Zdravlje za gotovo

(Snimio Danilo Memedović/Arhiva)

Koja je sličnost između Pule i New Yorka, mogao bi se zapitati prosječni Puležan i odmah ponuditi odgovor: Nikakva.

A zapravo ni ne sluti koliko je u krivu.

Korona je, na primjer, ista u New Yorku i Puli. A onda dolaze popratni problemi. Njujorški taksisti žale se da nema posla, nema turista ni školaraca koje bi mogli prevoziti, a nema ni poslovnih ljudi, jer oni rade od doma. Radnička klasa, ili ono što je od nje preostalo, ne vozi se taksijem. Sličnost je i u tome što je puno ljudi ostalo bez posla. Em nema posla, a ako ga i ima, njujorškim ga taksistima otima Uber, gledamo na dalekovidnici, u serijalu Gorana Milića o SAD-u.

Uberovce ne vole ni pulski taksisti, koji su svojedobno svoje nezadovoljstvo jeftinijom konkurencijom iskazali blokadom pulskih ulica. Bilo je slučajeva kad su u toj borbi za kruh uberovci bivali propušteni kroz šake. Sad nema ni posla, ni prosvjeda, ni fizičkih obračuna.

Između Pule i New Yorka ima i nekih razlika. U Americi se, slušamo dalje, zdravlje ne shvaća zdravo za gotovo: dvomjesečno korona osiguranje košta od 2.000 do 2.500 dolara. Dobra polica zdravstvenog osiguranja plaća se posebno i košta 300 dolara mjesečno. U Puli, koliko čujemo, još nema police za koronu. Ali ima depresije zbog korone, kao u Americi.

Svaki peti Amerikanac osjeća se usamljeno. Tome je uvelike pridonijela korona, koja i mnoge Puležane baca u depru. Jedan građanin požalio se da ga samoća ubija. Izađe u grad, a nigdje nikoga. Nema s kim prozboriti riječ. Skoro da bi volio dobiti koronu kad bi znao da će onda nestati i virus i depresija.