Marija Pletikosić izradila je lutke za predstavu Teatra Naranča "Tarzan" koja će sutra u 18 sati biti upriličena u dvorani narančastih stolica Dječjeg kreativnog centra.

Na pitanje je li je bilo zahtjevno i izazovno kreirati lutke za predstavu poput "Tarzana", navodi "moram priznati da je posao za predstavu "Tarzan" bio zahtjevan i izazovan".

- Za mene kao umjetnicu je dobro istraživati i raditi nešto novo, tako da sam se sa zadovoljstvom i malom dozom straha upustila prvi put u izradu ovako velikih lutaka. Srećom, imala sam dovoljno vremena za detaljnu realizaciju i odabir materijala. Lutkarstvo mi daje slobodu, tako da sam i ovaj projekt kao i svaki do sada prihvatila kao izazov i igru iz koje se izrodi mnogo novih znanja i vještina, kaže Marija Pletikosić.

Upitali smo je i za viziju te predstave koju je imala prilikom realizacije lutaka.

Zanimljiv kazališni komad

- U suradnji i dogovoru s cijelim timom polako sam počela dobivati jasniju sliku što oni žele i što bih ja mogla napraviti kako bismo ostvarili zajednički cilj. Okvirno sam znala kako bi scenografija trebala izgledati, što mi je olakšalo odabir boje i veličine lutaka. "Tarzan" je zaista zanimljiv komad za kazališne daske. Gledala sam filmove i crtane filmove, ali u sjećanju mi je najviše ostala igrica na PlayStationu, što mi je i bila prva asocijacija na samu scenografiju. Vizija mog Tarzana je bila bogata scenografija s visokim stablima po kojima Tarzan klizi i skuplja zlatnike, velikih kamenja i mnogo užadi s kojih se njiše i skače. Opet, morala sam misliti na glumce i ostaviti im prostora za igru, tako da je moj doživljaj pao u vodu.

Moram pohvaliti zadužene za scenografiju koje su pronašle odlično rješenje kojim su dobile bogat i mističan izgled džungle s jednostavnijim rješenjima i tako ostavile prostor za glumce i velike gorile. Kreiranje gorila je bilo posebno zahtjevno. Volim kada je zahtjevno! Naime, lutke su kompleksne pa je i sama izrada zahtijevala mnogo truda, volje, znanja i strpljenja. Proces je bio dinamičan i zabavan od samog istraživanja izgleda, kretnji i ponašanja gorile, pa sve do odabira prikladnih materijala i tehnika za izradu. Upute koje sam dobila su kako lutke trebaju biti veće od Tarzana i lagane da lutkar može igrati s njima. Tu sam se prvi puta susrela s materijalom poput aluminija koji je lagan, a čvrst da lutka stoji uspravno i da se ne lomi. Izrada aluminijske konstrukcije koja se nalaze ispod krzna je bila izrazito zahtjevna.

U početku sam imala strah dok nisam započela oblikovati lutke te raditi pokretne zglobove ruku i vrata. Kada sam shvatila što mi sve materijal dopušta, upustila sam se u igru i iz koje sam dobila ovakav rezultat. Suradnja s glumcima i ostatkom ekipe prilikom realizacije predstave tekla je glatko. Osjećala sam da imaju povjerenja u mene i da vjeruju u moj rad jer većinu posla obavljam kući udaljena 450 kilometara tako da im donesem već gotov rad na kojem odradimo minimalne prepravke tijekom proba. U kazalištu se osjećam uvijek dobrodošlo i kao dio tima što puno govori o njima i radnoj atmosferi. Svi su voljni priskočiti u pomoć i smatram da su zaista cjelokupan tim koji će nastaviti stvarati zanimljive priče, kaže naša sugovornica.

Kad na scenu dođu gorile

- Mislim da će djeca biti opčinjena cjelokupnom predstavom. Sjednem u publiku i stavim sebe na njihovo mjesto. Sam pogled na scenografiju i ambijent koji je stvoren na sceni će ih ostaviti bez daha. Pitam se kako će reagirati kad na scenu izađu gorile. Vjerujem da će na trenutak pomisliti da su prave i da će biti očarani njihovom veličinom i izgledom. Sigurna sam kako će djeca nakon predstave oponašati likove iz predstave, neki će se pronaći u likovima Kale, Kerchaka i Terka, a neki u likovima Tarzana i Jane.

I mladi glumci glume u "Tarzanu". Matko Buvač u predstavi glumi glavni lik, Tarzana.

- Nakon dugo vremena ne igranja u predstavama za djecu, evo me ponovno u Naranči gdje sam igrao svoju prvu profesionalnu predstavu za djecu, i to u priči koja obilježila moje djetinjstvo. Ne znam koliko puta sam Tarzana gledao kao klinac, a danas ga mogu i ja igrati. Cijeli rad na predstavi je proletio, izuzetno zanimljivo je bilo postavljati predstavu u prostoru i u istom tražiti lik Tarzana, kako se kreće, govori, ponaša… Prezabavno je da u predstavi sudjeluju i mali dramci, tako da je većina proba prošla kroz zabavu i ‘ajmo reći pravu igru.

Osim dramaca kao partnera, i kolega na sceni su partneri i velike lutke gorila. Igrati s lutkom kao partnerom, i to pogotovo te veličine je bilo novo i zanimljivo iskustvo. Songovi su odlični i savršeno se uklapaju u cijelu priču. Presretan sam što sam dio ove predstave i nadam se da će djeca uživati u njoj koliko smo i mi kad smo je stvarali, kaže Matko Buvač, odnosno Tarzan.

Mathilde Vukosavljević je pak u predstavi gorila Kala.

- Proces rada na predstavi "Tarzan" bio je pun vesele atmosfere, novih lutkarskih tehnika i saznanja. Obzirom da se do sada nisam susrela s ovakvom animacijom bilo je i poprilično zahtjevno, ali obzirom da su kolege pomagale na koji god način su mogle, brzo smo došli do davanja duše i života lutki. Cijeli ansambl je kroz period proba bio pun različitih ideja, veselog i pozitivnog duha pa su tako i same probe prolazile bez ikakvog stresa.

Lijepo je proći kroz cijeli proces rada na predstavi nakon što sam se vratila s akademije, jer sada imam ponovnu priliku sjetiti se kako mi je bilo prije, za vrijeme i nakon akademije te imati svijest o tome koliko sam naučila i koliko je još toga ispred mene. A također sam ponosna na dramce iz našeg dramskog studija jer, kao jedna od voditeljica, uz Vlatku Rubil, imam priliku gledati njihov napredak i rast u kazališnom svijetu, kaže Mathilde Vukosavljević.

Povezane vijesti

• Premijera "Alise u zemlji čudesa" Teatra Naranča
• IRIN ŠIME RABAR: Lutkaru je jedino ograničenje njegova kreativnost