Ulica Pabla Picassa

Stari novinski članci otkrivaju nam zanimljivosti i bisere iz pulske povijesti, a kada je riječ o nazivima pulskih ulica i kvartova, polemike nikada ne nedostaje, iako je sadašnji stradarij "aktualan" već duže od četvrt stoljeća.

Stradarij je ustvari preslika povijesnih prilika koje su se događale u jednome gradu kroz stoljeća jer su u biti svi povijesni događaji, neki u manjoj, neki u većoj mjeri odredili nazive ulica.

Poznati pulski arhitekt Attilio Krizmanić više je puta održao predavanja o nazivima pulskih ulica, a upravo je on početkom devedesetih godina prošloga stoljeća zajedno s vrsnim poznavateljima Pule i njezine povijesti Miroslavom Bertošom, Brunom Flegom, Robertom Matijašićem i Josipom Orbanićem bio u komisiji koju je imenovala tadašnja Skupština općine Pula da razmotri prijedloge preimenovanja gradskih ulica.

Mnogi Puležani i dalje imaju naviku spominjati ulice po prošlim imenima, po onima iz njihove mladosti, djetinjstva ili jednostavno kako su naučili pa ih zovu "ex Omladinska", "Ex Prvomajska", možda su jedino Giardine uvijek zvali Giardini i Korzo, čak i u doba kada se taj trg - dugi niz desetljeća - zvao Trg bratstva i jedinstva.

Pula je, općepoznato je, tijekom svoje burne i bogate povijesti kao grad više puta "zaboravljana", mijenjala je države, vlasti, širinu i dužinu, sjetimo se samo dokle je sezala nekadašnja Općina Pula. Zato nikoga ne treba čuditi multikulturalni duh ovoga grada: zanimljivo, kada su građani predlagali imena ulica, zabilježen je i prijedlog jedne Puljanke da se njezina ulica nazove po Pablu Picassu.