PREMIJERA "SLUŠKINJA" JEANA GENETA U REŽIJI DAMIRA ZLATARA FREYA U INK-u
Veliki aplauz za zahtjevnu kazališnu igru koja prokazuje licemjerje
Damir Zlatar Frey umjetnik je osebujnog autorskog rukopisa koji stvara duboko vjerujući u iscjeljujuću moć kazališta za sebe, glumce i publiku. Petra B. Blašković glumica iz Pule s osječkom adresom je velika kazališna glumica svjetskog ranga. Ove dvije činjenice sažimaju i glavne dojmove sa premijere "Sluškinja" Jeana Geneta u režiji Damira Zlatara Freya održane u petak u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula.
Mračni nagoni
Dugotrajni i snažni aplauz - na do zadnjeg mjesta ispunjenoj Maloj sceni INK-a - zaslužio je cijeli autorski tim predstave. Zahtjevna je to kazališna igra koju nose mračni nagoni: sluškinje bludeći između ludila i "normalnosti" planiraju ubojstvo svoje gospodarice preuzimajući stalno iznova njenu ulogu. Na koncu sve završava samoubojstvom. Na sceni su: fantastična Petra B. Blašković duboko i točno u ulozi u zlo ogrezle Solange, Radoslava Mrkšić kao uvjerljiva i profinjeno glumački nijansirana životom izmrcvarena Claire te nadahnuti Ronald Braus kao Gospođa. Njegova pojava na sceni donosi duhoviti dašak operetno-vodviljske ležernosti, i na trenutak otrježnjuje mučnu kazališnu priču koja ukida granice između igre i stvarnosti, ruši moralne dvojbe i klasne suprotnosti.
Na scenografski nikad ljepšoj pulskoj pozornici je cijelo vrijeme i Manuel Kaučić kao Inspicijent, a koji je i asistent redatelja. Upravo ova intervencija u "Sluškinjama" - stalno vraćanje publike u stvarnost sa sufliranjem Inspicijenta - podcrtava i Freyevo promišljanje kazališne umjetnosti u kojoj traži iscjeljujuću snagu. Za sebe, za glumce i za publiku. Upravo ta ideja kulminira u veličanstvenom, emotivno snažnom završnom prizoru predstave u kojem Petra B. Blašković tankoćutno nijansiranom glumom uz moćne zvuke Chaplinovih "Svjetla pozornice" dotiče kazališne vrhunce. Frey još jednom potpisuje ekspresivnu teatarsku magiju.
Emotivni kriminal
Posegnuvši za "Sluškinjama", antologijskom dramom Jeana Geneta iz 1947. koji teorija uvrštava u teatar apsurda i/ili ritualno kazalište, na sceni pedantno, snažno i temeljito Frey nalazi "energiju iscjeljenja za vrijeme načeto lažnim moralom, licemjerjem i emotivnim kriminalom." Naše, nažalost, duboko bolesno vrijeme.
Frey, kojem je ovo već treća režija "Sluškinja", kako ističe Željka Udovičić Pleština, poštuje "Genetovu ideju teatralizacije koja briše granice između igre i stvarnosti, sluge i gospodara, žrtve i krvnika te ostalih dualizama imanentnih ovome tekstu, ali će pritom prokazati i osuditi društveno licemjerje koje je danas postalo ne samo prihvatljiv, već i poželjan oblik ponašanja."
Svakako, riječ o predstavi o kojoj će gledatelj razmišljati, i vraćati joj se, dugo nakon izlaska iz kazališne zgrade.
Autorski tim
Uz režiju, Frey potpisuje i dramaturgiju, scenografiju, kostimografiju, koreografiju predstave te perfektan izbor glazbe. Profinjeno oblikovanje svjetla djelo je Daria Družete, dramaturška savjetnica bila je Vesna Đikanović, jezična savjetnica Đurđa Škavić, asistent scenografa Goran Šaponja, asistentica kostimografa Desanka Janković, a odlična maska i frizura djelo su Mirije Kralj.
Reprize "Sluškinja" su na programu INK-a 5., 6. i 7. ožujka u 20 sati. (Bojana ĆUSTIĆ JURAGA, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
