Ne samo da nije bilo lako pronaći stolicu viška, nego niti mjesto za stajanje na promociji knjige Borisa Dežulovića "Tko je taj čovjek?: Izvještaj o jednoj mogućnosti" (Ex Libris) prve večeri na Sa(n)jmu knjige u Istri. O knjizi su pored autora govorili i Miljenko Jergović te Emir Imamović Pirke.

- Da ne mislite da je to dokumentaristički roman, to je fikcija sastavljena od dokumenata, sve je tu dokumentirano, ništa nije izmišljeno, ali sve je to fikcija, rekao je o svojoj knjizi Dežulović.

(Snimila Vanesa Begić)

- Tko je ovaj pisac? Ovaj pisac napisao je dvije knjige koje su, na svoj način, demanti svega onog što vi od njega očekujete i onog što pogrešno mislite da on jest. Te dvije knjige čine neku vrstu duologije. Prva je objavljena prije, otprilike, dvadeset godina i zove se "Christkind". Ova nova knjiga postavlja isto pitanje kao i "Christkind" ali ide korak dalje. Zapravo, sada bi taj pisac trebao napisati i treću knjigu, da to ne ostane na duologiji nego postane trilogija – knjiga koja bi govorila o istoj temi iz perspektive, recimo, ljeta 1950. godine, kada je CIA bila duboko uvjerena da je Hitler živ. Tada su ga vrlo ozbiljno tražili, razmišljali kako ga uhvatiti i gdje ga tražiti. Bili su uvjereni da je pitanje svih pitanja upravo on, Hitler – i da je i odgovor na sva pitanja također u samom Hitleru. Ono što ovaj čovjek piše u obje knjige, i u "Christkindu" i u novoj, jest zapravo to da možda to naprosto nije pravo pitanje. I možda bi odgovor na to pitanje bio upravo ono što mi ne bismo ni željeli znati, kazao je Miljenko Jergović, o ovome, kako je autor rekao, svježe objavljenom romanu.

Roman je to, kazao je autor "s – kako se to kaže – obratom u fabuli. Roman o kojem sada ne mogu govoriti a da ne spojlam radnju, što bi rekli današnje generacije. Bit će puno lakše o njemu govoriti za dvadeset godina, ako uopće bude potrebe, jer ću tada moći otvoreno pričati i svi ćemo znati o čemu roman zapravo govori. Ako nam uopće tada bude zanimljivo. Ako ne budemo dementni pa nam ništa neće biti zanimljivo. Ali sada, u ovoj fazi, ne smijem spojlati. Ne smijem vam oduzeti čitateljsko iskustvo. Neću reći "užitka", jer bi to bilo pretenciozno – ali iskustva. Glavni junak je američki novinar Frederick Walter. Bilo mi je zgodno malo provocirati desničare. Frederick Walter bilo je kodno ime jednog predratnog komunista. Možda ste čuli za njega – zvao se, otprilike, Josip Broz. To mu je bilo tajno ime. Učinilo mi se zgodnim i metodološki i pomalo zafrkantski. Dakle: Frederick Walter, američki novinar, pojavljuje se u Münchenu u rujnu 1923. godine. Vrlo brzo ćete shvatiti da je ondje s misijom. Jednom važnom povijesnom, gotovo historijskom misijom. Dva mjeseca kasnije, u studenom 1923., slijedi "pivnički puč" u tome gradu. Moj junak, Frederick Walter, dobiva zadatak da ubije Führera. Da iskoristi puč kako bi ubio Hitlera i spriječio neminovnu povijest koja će se dogoditi – ili bi se dogodila – nakon toga. Do tog trenutka znamo tko je taj čovjek u nišanu moga snajpera, odnosno snajpera moga junaka u romanu. Pri kraju će progledati i čitatelj i postaviti pitanje iz naslova: tko je taj čovjek? Taj sloj romana samo je jedan od slojeva. Ta historijska misija i taj povratak na "Christkin" – misija sprječavanja zla na vrijeme – samo je jedna razina priče, kazao je Dežulović.

(Snimila Vanesa Begić)

- Komparativno se osvrnuo i na recentna događanja iz Zagreba "gdje hrvatska policija 'zaustavlja' huligane koji žele upasti na srpsku kulturnu manifestaciju. Policija stoji ispred zakrinkanih, zamaskiranih muškaraca koji podižu desnicu i viču neonacističke i neoustaške parole. Sve podsjeća na München dok ne shvatiš da imaju maske. Ne postoji policija na svijetu koja bi dopustila da počinitelji stoje zakrivenih lica. Pokušajte ući u banku s fantomkom, makar po vlastiti novac – u najboljem slučaju tri zaštitara će vas baciti na pod, navodi Dežulović.

Rekao je i da ne zna njemački, da zna reći samo Bayern, Borussia i Franz Beckenbauer.

- I samo kreten poput mene može zamisliti roman koji se događa u Weimarskoj Njemačkoj 1923. – u Münchenu, Berlinu i pokušati fotografski rekonstruirati to vrijeme, gradove i stvarne likove, a da nikad nije bio u Münchenu i ne zna njemački. Ali ideja me progonila dvadeset i pet, skoro trideset godina.

Kako sam istraživao? Ne preko Wikipedije – ona može biti putokaz. Istraživao sam preko njemačkih sveučilišta, njihovih izvora, doktorata i znanstvenih radova, te iz njemačke štampe tog vremena. Na internetu postoji svašta – i vozni red Pruskih željeznica za 1923.–24. Problem: ne znaš njemački, a sveučilišne stranice ne dopuštaju copy-paste. Svaku riječ moraš ručno pretipkati u Google Translate. To je trajalo mjesecima. Drugi problem: stare njemačke novine tiskane su goticom. Slova K, T, F i S izgledaju gotovo isto. Moraš pogoditi riječ prema kontekstu. A ja ne znam njemački, naveo je.

Jergović je tu knjigu definirao kao veliki njemački roman kao žanr.

Prije toga na Sajmu su predstavljena Krležina djela u programu "Nemiri Miroslava Krleža u poeziji, dramama i esejima" (Djela Miroslava Krleže) Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti i Školske knjige, o čemu su govorili Miroslava Vučić, Helena Sablić Tomić, Boris Senker, Slaven Jurić, Ante Žužul, Livio Badurina i moderator Aljoša Pužar.

Djela Miroslava Krleže su zajednički snagama objavili Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Školska knjiga. U trećem kolu Djela Miroslava Krleže sadržano je devet svezaka – romani "Tri kavaljera frajle Melanije" i "Vražji otok", roman "Na rubu pameti", knjiga novela "Hrvatski bog Mars", dramska zbirka "Legende", sabrane pjesme – "Poezija", knjiga putopisa, eseja i feljtona "Izlet u Rusiju" i izbor iz Krležine esejistike u tri knjige "Eseji, kritike i zapisi".

(Snimila Vanesa Begić)

Svi izlagači su govorili o vrijednosti Krležinih djela, o tome kako traže pripremljenog čitanja te da svima preporučuju da se vrate Krleži i tim djelima. Bilo je govora i o njegovoj poeziji koja je često, nepravedno, zapostavljena, a istaknuto je da i poezija kao i ostala njegova djela imaju puno slojeva.

Miroslava Vučić navela je da mnogima je teško čitati Krležina djela jer im je mozak "zakržljao" zbog neta, internet postoji, veli 20 godina i nešto više, a književnost stoljećima, a za čitanje Krleže važno je dobro se pripremiti.

Svako Krležino djelo iz bogato opremljene biblioteke Djela Miroslava Krleže obogaćeno je književno-znanstvenim osvrtima akademika Krešimira Nemeca, akademika Borisa Senkera, akademkinje Helene Sablić Tomić te književnih povjesničara Slavena Jurića i Suzane Marjanić.

Nakon toga predstavljena je knjgia debitantice Gabrijele Rukelj Kraškovič: U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća (iz arhive ili dok je život bio cvijeće)", o čemu je uz autoricu govorio Emir Imamović Pirke, koji je to djelo definirao sjajnim romanom sjajne autorice.

Povezane vijesti

• Utakmica kao simbol onoga što se događa
• Transvestiti su najveće face!
• Dežulović i Lucić nasmijavali gorkim pjesmama