Zlatni susjedi

(Dejan ŠTIFANIĆ)

Ovih dana obilazimo mjesne odbore i pitamo ljude čime su zadovoljni, a što im u kvartovima nedostaje. Uz najčešće zamjerke na infrastrukturne, komunalne probleme, uočila sam jednu stvar karakterističnu za prigradska naselja. Rekli bi, nekadašnja sela.

I ovdje ljudi imaju problema koje bi voljeli riješiti, no stanovnici naselja poput Velog Vrha, Štinjana (a vjerojatno će tako biti i u drugima) kao pozitivne stvari u svojim mjestima stanovanja prije svega ističu - ljude. Točnije, dobrosusjedske odnose. Prednost je to života u manjim sredinama koje obiluju obiteljskim kućama, gdje svatko svakoga zna, naspram "košnica" nebodera i novoizgrađenih naselja na periferiji grada gdje se više niti pozdravlja onaj koji živi do vas.

Da dobar susjed zlata vrijedi, mogu potvrditi svi kojima kasno navečer ponestane mlijeka ili žlica šećera, a lokalni su dućani zatvorili svoja vrata. O tome imate li dobrog susjeda ili ne ovisi hoćete li sutra ujutro popiti kavu s mlijekom i hoće li vam kolač uspjeti. O dobrim susjedima ovisi i to koliko ćete se ugodno osjećati kada napustite kuću; hoće li netko baciti oko na sumnjive likove koji se oko nje eventualno motaju i što će poduzeti, a bit ćete sigurniji i kada ste sami doma. Dobrosusjedski odnosi donose sigurnost, ulijevaju povjerenje.

Na kraju krajeva, dobar susjed s vama uvijek dijeli višak žižula ili trešanja sa stabla. Donijet će vam glavicu salate koju je sam uzgojio iza kuće ili buketić prvih tulipana iz vrta. To je nešto što se ne može platiti ni kupiti novcem. Ni ući u gradski proračun.

Vrijednost dobrog susjeda možda najbolje znaju oni koji imaju loše susjede. Jer koliko vam dobar može poboljšati život, loš ga može zagorčati. Bukom, smradom, prepotencijom, svađom… I zato, njegujte dobrosusjedske odnose tamo gdje oni postoje i probajte pozdraviti svoga susjeda, ukoliko to još ne činite. Mnogo bi se dobra iz toga moglo izroditi.