Vi ste ih gradili, mi ih nismo dirali

Pulska anegdota kaže da je car i kralj Franjo Josip I., kad je stigao na svečano otvorenje Mornaričke crkve 1898. godine, zagrebao noktima po njezinom pročelju. Odličnici Monarhije i Mornarice zabrinuli su se da je car nezadovoljan pa su ga pitali što nije u redu, a on da je na to mirno odgovorio: "Sve u redu, samo provjeravam je li ispod zlato, s obzirom koliko me koštala".

Smiješno, ali ne vjerujem da je namrgođeni car imao ikakvog smisla za humor, a kamoli sposobnosti izvesti tako dobru foru. Niti vjerujem da bi okrunjena glava iz dinastije Habsburg-Lothringen svoje njegovane nokte trošila o mramorni stup crkve podignute na brdu Sveti Polikarp.

Nedavno sam, pak, čuo priču da su se u poslijeratnoj Puli građani bavili otimačinom metala, sakupljali su ga devastirajući javne objekte, sve da bi prodajom sekundarne sirovine zaradili kakav dinar. Na meti im se našao i inventar Mornaričke crkve, a namjerili su se i na brončani kip anđela na zvoniku. Da se sprema neka nedolična akcija, primijetilo je jedno dijete iz susjedstva - tada dijete, a sada stariji gospodin koji mi i priča priču. Diglo je dijete buku, alarmiralo susjedstvo i, srećom, omelo pokušaj obaranja anđela.

Da se kolektivno baš i ne znamo odnositi s poštovanjem prema spomeničkoj baštini, sugerira i stubište koje od Ulice sv. Polikarpa vodi do Mornaričke crkve. To velebno stubište već je dugo ruglo grada - sagrađeno je prije samo 120-ak godina, a djeluje kao razvalina kakvog antičkog kazališta starog bar dva milenija. Pa se čovjek pita nije li netko taj nered u prostoru napravio tražeći "zlato" koje je prilikom gradnje crkve plaćao car Franjo Josip.

Jedna urbana legenda kaže da je neka austrijska delegacija stigla u Pulu pa se iščuđavala zapuštenim zdanjima iz doba Austro-Ugarske. Tko zna, možda baš pod stubama Gospe od mora?

- To ste ih vi gradili, mi ih nismo dirali, odgovorili su im Puležani, uvrijeđeni domaćini.