Vado a čor la potvrda, xe un po' - sclebez

Ilustracija (Unsplash)

Istrovenetski govor uvršten je u popis zaštićene nematerijalne kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a brojni se Puljani služe tim govorom. Još je više onih koji se koriste mješavinom istrovenetskog, čakavskog, talijanskog i hrvatskog jezika, uz pokoji neologizam, dakako.

U stilu "vado a čor la ispričnica" ili "vado cior la potvrda in Dom zdravlja", no, sve to čini bogatu jezičnu baštinu i raznolikost, nešto po čemu se ovaj kraj razlikuje od drugih geografskih areala.

Persigo, cotoler, cuciar, piron, pignata, cucal, sugaman, cavei, incarigar… za neke je riječi lako pretpostaviti o čemu se radi.

Persigo je tako primjerice breskva, odnosno talijanski književno pesca. Cotoler dolazi od cotola, što znači suknja, pa bi taj cotoler bio, recimo švaler, onaj koji voli žene. Cuciar, talijanski cucchiaio je žlica, a piron, slično kao na čakavici pirun, odnosno vilica. Pignata slično i kao na nekim čakavskim govorima, pinjata iliti lonac, a sugaman je šugaman ili, književno, ručnik.

"La pasegiava con un bel mauco". Dijalekt dakle, je bez duplih slova, a to bi značilo da je šetala s lijepim maucom. Što je to mauco? Zar možda neka vrsta ultimativnog gadgeta, neki križanac psića, pošto svi vole biti jako trendy u zadnje vrijeme, ili pak, nešto deseto? U ovom slučaju, taj mauco je mladić, komad, frajer, kakogod.

A osoba koja voli klatiti ide - a torsiolon. Jaso je ni manje ni više nego - ghiaccio, odnosno led, a carega je stolica, slično kao u nekim čakavskim govorima. A neke su stvari napravljene - sclebez. No, očuvanje dijalekta nije napravljeno sclebez, već na vrlo koristan način. Pomislimo samo na majice s tim riječima koje je nedavno tiskala pulska Zajednica Talijana. Zaista hvalevrijedno.