Virus je u gradu

Vijest se, poput virusa, proširila gradom i redakcijom.

Zapravo, ovdje je riječ upravo o virusu lijepog naziva. Korona virus zvuči nekako kraljevski i nitko ne bi pomislio da može uzrokovati bolest. Širi se Kinom, razmnožio se na jednoj tamošnjoj tržnici na kojoj se prodaje sve što se kreće i onda zaharačio svijetom. U karanteni je, pišu neki mediji, 32 milijuna ljudi. Ipak, nikad ne znaš kad će virus uhvatiti brzinu svjetlosti. Nisi se ni okrenuo i učas je u Europi, raspisali su se mediji. Sutra je, avaj, u Puli.

Prije toga svijet je zadrhtao pred ptičjom gripom. Sjećam se jedne mlade pulske obitelji koja je premrla od straha kad joj je ptičica, običan vrapčić ili neki sličan, jednako sitan stvor uletio u stan. I izazvao dar-mar. Vrapčića su skoro zatukli.

Ali, bio je jedan virus puno bliže Puli. U Jugoslaviji se 1972. godine pojavila velika epidemija velikih boginja, posljednja u Europi. Odnijela je 35 života, a zarazilo se 175 ljudi. Pretpostavlja se da je virus variole vere donio čovjek s Kosova nakon hodočašća u Iraku. Proglašeno je izvanredno stanje, a ljudi su masovno cijepljeni, bez iznimke. Na ulicama Beograda vladali su strah i panika. Na cijepljenje se čekalo u redovima. Goran Marković snimio je 1982. kultni film "Variola vera" inspiriran upravo tim događajima. Beograd je uspio preživjeti variolu veru, bolest lijepog imena.

Puljani bi, međutim, morali biti puno zabrinutiji zbog dobre stare trbušne viroze. Koja se, poput virusa, proširila gradom. Iako je, zapravo, ovdje riječ baš o virusu.