PIŠE CHIARA BILIĆ
GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru
Arhiva
Konobari bi trebali imati beneficirani radni staž.
Čovjek na Badnjak pokaže svoje pravo, pripito lice. Izmigoljit će se na to zimsko jutro prosječan Hrvat, katolik, ateist ili budist, nema neke razlike, iz tople postelje s osmjehom od uha do uha. Taj dan će, svjestan je od trenutka kad otvori krmeljave oči, raditi skraćeno, a i ono što će odraditi, zna već unaprijed, bit će ofrlje i u opuštenoj atmosferi. Uz bakalar, kolače i francusku salatu. Onda će se s kolegama, prijateljima koje će sresti negdje usput, kao i s nekoliko članova uže i šire porodice, prije ručka tradicionalno zapiti u jednom od pulskih kafića.
Čaša, zna se, ne smije biti prazna. "Daj svima jednu na mene!", uzviknut će konobaru, negdje između ultimativnih glazbenih hitova, Vitasovićeve "Nisi više mala" i Severinine "Tarapane", veseli čovjek na Badnje jutro. Veseljkov će prijatelj do tog trenutka srušiti barem pet, šest praznih čaša, a pritom će đonom ugasiti, i to bez da trepne okom, nekoliko cigareta na ljepljiv, alkoholom zaliven pod. U neko vrijeme taj će isti shvatiti da više nema ni lipe u novčaniku. Mora do bankomata, ustanovit će lijeno. Konobar će stajati pred njim, nestrpljivo cupkati nogom. Zviždi mu svjetina, svi su žedni, a Veseljkova se družba pravi da ga ne primjećuje. Veseljkovom će prijatelju razborit konobar potom zamahati neplaćenim računom pred nosom, ne zato što mu se tako hoće, nego zato što je primoran. Netko će se već uhvatiti za džep, mora samo biti dovoljno ustrajan.
Jedina trezvena osoba na Badnjak u raskalašenom gradu prepunom Veseljkovih prijatelja je konobar. A i on si je popio barem jednu žesticu, morao je nekako umrtviti živce. Znojnih pazuha, orošenog čela i zadihan, od jutra uz macchiata toči kratke. Migolji među razuzdanom i razgaljenom ruljom s dupkom punim pladnjem u ruci, dok mu slonovsko pamćenje, na svu sreću, omogućuje da istovremeno zapamti tridesetak različitih narudžbi. Mijenja bačve piva kao na traci, prsti su mu smežurani od pranja suđa. On je istovremeno i DJ i psihijatar, s besplatnom ordinacijom na šanku. I sve će on to stoički podnijeti uz, malo možda kiseli, ali pristojan, uslužan osmjeh na licu. A Veseljko i njegovo društvo navrate i ostalih 364 dana u godini.
Konobari bi trebali imati beneficirani radni staž.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
