Tržnica bez trgovaca

Prazna pazinska tržnica (M. RIMANIĆ)

Pazinska gradska tržnica, barem onaj njen zeleni dio, ovih je dana prazan. Nema OPG-ova koji bi tijekom tjedna, osim subote, svoje proizvode nudili Pazincima. Glavni je razlog što se mnogi snabdijevaju u supermarketima, ali i što je sve manje domaćica koje dnevno nabavljaju namirnice.

Budući da nema potražnje, čak ni smanjena ponuda nije potrebna. Ova činjenica, dakle prazna tržnica, mogla bi biti tema za brojne analize, ali jučerašnja slika prazne tržnice podsjetila me na raspravu održanu proteklog petka u pazinskom kaštelu u povodu Noći muzeja. Raspravljalo se, u sklopu prigodne izložbe "Priče o pazinskom gospodarstvu: u susret obljetnicama", o pazinskom gospodstvu u drugoj polovini 20. stoljeća.

Jedno od većih tadašnjih poduzeća, o kojima se govorilo bio je PPK Pazin (Poljoprivredno prehrambeni kombinat Pazin) koji se, uz ostalo, bavio i otkupom viška poljoprivrednih proizvoda. Budući da tada nije bilo registriranih Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva proizvodi su kupovani od svih koji su ih dovezli na otkup. U Pazinu se otkup vršio u zgradi u ulici Soline, na izlazu iz grada prema Rijavcu. Na prostoru današnjeg Spomen doma i uz Pazinčicu mnogi su Pazinci imali vrtove. Danas, kad se to naziva 'urbani vrtovi', u gradu imamo Spomen dom, a uz Pazinčicu šikaru.

Dakle, svaki vlasnik vrta mogao je višak svojih proizvoda prodati "kombinatu", a "kombinat" bi već iduće jutro to ponudio u gradskim voćarnama. Dakle, povrće uzgojeno u Pazinu moglo se u to vrijeme nabaviti u čak šest gradskih dućana raspoređenih od Štranjge do prilaza željezničkom kolodvoru. Dakako, djelovala je i tržnica, najprije na Starom trgu, a kasnije na mjestu postojeće. Uz to, "kombinatu" su viškove dovozili i seljaci iz okolice. Zahvaljujući tomu, središnjom se Istrom prostirao kultiviran krajolik, a na tržnici i u voćarnama nudilo se svježe domaće voće i povrće. U krajoliku prošaranom njivama i pašnjacima nije bilo medvjeda, divljih svinja, niti čagljeva. Bilo je daleko manje srna i lisica, a time i više zečeva. Uz to i oni koji su se samo hobistički bavili poljoprivredom mogli su prodati višak svojih proizvoda. I što nije zanemarivo, Pazinci su svaki dan imali svježe povrće uzgojeno u gradu ili u njegovoj bližoj okolici.

Danas se na poslu provodi veći dio dana, pa i oni koji se hobistički bave vrtlarstvom uzgajaju povrće isključivo za vlastite potrebe. Takvi su sve rjeđi pa je gradski prostor namijenjen urbanim vrtovima uz "Rimski put" i dalje zarastao u šikaru. Tržnica je tijekom tjedna prazna, a Pazinci, ma zapravo svi u Hrvatskoj, kupuju uvelo i smrznuto povrće tko zna od kuda i tko zna kakve kvalitete.