Vlak za kopalce

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Zadnjih godina kada vidimo slovenski Zeleni vlak na tihom pulskom Željezničkom kolodvoru, znamo da je sezona počela. Voze oni i dalje svoje putnike iz Maribora, Celja, Zidanog Mosta, Ljubljane, Postojne i Kopra za Pulu, s tradicionalnim presjedanjem u Divači, kao prije 30 godina, u doba zajedničkih nam željeznica.

Ide Zeleni vlak svih sedam dana u tjednu, ovamo i onamo, bez obzira na praznjikave vagone i složene uvjete za prelazak granice, evo već druge korona-godine. Nije stao ni lani kada su granični prijelazi bili gotovo zatvoreni, kažu nam Puležani i istarski studenti koji se vole baš tračnicama dokoturati do slovenske metropole. Sada, naravno, s valjanim covid-testovima.

Ove sezone linija je proradila 17. travnja i ostaje u opticaju sve do 26. rujna. U Pulu vlak stiže u 10,43, a put Slovenije kreće u 17,57. Točno u toliko sati, upozoravaju nas na kolodvoru kada smo htjeli zaokružiti barem te sekunde, u našoj putničkoj memoriji posve nebitne. U 18 i 60 već izađe iz stanice, kažu na blagajni, ipak su to Slovenci.

Prije granice Zeleni vlak zastane na svim istarskim stanicama, u Vodnjanu, Kanfanaru, Sv. Petru u Šumi, Pazinu, Lupoglavu i Buzetu pa ga mogu koristiti i lokalni putnici. Naši su, posebno mladi, znali potegnuti vikendom do Ljubljane, na noćni provod, jer vlak tamo stiže oko 22.30, a ujutro u šest bi se ukrcali za nazad. Iako mu je vozni red prilagođen putnicima koji bi iz Slovenije do mora, pa i na vikend, a ne nama željnima željeznice, kontinenta i/ili Dežele, nije to samo Vlak za kopalce, kako nazivaju naši susjedi.