Zimski san

Ilustracija (Dejan Štifanić / Arhiva)

U ovo doba prošlih godina nije se znalo kuda ići od silnih događanja - Sa(n)jam knjige, predblagdanski koncerti, izložbe, predstave za velike i male te niz završnih predstava u svim školama, vrtićima, niz koncerata Muzičke akademije, gostovanja…

Roditelji su nerijetko bili na sto muka jer je istovremeno, eto, predstava u vrtiću mlađeg djeteta i nastup starijeg u Glazbenoj školi, a mlađi ima i predstavu s baletom… A tek druženja za kraj godine, kada su ugostitelji najbolje poslovali s domaćom klijentelom i kada je bio podvig naći slobodno mjesto za stolom.

U ovo doba i malo kasnije već bi počinjala "šuškanja" tko će nastupiti sljedećeg ljeta u Areni, a nešto kasnije slijedila je i potvrda imena velikih zvijezda. Sada se gleda kakva će biti situacija iduće godine pa da se održe zbivanja odgođena tijekom sezone jesen-zima.

Sada ostaje jedino imperativ čuvenog enciklopedista J. J. Rousseaua "natrag prirodi" te nešto malo događanja, po epidemiološkim mjerama.

Ukrasi su tu, svjetla, kava je za van, a misli su - samo da ne bude gore, a bolje će biti jednog lijepog dana, možda i prije.

Najbolje bi bilo odspavati zimski san i probuditi se na proljeće, negdje u doba kada je sve ovo i počelo, i misliti da je sve to bio samo san. Vidjeti po gradu prve grupe turista, živahnost i živost po ulicama, vrtićke predstave za Dan žena, događanja "po starom"…