29. PUF
Dan posvećen rastu i nadi: Puljani zatečeni zalijevanjem panjeva na Giardinima u praćenju trećeg dana
Ariel Gelbart u predstavi "Prve stvari" (Snimio Dejan Štifanić / PUF)
Pomalo neobičan prizor zatekao je Puljane i njihove goste jučer na Giardinima gdje je grupa organizatora 29. međunarodnog kazališnog festivala PUF zalijevala panjeve posječenih stabala dok je iz zvučnika svirala Francijeva »Addio Pola«, a Tanja Ruta Grgić nosila stiliziranu liječničku odoru i svako malo prislonila stetoskop na panj. Performans je nazvan »Nevergreen: nikad na zelenu granu« i bio je posvećen upravo tim ladonjama koje su posječene.
Neobičan performans
- Drage Puležanke i dragi Puležani; ovo je naše drveće, čuvajmo ga. Uvijek se sve može spasiti. Zato smo zalijevali ove panjeve, jer uvijek ima nade da iz panja nastane drvo, poručio je umjetnički direktor festivala PUF Branko Sušac nakon performansa u koji se uključio i dio PUF-ovske publike. Na kraju ostala je ta nada da će stabla jednom ponovo izrasti i hladovinom prekriti centar Pule, kao što je ostala i vodom ispisana riječ »Stop« koja se ubrzo osušila i izblijedila. Program se potom ubrzo nastavio u Klubu & Knjižari Giardini 2.
Treća večer ove međunarodne kazališne manifestacije počela je u sjedištu Kazališta Dr. Inat u Rojcu predstavom »Prve stvari« autora Michaela Getmana. On je odmah na početku objasnio kako je došlo do nekih tehničkih problema te da predstava neće moći biti izvedena kako je prvobitno zamišljeno nego u jednoj drugoj verziji. Sat vremena kasnije bilo je jasno da je zabrinutost, iako logična i opravdana, bila i nepotrebna jer sve je funkcioniralo savršeno što se vidjelo i po više nego entuzijastičnoj reakciji publike. Da Getman nije rekao da nešto šteka, nitko to ne bi niti primijetio. Ipak, kako bi se prilagodio novonastaloj situaciji, Getman je nedgje na dvije trećine predstave još jednom izašao pred publiku i objasnio što se tu događa. Ukratko, radilo se o plesaču Arielu Gelbartu koji se kao lik u predstavi polako uči, raste i razvija.
U prvom dijelu tijelo je samo objekt bez ikakve subjektivnosti i emocija. U drugom dijelu on polako oktriva zvuk od ošita do usta i tako polako stvara riječi i uči komunicirati. Potom se njegovo tijelo, kako je objasnio Getman, »prilagođava unutrašnjem grooveu« uz zvuke Beethovena i polako padanje u trans te Arielu trećem dijelu istražuje geste, pojmove, ideje, riječi... Ovo je predstava o rastu, ne samo individualnom« - i dobro je da je Getman pojasnio neke stvari no time nije suzio prostor publici da sama izvuče svoje zaključke jer se fokusirao na ono najbitnije, bez pretjeranog širenja i želje da objasni baš svaki detalj.
Interpretacije i deliriji
Treći dan završio je performansom »Sampladelija u noći živih umrlika« u izvedbi DB Indoš Kuće ekstremnog muzičkog kazališta odnosno autora Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo koji, kako stoji u najavi, reanimira Matošev mit »umrlika« uslojavajući i remedijalizirajući tekstove, slike i zvukove, do hipertekstualnog delirija. Realiziran je u umjetničkoj suradnji s glazbenicima radikalne post-punk grupe Trobecove krušne peći, glazbenicima bivše grupe SexA i Evom Badanjek iz grupe Žen.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
