Vrtić "Štefanija Ravnić" u domu fašističkog lidera

(Zvjezdan STRAHINJA)

Kad Miki Solus zapjeva "Pun mi je kufer - želim natrag u vrtić!", mogu samo napraviti đir oko umjetničke škole u Radićevoj, obilaziti visok zid kaskadnog dvorišta, viriti na prstima preko zida i prisjećati se kakav je to neograničen poligon dječje mašte i igre bio. U toj zgradi, gdje od 1994. djeluje Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna, nekad se nalazio Vrtić "Štefanija Ravnić", tada se i ulica zvala Omladinska, nekada su tu kmečali i igrali se mnogi danas ugledni Puležani dok su se mališanima mogli zvati.

Zgradu, zapravo jednu od atraktivnijih autrougarskih pulskih vila, koncem 19. stoljeća izgradio je Martino Prinz, ravnatelj Pokrajinskog suda u Puli, da bi je po završetku Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, kako čitamo u knjizi Branka Perovića "Austrougarske vile i kuće u Puli", prodao budućem pulskom gradonačelniku Luigiju Bilucagliji. I danas vila djeluje magično s ljupkim zelenilom uz cestu i ogromnim dvorištem u pozadini, sve do Kovačićeve ulice preko puta Pattinaggia. Kroz guste krošnje ladonja, pažljiv će prolaznik s nekadašnje ulice Muzio zamijetiti kvadratnu kulu s jugozapadne strane, ukrasni zidić sa secesijskim elementima na krovu, originalnu kovanu ogradu i još puno detalja koji otkrivaju dugu povijest ove zgrade, nekad vrtića, danas srednje škole.

A u povijesti joj je kao stanar i vlasnik zapisan i Bilucaglia, fašistički prvak u Puli. U Istrapediji ćemo pročitati podatak da je u vrijeme njegove uprave gradom od 1928. do 1934. utemeljen Istarski muzej i nogometni klub Grion, izgrađeno gradsko nogometno igralište i gledalište u Areni… No, ne treba zaboraviti da je ipak riječ o tipu koji je bio među utemeljiteljima fascia, a kako pokojni Perović piše, i na čelu Fašističkog borbenog odreda kada je 1920. spaljen Narodni dom u Puli, u prvoj akciji protiv Hrvata, ili Slavena uopće.

Nakon Drugog svjetskog rata kuća mu je konfiscirana, a Bilucaglia osuđen na 28 godina zatvora. I to je neka pravda, da su mu u obiteljski dom 1956. smjestili djecu (slavensku), a vrtić nazvali "Štefanija Ravnić", po istaknutoj istarskoj antifašistkinji, intelektualki, prosvjetarki, koja za razliku od Bilucaglie završetak rata nije doživjela.