Obiteljska »drametina« (Foto: FAKIN TEATAR)
U Istarskom narodnom kazalištu u prepunom prostoru Male scene u subotnju je večer odigrana kazališna predstava pod nazivom »Španjolski komad«. Na oduševljenje mnogobrojne publike, predstava je gledatelje nostalgično vratila u kasne 90-e i rane 2000. godine kad su pažnju plijenile poznate meksičke sapunice poput »Otimačice«, »Esmeralde«, »Divlje ruže« i »Marisol«. Ono kada su se učenici trčeći vraćali kući do podne i trideset, domaćice sve kućanske poslove završavale do tad a nerijetko bi se uzimale pauze na poslu baš u tom terminu kako se, slučajno, ne bi propustila uvodna špica capítula/epizode omiljene telenovele.
Dvadesetak godina nakon, »Španjolski komad« podsjetio nas je na sve (ne)moguće ljubavi, zločine iz strasti, intrige i neobjašnjive obiteljske povezanosti kakve, samo u telenoveli naravno, mogu opstati. I gdje dobro uvijek, na koncu, nadvlada zlo.
Predstava je započela poznatim glazbenim hitom »Porqué te vas?« (Zašto odlaziš?) iz 1974. godine, koju je izvodila slavna španjolsko – britanska pjevačica Jeanette. Pjesma je 2010. godine proglašena kao jednom od 200 najboljih pjesama španjolskog pop-rocka.
Glumci su publiku podsjetili i na spomenuti bezvremenski hit, a neki su i zapjevali s njima.
Sreten Mokrović (u ulozi zaljubljenog ali i pomalo dosadnog Fernana) zasvirao je poznati ritam pjesme na gitari, dok su ga Alma Prica (u ulozi zabrinute majke Pilar), Sara Stanić Blažević (u ulozi nervozne i pomalo pakosne Aurelije), Ana Vučak Veljača (slavna i samodostatna »glumica« Nuria) i Matija Čigir (Aurelijin alkoholu vjeran suprug Mariano) pratili kao vokali.
Predstava je osmišljena kao »teatar u teatru«, odnosno, priču od početka do kraja prate dvije fabularne linije. U komediji isprepliću se likovi podijeljeni na »stvarne osobne glumačke« identitete i fiktivne identitete glumljenih likova.
Priča prati komičnu sudbinu majke Pilar i njezine dvije kćeri, Aurelije i Nurie, obje glumice. Nuria je proslavljena filmska zvijezda kojoj je trenutni najveći životni problem koju haljinu odjenuti za dodjelu filmskih nagrada, dok se Aurelia tek pokušava probiti u opskurnim izvangradskim kazalištima. Postoji i treća sestra, Cristal, o kojoj se samo priča. Znamo da živi u Madridu i da je zatrudnjela (vjerojatno) s ljubavnikom, a ne suprugom - što sve dodaje na obiteljsku dramu.
Komedija počinje zaprimati elemente meksičke sapunice u trenutku kad Pilar odluči upoznati Fernana s kćerima i zetom Marianom (profesorom matematike u osnovnoj školi i alkoholičarem). Dok slavna glumica Nuria ne vidi ništa drugo doli sebe na crvenom tepihu ismijavajući majku i njezinog novog zaručnika, Aurelija je ogorčena zbog sestrine slave ali i alkoholizma i profesije svog supruga. Pilarin odabranik Fernan toliko je zaljubljen u kasnijim godinama da se njemu obiteljska melodrama, koja mu se odigrava pred očima, i ne čini »toliko strašnom«. Naravno, to su tek »sekundarni likovi« tj. fiktivni identiteti glumljenih likova. »Stvarni glumački identiteti« su tek glumci koji se svim silama pokušavaju »biti osvjetljeni svjetlima pozornice« i koji tim težnjama svako – toliko upoznavaju publiku. Kao da se tim »teatro dentro de un teatro« stilom želi naglasiti da, osim one okvirne, postoji i još fiktivnija razina.
Nakon bezbroj (ne)uspješno razriješenih problema, priča na kraju ipak ima happy end: Pilar se još više emotivno zbližila sa Fernanom, Nuria se odlučila za treću haljinu koju će kupiti na dan dodjele nagrada, Marianu i dalje pelinkovac nije mrzak, dok je Aurelija napokon inspirirana ulogom pijanistice. Cristal se (vjerojatno) bliži porođajni termin daleko od ove obiteljske afere.
Predstava je završena ponovljenim hitom »Porqué te vas?« i gromoglasnim pljeskom publike.
Iako nije bila riječ o slijepoj Esmeraldi ili zamijenjenim blizankama »Otimačice«, ova nas je predstava ipak podsjetila kako »Televisa presenta« ne gubi na snazi. Barem ne one koja se bazira na fiktivnoj razini…