Promocija poetskog prvijenca Roberta Majera, zbirke pjesama zvučnog i znakovitog naziva "T’ i tan", održana je u Društvenom domu u Sovinjaku. Majerove su pjesme na dijalektu, njegovom materinskom, sovinjskom govoru, što je posebna vrijednost ove zbirke, otisnute i ukoričene kao trajni zapis.

Poezija na kotačima

- Svoje je pjesme autor zapisao na materinskom jeziku, kao izvorni govornik i dobar poznavatelj sovinjskoga mjesnog govora. Posebnost i arhaičnost ovoga idioma primjećuje se u gotovo svakom stihu. Stoga, ova pjesmarica pruža i svojevrsni uvid u sovinjski govor, a doprinosi i njegovu očuvanju, istaknula je uvodno urednica knjige profesorica Mirjana Pavletić.

- Roberto Majer ne sjeda pred računalo ili pred bijeli papir s namjerom da pošto-poto napiše pjesmu. On, naprotiv, sjeda za volan svoga radnog vozila (t’ – tu, ovdje) i kreće na put ili na posao (tan – tamo, ondje). A onda se, na tom putu (između t’ i tan) dogodi poezija. Nazvala sam je poezijom na kotačima. U senzibilnoj osobi kakva je Roberto, ti stihovi koji ponekad ili slučajno naiđu, pronalaze njegovu emotivnu dušu i useljavaju se u nju. Upravo je to definiralo i naslov zbirke: T’ i tan - tu i tamo, ovdje i ondje, sada i kasnije, ponegdje, ponekad…, istaknula je Pavletić.

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

U pogovoru zbirci zapisala je da je Majerova poezija "vitalna i vedra, puna života, topline, osjećaja; ona je iskrena i razigrana, jednostavna, a ipak i nekako duboka i refleksivna. Iznosi dileme, postavlja pitanja, ali nudi i odgovore. Raznolika je ugođaja: nekad su to himne zavičaju, nekad ode prijateljstvu, često zahvale Stvoritelju, ponekad sličice iz suvremene svakodnevice, gdjekad opomene čovjeku ili poetski krokiji dragih osoba. Pjesme su to koje krasi neposrednost, lakoća izraza, duhovitost i duhovnost. Kroz njih ćemo upoznati Robertov zavičaj, djetinjstvo, životnu radost i, napose, njegovu ljubav prema seoskoj sredini kojoj se u potpunosti posvetio i koja mu uzvraća neizmjernom radošću. U svojim pjesmama Roberto ističe upravo one vrijednosti koje su mu usađene već u djetinjstvu: obitelj, vjeru, tradiciju, običaje, prijateljstvo i druženje uz pjesmu, pronalaženje radosti i sreće u malim stvarima, ljepotu i čari netaknute prirode…".

Knjiga sadrži ukupno 48 pjesama podijeljenih u pet tematskih cjelina. Prvoj je cjelini naslov "Terra santa (sveta zemlja)" i posvećena je zavičaju – prostoru koji ga je oblikovao, prostoru koji je t’ i koji uključuje Sovinjak, Sovinjštinu, Buzet, Buzeštinu; posvećena je, dakle, podneblju bogomdanom, plodnom, rodnom. Roberto je duboko svjestan da je izrastao iz toga (k)raja kojemu on pjeva himnu, duboko je svjestan svoga identiteta i pripadnosti, svojih korijena, prošlosti i pečata koje je ta prošlost utisnula u njegov, i živote današnjih žitelja Terre sante.

Druga cjelina nosi naslov "Ko boh do" i zapravo je svojevrsni hvalospjev Bogu, Stvoritelju. Roberto čvrsto vjeruje u Božju prisutnost i zahvaljuje mu na svim darima. Svjestan je njegove moći, dobrohotnosti i nevidljive nazočnosti Svevišnjega u malim svakodnevnim situacijama. Kroz stihove, iz ove cjeline progovaraju molitve, ali i zahvale Bogu; pitanja, ali i odgovori; izazovi stvaranja i ljepote stvorenoga; žuljevite ruke i plodovi ljudskoga pota.

Najopsežnija je treća cjelina u zbirci. Naslov joj je "Pensjeri" i obuhvaća čitav niz pitanja, odgovora i dilema te autorovih refleksija o ljudima, stvarima, događajima, moralu… To su autorove možda najzrelije pjesme: misaoni, refleksivni stihovi u kojima on zastaje i pita se u kakvom to mi društvu živimo; što danas znači misao, riječ; kakav je suvremeni, moderan čovjek; što danas znači novac i poštenje; znamo li praštati, pomagati drugima… Pjesnik progovara i o prolaznosti, o životu koji neumitno prolazi, ali i o dilemama na koje nailazimo tijekom života.

Četvrta cjelina, "Kompanija", posvećena je životnim radostima. Odaje autorov altruizam, empatiju, želju za dijeljenjem životnih radosti. Te pjesme govore o prijateljima, radosti i veselju, glazbi i glazbenicima, druženju uz pjesmu i svirku. Predstavlja i nekoliko osoba iz autorova okruženja koje "iskaču" na svoj način kao uzori, svojevrsne "spirituse movense" svake "kompanije" koji su, eto, svojim imenom ušli u zbirku.

Posljednja peta cjelina, naslova "Unu za unu", obuhvaća, raznovrsne pjesme koje na prvi pogled veže jedna zajednička nota – ona humorna. No, već na drugo čitanje, ako se malo dublje uroni u njihovu metaforiku, shvatit će se da se gotovo iza svake pjesme krije asocijativnost na ozbiljne životne situacije. Unu (ono) je specifičan, višeznačan izraz; zamjenica s različitim konotacijama, ovisno u kojem se kontekstu spominje. Vrlo je česta u svim u buzetskim govorima, pa tako i u sovinjskom.

Složena pitanja

- Ono što fascinira, i što je na neki način zaštitni znak ove poezije, upravo je način kako autor s vrlo malo, rekla bih minimalno, ali dobro isprepletenih riječi, jednostavnim, životnim i živahnim izrazom, izravno ili u prenesenom značenju, progovara o složenim pitanjima i problemima suvremenog društva. Majerov poetski prvijenac, svjedoči o njegovom bogatom unutarnjem svijetu, o osobi koja živi, promišlja i osjeća život u svoj svojoj punini, slaveći ga i u stihovima. Čitajući pjesme iz ove dijalektalne pjesmarice otkrit ćemo osobu koja želi taj svoj život, njegove ljepote i dobrote, radosti i veselja, podijeliti s drugima, napose s bližnjima, s prijateljima i s obitelji, ocijenila je Pavletić.

Svoj prvijenac Roberto je posvetio supruzi Nini, svojoj muzi, kako je uvodno zapisao. I naravno da je njoj posvećena i jedna od pjesama u zbirci: "Moja Nina". Prema njegovoj želji, u zbirku je unesen i touch njegove djece, Emme i Renata pa je knjiga opremljena njihovim ranim dječjim crtežima koji su se savršeno uklopili i uskladili s pojedinim cjelinama i naslovima.

Među suradnicima najnovije publikacije istarskog sjevera, autorova je supruga Nina Majer, potom profesorica Nataša Vivoda koja je pomogla svojim lektorskim učešćem, Damir Prodan koji je uskočio sa svojim savjetima i iskustvom te David Ivić koji je napravio prijelom i tehnički uredio knjigu. Zbirka je tiskana u Zagrebu, u tiskari Grafomark, pod paskom Mate Markovića. Program promocije u Sovinjaku vodio je Vladimir Pernić, a za glazbeni intermezzo pobrinula se skupina Denisovi sinovu koja njeguje stare pjesme buzetskog zavičaja.

Povezane vijesti

• Sud odbio zahtjev Vesne Pusić da se uknjiži na parcelu
• Sovinjak: Sanirali cestu, pa otkrili stare kamene zidove
• Anonimno zatražili inspekcijski nadzor nad cestom