Još jedna zanimljiva instalacija predstavljena je u galeriji Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika (HUiU) u četvrtak navečer, zove se "Meka kuća", a autori su Franka Iskra i Leo Subanović. Ovaj put glavnu riječ ima tekstil, a posjetitelji su pozvani da sami dorađuju i nadograđuju instalaciju i vide iz prve ruke što se može napraviti tekstilom, a to će biti moguće do 7. lipnja.

(Snimila: Annamaria Vidović)

Uređenje doma

Ideja se pojavila na Tekstilno-tehnološkom fakultetu na kojem su oboje studirali, a Iskra još studira te su počeli surađivati smišljati različite ideje za izložbe pa se tako izrodila i ideja za "Meku kuću".

- Htjeli smo ukomponirati nešto da je interaktivno, da ljudi sami mogu uređivati na način na koji svoj dom uređuju i takav ugođaj prenijeti tu u galeriju i tako uređuju i našu instalaciju, objašnjava Subanović. Njih dvoje nalazilo se skoro svaki dan kako bi napravili ovu instalaciju, pa je Subanović bio najviše zadužen za izradu kućice, tog drvenog dijela, a Iskra je bila većinom zadužena za taftanje krova, u čemu joj je pomogao Subanović, no u suštini može se reći da su svi radili sve.

Oni koji dođu mogu u ruke uzeti klupko vune i iglu ili pištolj za tafting i s njima ostaviti trag na kući čiji su zidovi od jute, što su neki preksinoć i učinili.

(Snimila: Annamaria Vidović)

- Kuća nam je zanimljiv motiv, asocijacija nam je bila dječja kućica za igranje, a isto tako i tepih ima taj kao motiv, kao djeteta koji se igra na tepihu. Kao dijete sam se igrao na tepihu tako da je to neki spoj koji naglašava tu interaktivnost instalacije i taj nekakav osjećaj doma koji hoćemo pokazati ljudima - osjećaj prisnosti, kaže Subanović.

Iskra dodaje da su htjeli pokazati kako se uređuje dom, znači pošto kada dođu ljudi, kada isprobaju tu tehniku, radit će svoje neke stvari i uređivati tu malu kuću na način kao što su uređuju svoj dom i pritom će u tome imati potpunu slobodu, kao da uređuju svoj prostor.

Ovo u Puli je prvo izlaganje ove instalacije koja je na početku bila prazna sa strane, poput slikarskog platna, ali ovaj put se na tu površinu nisu nanosile slikarske boje nego tekstil, što traži određenu vještinu, ali je svejedno relaksirajuće i zabavno. Ideja je da na budućim izložbama instalacija bude drukčija i da se nadograđuje.

Oboje su članovi kolektiva Artex, osnovanog prije dvije godine, a iza kojeg stoje sadašnji i bivši studenti Tekstilno-tehnološkog fakulteta kao i neki koji nisu povezani s ovom ustanovom.

(Snimila: Annamaria Vidović)

- Bavimo se eksperimentalnim tekstilom, to su skulpture, instalacije i slike, od različitih tekstilnih tehnika, materijala i svatko se bavi drugom tehnikom, tradicionalnom ili suvremenom reinterpretacijom kroz tehnike gdje se eksperimentira s materijalima koji se pale, tope ili bojaju u neke nekonvencionalne boje, kaže Subanović.

- Prošle godine je bila prva izložba Artex kolektiva u Šibeniku i na toj izložbi stvarno je bilo jako različitih radova od tkanja do pletenja do obamitanja s pređom, od toga da su primjerice ukomponirali reciklažu tekstila. Svatko je radio nešto svoje, kaže Iskra.

(Snimila: Annamaria Vidović)

(Snimila: Annamaria Vidović)

Cilj kolektiva

To je zapravo cilj tog kolektiva da se svi mogu izraziti na svoj način u tekstilu ili sličnim materijalima, dok se istovremeno drže skupa. Cilj je popularizirati tekstil jer kada se govori o njemu govori se o njegovoj uporabnoj funkciji, a zaboravlja se da može poslužiti i za umjetničko izražavanje.

- To baš mi želimo s tim kolektivom postići, da ljudi ne smatraju tekstil kao nešto za obući ili od čega se izrađuju zavjese i sl. nego to može jednako umjetnost kao i slikarstvo, grafika, kiparstvo, ili bilo što drugo, napominje Iskra.

Povezane vijesti

• Otvorenje instalacije Franke Iskra i Lea Subanovića u HUiU galeriji