ali sad gledajući unazad, to je sve bila alternativa dobrom ukusu. Kao ‘mi smo punkeri, mi se ne peremo’, ‘mi smo emosi’, mi plačemo... Ma ne znate vi ni rezati mortadelu, a kamoli sami sebi vene«.

Osvrnuo se potom i na svoja iskustva s djecom, i kako je, za razliku od njegova doba, današnja mladež mekana, i često se žale na zlostavljanje. Ali oni, smatra, ne znaju što je zlostavljanje – u njegovo se doba djecu »pedagoški« zlostavljalo. Triške su letjele sa svih strana, pa čak i iz škole, pa tako, nadam se da ipak karikira, kada bi dolazio kući iz škole, moglo se vidjeti po dijelu tijela za koji se drži na kojem je satu zabušavao; tko bi od profesora potegao za glavu, neki bi učitelj likovne kulture testirao prijenos krede na licu kada se gađa učenike, i tako dalje.

U posve drugom tonu, Škiljo se vratio na glazbu, te pitao zna li netko koja je glazba najobrađenija na svijetu. Nije bilo odgovora, pa je kazao da je to glazba Beatlesa. Ali ipak, po njemu je to Alen Vitasović, čija svaka pjesma ima barem 3.8 milijuna obrada, ovisno tko ju pjeva. »Mi u Dalmaciji znamo par njegovih refrena i par riči, ali nakon toga su samo zvukovi«, i svatko interpretira Vitasovićeve pjesme kako mu dođe, kaže. Pjesma s najviše verzija je »Ja ne moren bez nje« – svatko u Hrvatskoj ima svoju verziju te pjesme. Kaže Škiljo da je pokušao shvatiti o čemu pjeva, pa je konzultirao google da vidi tekst – »I dalje ne razumijem«. Pokušao je objasniti da po njemu, Vitasović je tužan i stalno ju sada, i pita se »ki te sad drži« – a komičaru je onda sinulo. Pa nije ni čudo da je tužan, jer ona sad drži »kite«.

Nekadašnji »slučajni žitelj« Pule

Posljednji je nastup bio onaj Ante Travizija, koji je, kao što je odmah najavio Josip Škiljo, studirao u Puli, pa je tako i započeo, rekavši »studira san u Puli jer nisan nigdi drugdje upa, čak ni u Bosnu«. Ispričao je nekoliko zanimljivih momenata svog susreta s Pulom i Puležanima, primjerice, kada je tražio studentsku menzu: »Oprostite, znate di je menza?«, pita, a odgovaraju mu »Aha; Dom branitelja!« »Ne, nego menza!« - Dom Branitelja!, odgovarali su mu. »Trebalo mi je neko vrime da skužin«, kaže (jer, naravno, nekoć je studentska menza bila u Domu hrvatskih branitelja).

Travizi je u Puli studirao kulturu i turizam, a kao i njegovi kolege, i on se našalio na račun turizma i njegova iskustva s radom u turizmu. Najviše se ipak šalio na svoj račun, te kako je nekoć davno položio vozački, ali tek sada je kupio polovni auto, i nije baš vičan vožnji, pa uspijeva blokirati promet i u najbanalnijim situacijama.

Zanimljivo je bilo da je spomenuo i situaciju u kojoj je nedavno u Italiji izabrana za vlast Giorgia Meloni, koju neki smatraju fašisticom, te da se oni prijete da će ponovno krenuti u napad na naše krajeve, ali odmah upozorio »Ma čime biste nas vi napali? Svojim dizajnerskim obrvama?«.

Tu je kroz šalu predvidio i teoretski slijed događaja od Istre, koja se po njemu možda i ne bi previše bunila na neko talijansko preuzimanje, Riječani bi pobjegli »natrag« u Srbiju, a Lika, primjerice, mjesto za koje po njemu ne znamo ništa, i koja je kao naš »Sibir«, sigurno bi se najbolje obranila od feminiziranih Talijana. Dubrovčani bi diplomatski zavlačili, a onda pitali »Dobro, dolazite vi na kraju ili ne?«.

Travizijev je nastup bio možda i najekspresivniji po pitanju gestikulacije, kratkih fora i »baza«, kako ih zovu Splićani, i imam dojam da je, uz onaj Primorčev, bio najbolje primljen od strane pulske publike. Možda upravo zato on opravdava onu uzrečicu »šećera na kraju«, ali mnogi su ovdje upravo pukli od smijeha. Kako je Travizi završio svoju točku, pozvao je ostatak ekipe da se pridruži na pozornici, i ondje su se svi naklonili publici.

Sam naziv nastupa »Dvorske lude«, objasnio je nakon predstave Travizi, dolazi od toga da su u početku nastupali po kaštelima, pa je to aluzija na njihovu ulogu. Četvorka iz Splita jako je dobro primljena sve u svemu, a svi su redom imali neku vrstu interakcije i postigli svojevrsnu sinergiju s publikom. Četverac često nastupa u Istri, tako da su dosad obišli sve veće gradove osim Rovinja, a istarsku publiku, kako su potvrdili i Lazaneo i Primorac, smatraju jednom od boljih.

Menza ili Branitelji?

Travizi je ispričao nekoliko zanimljivih momenata svog susreta s Pulom i Puležanima, primjerice, kada je tražio studentsku menzu: »Oprostite, znate di je menza?«, pita, a odgovaraju mu »Aha; Dom branitelja!« »Ne, nego menza!« - Dom Branitelja!, odgovarali su mu. »Trebalo mi je neko vrime da skužin«, kaže (jer, naravno, nekoć je studentska menza bila u Domu hrvatskih branitelja).

Povezane vijesti

• Tisuću ljudi na završnoj fešti pulskih maturanata
• Nova manifestacija - Pula Jazz Festival
• JOŠ JEDNA POZNATA HRVATSKA STRANKA OSNIVA PODRUŽNICU U PULI: Čudno je da je do sada nije bilo... Poznato je i ime prve šefice