Umjetan život i pravi bor

Ilustracija (Pixabay)

Do ove godine strašno sam zagovarala kupovinu umjetnog bora, iz ekoloških pobuda. Žao mi je tih silnih stabala. A umjetni bor mi je baš odgovarao. Izvadiš ga iz kutije, ukrasiš i pospremiš u istom izdanju do iduće godine.

Plus - nisi gubio vrijeme na usisavanje iglica. No, kolikogod lijepo i raskošno djelovao, bio je nekako bez duše. Kao i neki ljudi - lijepi, ali bez duše. Ili kako bi po domaću rekli - bez šuga.

Takva je i božićna, novogodišnja; kako vam drago, jelka. Bez mirisa je kao bez šuga. A u ovoj korona šugavoj godini, bez šuga, bez mirisa i okusa, mirisni pravi bor je poželjniji nego ikada. On je taj moment normale u novom (ne)normalnom kada je sve oko nas umjetno. Fake news, fake hrana, realno je zamijenilo virtualno. Online je posao, škola, kupovina, ljubav. Virtualni su koncerti koji to nisu, putovanja koja to nisu i iskustva koja to nisu. Ukratko - živimo imitaciju života.

I onda, ako je život umjetan, pa neka onda barem bor, odnosno jelka bude prava. Više čak i nemamo ispriku da nemamo vremena čistiti stan od razasutih iglica. Vremena uglavnom imamo više nego ikada, a iglice su miris na vrijeme kada je sadašnjost bila znanstvena fantastika. Osim toga, zaradit će i prodavači. Bolje oni, nego korumpirani političar(i) koji će te šume prodati nekom stranom kapitalu, a ovi ih posjeći da bi izgradili hotel ili dobili proviziju od namještaja, a mi ćemo bor, pod nekim drugim made in, kupovati po višestrukoj cijeni.

Bor je ove godine više od ukrasa, on je metafora života. Umjetni bor spremamo za bolja vremena u kojima će život biti - pravi.