"U mojim snovima" je duhoviti komad za sve one koji su nekada sanjali nešto uobičajeno što je preraslo u nešto posve nepredvidljivo. U predstavi pratimo mladu djevojku koja zapada u najčudnije situacije; ostaje bez glasa na vlastitom opernom koncertu, svira na imaginarnim instrumentima, šeće nevidljivog psa, misli da je najbolja mađioničarka na svijetu…

Predstava Teatar Cirkus Punkt "U mojim snovima" je na programu u srijedu u 18 sati u prostorima Dječjeg kreativnog centra, kao gost Teatra Naranča. Glumi Marijana Matoković, koju smo pitali kako je krenula ta klaunovska igra.

- Klaunovska igra crpi svoj sadržaj iz onog ljudskog, prisutnog u trenutku, bilo to nešto duhovito ili tužno ili je neka druga emocija u pitanju, tako da je time automatski i svevremena. Ono što je divno u takvom sadržaju je da on može različito djelovati na različite generacije, ali svejedno će se dogoditi poveznica upravo na toj ljudskoj razini. Stoga bih rekla da se klaunovska igra mijenja otkad postoje izvedbene umjetnosti, ali se mijenja zajedno kako se mijenjaju i ljudi. Za mene gotovo da nema razlike u pristupu djeci i pristupu odrasloj publici. Srž kako biti primijećen se nalazi u povezivanju s publikom i brzoj detekciji za koga igrate i tko je pred vama.

Kako biti zanimljiv kad vam sjedi u publici dijete od četiri godine, ali i roditelji? Oboje su pred vama nekih 45 minuta. Ne treba ignorirati činjenicu da su tu i roditelji. Rekla bih da je prava mjera kako prilagoditi igru, mjera publike. A to ponekad zna biti izazovno za brzo prepoznati i prilagoditi. Na sreću, iskustvo, metoda pokušaja i promašaja te niz vježbi pomažu u pripremi tijela, glasa, reakcija te je time olakšan pristup i stvaranje te veze između publike i mene kao izvođača.

Treba imati spremno tijelo kao alat, dakle svjesna upotreba tijela u izražavanju emocija, zajedno s glasom i mimikom. Fizički teatar i klaunovska igra su vizualna umjetnost kroz koju se publika prepoznaje. Smijeh i reakcije se događaju kad gledatelj točno zna u svakom trenutku što gleda i koji karakter prolazi kroz određeni problem. Umijeće klaunovske igre je kako se "igrati" s karakterom koji je na nekom putu do cilja, veli Matoković.

- Usporedila bih to s crtićima. Ako nije emocija iskazana pokretom ili glasom, onda neće biti jasno kroz što lik prolazi. Identično je i u klaunovskoj igri, postići tu čistoću i jednostavnost pokreta koji su jasni u svakom trenutku, zna se čemu vode, a i jasno i za auditorij od 20 ili 2.000 ljudi. Moje pripreme za izvedbu su zapravo svaki dan. Radim fizički trening koji uključuje razgibavanje, pokretanje svih dijelova tijela kroz rotacije tijela, stoj na rukama, špage, mostove, aktivaciju kinestezije, zagrijavanje glasa, dlanova te lica. To bi bila kraća varijanta.

Dulja bi uključila i niz od sedam vježbi koje aktiviraju i kreativno angažiranje kroz pokret. To su kratke vježbe koje me najbrže aktiviraju i centriraju da bih bila prisutna i "u temperaturi". A konkretno za predstavu "U mojim snovima" još ubacim ponavljanja koreografija, set žongliranja i manipulacije šeširom jer to inače ne radim redovito, a imam u predstavi točke vezano za to. Pa je potrebno "osvježiti", veli Marijana.

Na pitanje o planovima za budućnost veli da planova ima puno, "ali želja mi je razvijati se dalje u tom segmentu komedije. Voljela bih imati iskustvo rada u velikim produkcijama cirkuskih kompanija na 6-12 mjeseci, ali teško je iz Hrvatske doći na "radar" tako velikim kompanijama bez malo sreće. Rekla bih cilj je i dalje raditi na relaciji Hrvatska-inozemstvo na različitim kazališno-cirkuskim projektima, putovati svijetom, igrati na različitim festivalima i otkrivati čari koje pruža klaunovska umjetnost", zaključuje Matoković.

Povezane vijesti

• Prezentacija Dramskog studija Teatra Naranča
• Stiže Alisa u zemlji čudesa
• Premijera "Alise u zemlji čudesa" Teatra Naranča