Obnovljeno Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula ugostilo je u utorak navečer pred brojnom publikom predstavu »Majka« Kazališta Gavella u koprodukciji s Ludens Teatrom, a riječ je o tekstu francuskog romanopisca, dramatičara, scenarista, kazališnog i filmskog redatelja Floriana Zellera te dijelu trilogije u kojoj su i podjednako hvaljeni tekstovi »Otac« te »Sin«. Mnogi su, izlazeći iz dvorane, komentirali kako će možda tek nakon odgledanih »Oca« i »Sina« cjelokupna priča biti jasnija, te kako će trilogija dati odgovor na sva pitanja što su nakon pogledane predstave još »u zraku«.

(Snimio Mak Vejzović)

Bilo je lijepo vidjeti tako dobro popunjenu veliku dvoranu kazališta, dvoranu »Pietro Ciscutti«, nakon obnove, i to za jedno zahtjevno djelo, jer nije isto kada je dvorana puna za laki, komičan komad i salve smijeha ili pak za teško djelo koje zahtijeva i po sebi navodi na promišljanje o općeljudskim vrijednostima i emocijama nakon gledanja.

Za razmišljanje

Najkraće rečeno – iznimno je to snažan tekst koji ne ostavlja nikoga ravnodušnim, u atmosferi velike napetosti gdje se isprepliću, kako je rečeno i u opisu predstave - »doživljeno i zamišljeno, (ne)ostvareno i izmaštano«.

Majka. Nedavno je bio majčin dan. Koliko je proteklih dana analizirana ta imenica u najpozitivnijem smislu riječi, koliko je opisana detaljno sa svim nijansama, toliko je, u ovoj predstavi, predstavljena na posve suprotan način, u najgorem smislu postojanja i mogućnosti ove životne uloge.

Manipulatorica. Psihotična ličnost, s krajem koji ostavlja prostora za višestruke interpretacije – a niti jedna od njih nije svijetla niti pozitivna, i ne nazire s, onaj toliko priželjkivani tračak svjetlosti i nade, već naprotiv – sve crno da crnije ne može biti. I navodi na razmišljanje. I opet na promišljanje, analizu. Predstava je, igrom slučaja, izvedena u Puli baš na dan kada je u Zaprešiću ostavljena beba u smeću. Kada se u javnosti puno pričalo o (ne)majkama. Kada majke nisu samo simbol privrženosti, skrbi, nježnosti, dobrote.

Obiteljski odnosi

Majka iz predstave? U režiji Enesa Vejzovića i izvedbi izvrsne Bojane Gregorić Vejzović, pokazana je snaga manipuliranja, posesivnost, bolestan odnos, majka koja želi sina samo za sebe i svekrva koja mrzi potencijalnu buduću snahu, gdje dolaze do izražaja i elementi grčke tragedije. Edipov kompleks na neki uvrnuti način? Medeja? Majka koja voli samo sina, a osjeća odbojnost prema kćerki, koju onda priziva kasnije u svojevrsnom ludilu? Otac koji je prisutan a u biti nije, nikada dorečene tajne, uzročno-posljedične veze koje postaju se zapetljanije…

(Snimio Mak Vejzović)

Uloga majke, u interpretaciji Bojane Gregorić Vejzović nadjačala je ostale uloge u interpretaciji Matije Gašparija, Amara Bukvića i Tene Nemet Brankov, koji su i više nego korektno odradili svoj posao. Jaka gluma, istina, ali još jači tekst, koji nije bilo lako postaviti, a niti glumiti.

Ne odajući previše o završetku ovoga djela, koje bi zahtijevalo i posebnu studiju, potrebno je reći da dinamike ovoga kazališnoga komada, namjerno ne previše objašnjene uzročno-posljedične veze među likovima i članovima obitelji, ne mogu ostaviti nikoga ravnodušnim - odlazi se do krajnih granica, prelazeći ih, odlazeći na put bez povratka...

I nakon toga više ništa nije isto niti može biti isto. A pitanja se samo množe. U zadnje vrijeme, čitajući i gledajući vijesti s užasnim pričama, ljudskim sudbinama, nakon pogledane predstave, »vrte« se pitanja može li to biti istina, fikcija, zasnovano na nekoj djelomičnoj istinitoj priči, ili…

»Majku« je prevela Ursula Burger, scenografi su Enes Vejzović i Marita Ćopo koja je i kostimografkinja, autor glazbe je Šimun Matišić, a oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik.

Povezane vijesti

• Ništa od slatke budućnosti
• Dodjelom nagrada završili 4. Bobijevi dani smijeha
• Sutra na pozornici INK-a gostuje predstava "Majka"