Istarsko narodno kazalište
"Klown": Tuga, smijeh i izgubljenost u modernom svijetu
(Snimila Stephany Stefan)
Zadarski plesni ansambl preksinoć je gostovao u Istarskom narodnom kazalištu s multimedijalnom predstavom "Klown" autorice i koreografkinje Mateje Bilosnić. Naoko jednostavna predstava u kojoj je ples važan, ali ne i najvažniji "tekst", zapravo je ozbiljna priča o egzistencijalnoj krizi jednog klauna, a klaunovi su oduvijek bili simbol podvojenosti.
Klaun u depri
Vidjeli smo uostalom filmove, predstave i spotove u kojima klaunovi nose svoje našminkano lice i nacrtani osmijeh koji često nije pravi. Da ne idem sada previše u prošlost podsjećam samo na Phoenixovog Jokera kao lika iza čijeg se bolesnog osmijeha krije trauma. Iako ovaj "Klown" nema (puno) veze s "Jokerom" i cijelom tom pričom, i on, odnosno ona, se bori sa životom u kojem se kreće kako netko drugi svira, u kojem osmijeh i šminka nevješto sakrivaju depresiju.
- Ja sam u depresiji, zato ste i vi!, poručuje publici protagonistica predstave te objašnjava da »nikog nije briga za vaše mentalno zdravlje«. Ona se pita što je stvarnost i bori se sa vlastitom savješću. A što je istina? Bilosnić ne nudi jasan odgovor, ali »Klown«, premda predstavlja potragu za smislom, više djeluje kao poziv jedne usamljene, izolirane duše koja bi više od smisla života htjela pronaći nekog tko će je razumjeti, prihvatiti, nekog s kojim će moći podijeliti svoju bol u smislu da si rastereti dušu u modernom svijetu gdje na pojedinca utječe jedan virtualni svijet u kojem se lako spojiti ali teško povezati (na nekom dubljem nivou). Bilosnić pazi, i to uspješno čini, da svojim klaunovskim cipelama ne zagazi u blato još veće depre te da tako izmori publiku, iako oni zvukovi na sredini znaju biti iritantni no cijela priča ima jedan dobar tempo u kojem se suspregnuta tuga izmjenjuje sa smijehom i kratkim sudjelovanjem publike. Tako da, iako sam klaun, odnosno klaunica, nije baš u nekoj ravnoteži, sama predstava jest.
Ciklus plesa
Nakon predstave, s autoricom je, u prostoru koji možda postane kafić kazališta, preko puta blagajne, popričao umjetnički voditelj INK-a Matija Ferlin, koji je objasnio da je s ovom predstavom otvoren novi ciklus plesnih predstava u INK-u. Dobar dio inače ne baš brojne publike ostao je da bi čuo što Bilosnić ima za reći, tim više jer joj je ovo bio prvi nastup u Puli.
- Kada sam se odlučila baviti ovim pozivom otkrila sam da je sjajna prilika kroz svaki projekt naučiti nešto novo, kaže Bilosnić koja je bila puno angažirana u dramskim predstavama te je imala priliku vidjetikako glumci rade i odlučila to probati. »Htjela sam stajati ispred ljudi s nečim što još uvijek ne znam sto posto i da će me to natjerati da još bolje izbrusim, naučim, izvježbam. Neke stvari se plesom ne mogu reći, pa mi je taj odlazak u jezik bio prirodan«, kaže Bilosnić koja je zbog toga krenula pisati songove koji objašnjavaju o čemu se u ovoj predstavi radi tako da je došla ta multimedijalnost.
Predstava je inače na engleskom, za koji Bilosnić podsjeća da je jezik interneta, koji koristi svaki dan u bliskom susretu s tehnologijom koja je velika inspiracija za ovu predstavu.
- Drugo, engleski je dio Klownove maske. Da se igra na hrvatskom, ja to ne bih mogla izgovoriti, objasnila je Bilosnić, a i njen lik »izgleda kao Hrvat«, na što je publika prasnula u glasan smijeh.
Bila je to prilika da se popriča i o plesnoj kazališnoj sceni u Hrvatskoj, odnosno da se usporedi situacija u Puli i Zadru u kojem ima puno plesnih događanja. Ipak, oni koji se bave ovim poslom znaju da nije lako održati tu scenu na nogama jer nije sve samo u plesu nego i u promociji, pregovaranju s vlastima, traženju prostora, organizaciji gostovanja. Kao što je netko u publici primijetio, ova predstava bi mogla gostovati bilo gdje, ne samo u Hrvatskoj nego i izvan nje. Ferlin ističe da je plesna umjetnost u jednom trenutku bila »najizvoznija« predstava u Hrvatskoj, a kao što postoji filmski Hrvatski audiovizualni centar, Ferlin smatra da bi i za ples trebale postojati agencije koje bi se bavile webom, produkcijom, kartama, bukiranjem i sličnim...
Predstava iz lockdowna
"Klown" je nastao 2020., igrao je 15 puta, a Bilosnić se inspirirala s Laurie Anderson ili Philipom Glassom čiji se utjecaj vidi i u predstavi, što je istaknuo i Ferlin dodavši da "Klown" ima i taj "kabaretski kišobran", kako ga je nazvao. S obzirom da je predstava nastala za vrijeme lockdowna, bila je to prilika da se Bilosnić izdigne iz te opće depresije koja je tada vladala.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
