CLARA CHIARA CERIN ŠIŠIĆ

Nedavno umirovljena voditeljica marketinga i glasnogovornica kazališta: "Raditi u INK-u za mene je bilo više od posla"

| Autor: Vanesa Begić
Clara Chiara Cerin Šišić, dobra duša kazališta (Snimio: Milivoj Mijošek/Glas Istre)

Clara Chiara Cerin Šišić, dobra duša kazališta (Snimio: Milivoj Mijošek/Glas Istre)


Clara Chiara Cerin Šišić bila je dvadeset i osam punih godina više od glasnogovornice, voditeljice marketinga i neko vrijeme osobe zadužene za glazbenu djelatnost u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula. Uvijek pristupačna, srdačna, vedra i vesela, Chiara uvijek za svakoga ima dobru, toplu riječ, nastojeći izvući ono najbolje od svake osobe. To je bila osoba kojoj bismo se obratili u svakom trenutku kada je trebalo nešto iz kazališta, kada je trebalo dobiti informaciju, vijest, izjavu.

Djeca kazališta

- Teško je definirati, sažeti što sam sve radila u pulskom kazalištu, nije to bio samo jedan posao. Kazalište kao institucija je dinamično okruženje koje zahtijeva brzu prilagodbu na situaciju, trenutak, kao i improvizaciju u nekim trenutcima, ali i ozbiljnu pripremu u drugim momentima. Kada sam počela raditi, 1995. godine, kazalište je imalo svoj simfonijski orkestar, ali nažalost, to je trajalo svega par godina, jer onda iz raznih vanjskih okolnosti orkestar nije mogao više djelovati i bilo mi je silno žao. Zato sada, kada se u kulturnim strategijama govori o potrebi formiranja takvoga orkestra, iskreno se nadam da će se to jednoga dana u bliskoj budućnosti i ostvariti. Znam, nije lako niti financijski niti organizacijski sve to realizirati. U mojom kazališnim počecima, Bashkim A. Shehu bio je zadužen za glazbenu djelatnost, Robert Raponja za dramsku, Gorka Ostojić Cvajner za onu likovnu, a Ivan Grgurević za filmsku. Tada se održavao i Međunarodni kazališni festival mladih (MKFM) u trajanju od 40 dana s gostima, voditeljima i sudionicima sa svih kontinenta. Stalno se radilo, svetkom i petkom, bila sam zadužena za marketing, glasnogovornica, inspicijentica i toliko toga. Lijepa vremena i lijepe uspomene, iako je to bio zahtjevan tempo, navodi ističući da je to za nju bilo više od posla.

Govori nam i kako je prilikom koncerta Olivera Dragojevića »Bijeli Božić«, cijela pozornica trebala biti svojevrsna »bijela kutija«, odnosno sve obloženo bijelom bojom...

- Pošto nije bilo iz tehničkih razloga mogućnosti da se to realizira u zadanom vremenu kako je bilo i osmišljeno, krenuli smo raditi s tekstilnim materijalom, šivati i izrađivati scenu. Znala sam šivati, pa sam se bacila na posao, nevjerojatnom brzinom sve smo radili i premda je bilo i stresno u tim trenutcima, bile su to iznimno zanimljive epizode. Upoznala sam toliko ljudi, evo, moj nasljednik je od prije par dana Marin Leo Janković, dijete kazališta, tu je bio od ranog djetinjstva, glumio u predstavama Dramskog studija INK-a. Borko Perić, Jadranka Đokić, Vedran Živolić, Lara Živolić, Romina Vitasović, Helena Minić, sestre Lana i Gea Gojak, Dijana Vidušin, Nina Kaić, Dora Delbianco, samo su neka od brojnih poznatih imena koji su ostvarili sjajne uloge, projekte i predstave te filmove proizišlih iz našeg Dramskog studija. Tu su bili i Majkl Mikolić, Luka Juričić i drugi koji su poslije stvorili krasnu priču s Teatrom Naranča, Luka Mihovilović, naš glumac i jedan od voditelja Dramskog studija, pa i aktualni umjetnički ravnatelj INK-a Matija Ferlin je dijete ove kazališne kuće. Koliko su samo sati tu provodili, koliko proba, prije i nakon škole, a nerijetkom prije i nakon, sjećam se njihovih majki koje bi im nosile za jesti, neki su bili jako teški za jesti, prisjeća se Clara Chiara.

Pod četiri ravnatelja

Radila je i s četiri ravnatelja, kada je počela raditi, ravnateljica je bila Davorka Lovrečić, kasnije Robert Raponja, pa Saša Broz i na kraju Gordana Jeromela Kaić, potpuno različite osobe, s različitim pristupima, no upravo ju je takvo iskustvo, veli, obogatilo i oblikovalo.

- Posao koji sam radila nije bio uvijek lak, ali ne bih ga nikada mijenjala. Pitate me za neku posebnu zahtjevnu epizodu? Nema teških epizoda, treba jednostavno raditi, prilagoditi se, snaći se. Nekada je primjerice cvijeće za scenu ili glumce kasnilo, pa je i to bio problem. Premijera je i morate se pobrinuti da se popuni gledalište i da svi uzvanici budu dobro smješteni, što nije uvijek bilo lako. Nekada uzvanici s pozivnicom ne bi došli, a nismo mogli prodati te karte, očekujući uzvanike, bilo je puno toga za riješiti. Jedan redatelj, nećemo spominjati imena, tijekom pripreme jedne predstave u Zagrebu, boravio je u hotelu, gdje su bili u tijeku građevinski radovi u jednom krilu. I znate kako to ide, buka, nervoza. Zvala sam vlasnika hotela, kojeg sam zatekla s obitelji na jednom od austrijskih skijališta koji je potom zvao šefa izvođača radova da promjene vrijeme izvođenja radova, da se redatelj stigne naspavati, jer kazališni ljudi nerijetku imaju čudne rasporede odmora i kreiraju noću, priča nam.

Bila je i, veli, svojevrsna druga mama svoj toj djeci, dramcima kada bi išli na gostovanja. Jedan je mali glumac morao, priča nam, imati uvijek puno telefonskih kartica da se sa svakoga odmorišta javi roditeljima. Roditelji su me »zaduživali« da provjerim da im djeca jedu, da ne bace marendu, da ne budu izbirljivi s hranom.

Rad s mladima

- Veseli me da s mladima u Dramskom studiju kvalitetno rade Andrea Gotovina, također dijete našeg kazališta, kao i Luka Mihovilović te Marijana Peršić, koja je jako dugo s nama. Sjajan je bio i Aleksandar Bančić, koji je s Valterom Rošom postavio sjajno djelo »Mistero Buffo«, koje godinama puni dvoranu i dobiva nagrade i aplauze. Kada su pripremali to djelo, rekla sam Roši, ta će predstava živjeti sto godina.

Prije rada u pulskoj kazališnoj kući, deset je godina predavala gitaru u rovinjskoj glazbenoj školi, što je također bilo lijepo iskustvo, u poticajnom okruženju rad s mladima.

- Imala sam i tri godine školu gitare Euterpia, a među mojim učenicima, što u Rovinju, što u Puli, bili su i sada priznati glazbeni pedagozi Domagoj Terzić, Vjekoslav Crnobori i Goran Benevrkić te Giuseppe Bartoli, veli Clara koja nakon 42 godina staža neće mirovati, već će nastaviti voditi mandoliniste KUD-a »Lino Mariani«, mješoviti ližnjanski zbor Kuje, a njezin je hobi vrtlarstvo, šetnje, bicikl, šparuge, iako se boji zmija… Može i pokoje putovanje, npr. Francuska, a u planu joj je i učenje francuskog jezika.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum