Vajk su tamo

Malo rimsko kazalište

- Tuda hi bude vajk, a sada kako za inat hi ni, rekao nam je radnik Arheološkog muzeja koji je prekjučer na Kaštelu, pored malog rimskog kazališta kosio travu.

- Prekjučer sam hi na portunu vidija dvi, a bilo hi je zabodenih i na stablu. I doli pod velikin stablon, a ki hi je pobra, ne znan.

Radnik koji se nije želio predstaviti niti fotografirati prekjučer nije vidio narkomanske šprice - o njima je dakako riječ - ali nam je zato objasnio da "oni" tu spavaju, drogiraju se, bacaju smeće. Ne koriste samo drogu posredstvom igala, već udišu i ljepilo, a vrećica ima svuda unaokolo, na tlu, povješanih na zidinama, u grmlju.

- A kese s ljepilom, nika jutra pune kante hi nosiš ča, kazao nam je radnik, ukazavši da hrpe smeća, unatoč čišćenju, danomice rastu.

Tako je tekao moj razgovor s neimenovanim radnikom muzeja. Razgovor se, doduše, nije dogodio jučer ni prekjučer, ali kao da jest. Objavljen je u našem listu 23. svibnja 1997., a mogao je biti objavljen jučer, danas, sutra. Ništa se spektakularno ne bi promijenilo. Možda bi igala bilo manje ili više od 20, koliko sam ih tog svibanjskog dana pronašla u Malom rimskom kazalištu.

I neki dan, kada je predstavljen ambiciozan projekt rekonstrukcije i konzervacije antičkog teatra, igle, smeće, grafiti i staklene krhotine bili su tamo. Postojani poput rimskog kamena. Ali ni on nije izdržao pod silom divljaka, koji su minulog lipnja razbili masivnu antičku ploču u podnožju teatra, debelu desetak centimetara. Samo na uklanjanje grafita Muzej godišnje spiska stotinjak tisuća kuna, a sad će morati izdvojiti i golem iznos za rekonstrukciju ploče.

Odsad više ne bi trebalo biti tako. Kazalište se obnavlja, ulaže se više od 17 milijuna kuna. Turisti bi trebali skrenuti sa "staze slonova", prstena koji okružuje stari grad i uspeti se prema rimskom kazalištu, pa i više, prema Povijesnom muzeju. Nalazište će se ograditi i zaštititi od devastacije. O špricama i krhotinama, ukoliko ih uopće bude, izvijestit ćemo u idućoj reportaži.