Puntižela. Pun kamp. Vrijeme radnje 19.15 sati. Zalazak sunca kao s turističkih brošura. Kada pritom dodamo brijunski arhipelag ispada čista idila. Odmor kakav svatko priželjkuje. To je taj turistički moment. Trenutak za pamćenje ili, suvremenije, trenutak za selfie.

Smiraj dana nakon paklene vrućine poziva na ugodu i kontemplaciju, laganu večeru uz zalazak sunca. Prava romantika. Pomislio je to i turist iz kampa.

Želio je taj trenutak provesti u što ugodnijoj atmosferi. Na plažu, rub stijene metar od kupača sa svake strane jer u to doba ih još itekako ima, položio je svoje kuhalo/pekač. Upalio ga je. Plažom se lagano nenametljivo proširio miris ulja, ne za sunčanje, Ambre Soleira, već ulja za pečenje. Zadovoljno je hodao. U ruci je mahao s hvataljkom. Istovremeno je u moru iskočilo jato riba. I onda je izvadio plijen, odnosno njegov ulov i položio ga na pekač. Hrenovke su se počele krčkati. Miris se proširio plažom.

Supruga je sve to ovjekovječila mobitelom. Njega s pekačem i ulovom. Potom njega s djetetom u naručju i hrenovkama. A onda je on snimao suprugu i dijete s večerom i naravno, zalaskom sunca.

Kakvo veselje. Česi kao nekad. Ne zato jer nemaju, već jer su pametni i informirani. Ako u istom kampu na štandu kilo marelica košta 45 kuna, koliko bi ga tek koštalo meso?

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru