Zagonetna Pisaričkina hiža

(Petar STANKOVIĆ)

Ako s glavne ceste koja iz Barbana vodi prema Puli, skrenete desno kod spomenika, stići ćete do Bateli. Nedaleko ceste koja vodi prema njima, teško je ne zapaziti staru kamenu kuću koja je među lokalnim stanovništvom poznata kao Pisaričkina hiža. Ova velika, ponosita ruševina od koje su danas ostali samo vanjski zidovi, sada je u vlasništvu obitelji Ukota, a krije jednu sasvim zanimljivu priču koja zaslužuje biti detaljno istražena i zabilježena kao nadopuna povijesti Brabanštine, ali i cijele Istre.

"Petar Stanković bio je jako bogat i za svoju je ljubavnicu koju su zvali Pisarica sagradio kuću", priča se u narodu. Dakle, trač kaže da je jedan od najistaknutijih istarskih intelektualaca s kraja 18. i početka 19. stoljeća, kanonik Petar Stanković, imao ljubavnicu, te da je za nju izgradio ovu kuću nedaleko sela Bateli na ogromnom imanju. Stanković je bio zaista zanimljiv i svestran znanstvenik koji nam je ostavio interesantne projekte, baš poput Leonarda da Vincija. Ipak, ovaj se trač o njemu nije pokazao istinitim.

Naime, čitava je priča zaintrigirala arhitekta Antona Percana, velikog ljubitelja povijesti, da ju dublje istraži i otkrije pozadinu ove legende. Što je pritom razotkrio, izložio je kroz svoj rad "Ognjišta obitelji Stanković". U starim je katastrima otkrio da je ta kuća bila u vlasništvu stanovite Francesce Salamon 1882. godine. Istražujući rodoslovno stablo obitelji Stanković, saznao je kako se kanonikova sestra Adriana udala za bogatog barbanskog javnog bilježnika Alessandra Delletija i iz tog se braka 1809. rodio Stankovićev nećak Alessandro koji se oženio za kćerku barbanskog učitelja Ivana Malaboticha. Ta se kći zvala Francesca, a nadimak Pisarica dobila je jer je bila jedna od rijetkih žena, ali i pučana, koja je u to vrijeme znala pisati. Stanković je svoja imanja dvije godine prije smrti univerzalnom oporukom ostavio svom nećaku, a kada je on umro, naslijedila ih je Francesca. Svako novo otkriće Percana je još više čudilo i tjeralo da dalje istražuje, jer je tada bilo neuobičajeno čak i to da se žena upisuje kao vlasnica nekretnine, kao što je bila neuobičajena gradnja jedne ovakve urbane kuće u ruralnom području. Percan je zaključio da zgrada s prizemljem, katom i tavanom sigurno nije služila za stanovanje jer u njoj nije bilo ognjišta. Zanimljiva je i zato što je imala i obrambeni karakter jer ima uske prozorčiće, odnosno puškarnice. Isto tako vidi se, tvrdi Percan, da su ostavljeni elementi na kući koji ukazuju na to da će se ona nastaviti graditi, a po otvorima na zgradi vidi se da je u njoj trebalo biti neko veliko postrojenje. I tu mu je sinula ideja čemu je ova neobična kuća mogla služiti.

Poznato je da je Petar Stanković, između ostalog, izumio stroj za odvajanje i mljevenje koštica maslina, a u svom radu opisao je i kako bi trebala izgledati hala u kojoj će taj stroj biti.

- Sve je bilo spremno da postrojenja budu u toj zgradi i da to bude prva barbanska uljara. To su počeci industrije. Stanković je bio i veliki posjednik imanja, a možda su oko te zgrade bili i nasadi maslina. Sada je tamo šuma. To nikad nećemo saznati. Kao ni to je li njegov izum ikada zapravo saživio i profunkcionirao, i to upravo u Pisaričkinoj hiži, zaključio je Percan.