Apstraktne slike koje izviru iz normandijskog sna

U Galeriji HDLU-a Istre otvorena izložba "Kora zemlje" poznatog istarskog umjetnika Vinka Šaine

| Autor: Nina Petrović
(Snimila: Nina Petrović)

(Snimila: Nina Petrović)


U prostoru Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre (HDLU) svečano je otvorena izložba autora Vinka Šaine pod nazivom "Kora Zemlje". Izložbu je postavio i organizirao poznati hrvatski kustos Mladen Lučić, koji je pokušao ukratko opisati i autorov slikarski put.

Nadahnuto prirodom

- Svoj umjetnički put labinski slikar Vinko Šaina uporno je i postupno, bez velikih odstupanja, gradio gestom, bojom i svjetlom koji su ispleli specifičnu i bajkovitu posvetu prirodi. Taj je put prvenstveno obilježio pejzaž, koji je bio i ostao dominantnom slikarevom odrednicom te je oduvijek zauzimao krucijalno mjesto u autorovom stvaralaštvu. Premda je pejzaž konstanta Vinkovog slikarstva gotovo pola stoljeća, nikako ga ne možemo svrstati i navoditi kao slikara krajolika jer mu on prvenstveno služi kao nepresušni izvor nadahnuća i polazišna odrednica za slikarske eksperimente.

(Snimila: Nina Petrović)(Snimila: Nina Petrović)

"Godine 1981., u jednom od razgovora s umjetnicom Gorkom Ostojić Cvajner, Šaina je izjavio: Sve je ustvari otpočelo nakon puta u Normandiju avionom. Bio sam duboko potresen doživljajem zemljine strukture. Nisam ga htio snimati, znajući da se takav prizor istinski može samo doživjeti i duboko pohraniti u sebi i kasnije ga na neki način transponirati u slikarstvo. Možda je taj doživljaj bio podsvjesna odrednica mojeg slikarstva, taj čarobni prizor, bjelina stijenja prošaranog gustom i zagasitom bojom šuma, prozračnost i raskošna boja mora", ispričao je Lučić.

Na tragu tog dojmljivog vizualnog iskustva, kaže Lučić, Šaina je razvijao svoje slikarstvo nadahnuto prirodom slično kao što je njome bio impresioniran i Mondrian, koji je slikajući sjene grana drveća na snijegu radikalizacije prirodnog predloška, već ga je razvijao maštovito i strukturalno, slikajući raznobojnim vodoravnim segmentima pojaseve mora, zemlje i neba, pažljivo ih nanoseći jednog iznad drugog.

(Snimila: Nina Petrović)(Snimila: Nina Petrović)

- U tim apstraktnim slikama što izviru iz normandijskog sna, ali sve više iz pejzažnog predloška Labinštine, točnije njezinog kolorita, razvija se specifična Vinkova morfologija izrasla iz snažne ekspresionističke geste koja izmjenjuje plošnost sa slojevitošću te dolazi do fine gradacije i stupnjevanja međuodnosa slikanih elemenata. Birajući motive koji predstavljaju osnovna počela, vodu, zemlju i zrak, Šaina zadire u simbolične sfere gdje zemlja predstavlja tjelesne i materijalne kušnje ovozemaljskog života, zrak kozmički esenciju, a voda pročišćenje. Četvrto počelo, vatra, koje predstavlja prosvjetljenje, na Šaininim je slikama prisutno svjetlom koje emanira žarka autorova paleta, kaže Lučić koji kada govorim o Šaininim slikama, naglašava da je riječ o pejzažu kao motivu kojeg definira zemlja - "onaj pejzaž kakav možemo vidjeti na slikama realističkih i impresionističkih francuskih slikara koji su slikali Normandiju, a koji je Vinko iz aviona ugledao i prigrlio onim davnim letom. Time je krug zatvoren. Svojim, dosad najzrelijim slikarskim ciklusom, Vinko je doživljaj Normandije (dopunivši ga istarskim iskustvima) vratio na njegovo izvorište. Šaina više nije "znatiželjni sanjar", već iskusni majstor koji je suvereno, na najbolji mogući način, svoju dugogodišnju slikarsku Odiseju zaokružio te zaplovio normandijskom pučinom (uspješno) tražeći nove horizonte", zaključio je Lučić. Samu tematiku ovih vrhunskih slikarskih ostvarenja najbolje opisuju nazivi, poput: "Sretna zemlja" (2024.), "Poetika Zemlje i neba (2024.), "Osmijeh Zemlje" (2024.), "Zemlja Labina" (2024.), "Nataloženost postojanja (2024.) itd.

Puno posjetitelja

Prostorija HDLU-a bila je prepuna posjetitelja koji su uživali promatrajući svaki autorov trag tj. potez kistom na platnu ili kartonu, a ugođaj je pojačao i dolazak poznatih pulskih akademskih profesora koji su svojom ustrajnošću i ljubavlju prema struci "preodgojili" mnoge generacije humanista pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, poput Valnee Delbianco, Daniela Mikulaca i Irene Mikulaco.

(Snimila: Nina Petrović)(Snimila: Nina Petrović)

Nakon razgledavanja nadasve zanimljive izložbe, upitali smo autora da nam kaže nešto više o svom odnosu s Pulom te što poručuje današnjim posjetiteljima

- Ugodno sam iznenađen brojem posjetitelja, i neizmjerno sam zahvalan na svakom dolasku. Ovaj prostor HDLU-a, kojeg poznajem jako dobro, je zaista prekrasan. Predivno mi je vidjeti i boraviti u Puli. Napomenuo bih da sam čitavu izložbu u potpunosti prepustio kustosu Mladenu Lučiću, i to s punim povjerenjem, jer čovjek zaista zna svoj posao, odgovorio je autor.

Izložba se može pogledati svakim radnim danom od 9 do 15 sati, do 31. svibnja.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater