To se Bimbu snilo

(Danijel BARTOLIĆ/CROPIX)

Akutni problem nedostatka stanova za radnike brodogradilišta Uljanik može se riješiti jedino većim izdvajanjem sredstava iz bruto osobnog dohotka. Naime, akumulacijom po stopi od 6,5 posto godišnje se gradilo oko 40 stanova, nedovoljno ni za radnike koji su odlazili u mirovinu, a i nije im bio riješen stambeni problem. Zbog takve situacije kolektiv se nalazi na početku velike akcije da se povećaju sredstva za izgradnju stanova sa 6,5 na 10 posto iz bruto osobnog dohotka zaposlenih. Jedino na taj način osigurat će se sredstva za izgradnju više od 100 stanova godišnje, čime će se donekle ublažiti stambena kriza u ovoj radnoj organizaciji u kojoj je zaposleno 6.000 radnika.

Tako je, prije 40 i više godina, za Hrvatsku televiziju izvještavao pokojni Branislav Bimbašić, jedan od ključnih ljudi HTV-ovog centra u Puli, kasnije voditelj kultnog kafića Uliks i inicijator postavljanja skulpture Jamesa Joycea ispred zgrade na Portarati u kojoj je pisac radio. Nabasala sam na njegov izvještaj u bespućima društvenih mreža, a javnost je na lani preminulog novinara podsjetio pulski glumac Igor Galo, koji se pita je li to Bimbo sve izmislio jer se 40 i nešto godina poslije sve čini kao san.

"To nije moguće, to se Bimbu snilo, toga nije bilo. Njegovi su izvještaji crno-bijeli. Da je bilo kolora, kako bi nas farbali. Nažalost, kako odlaze ljudi, odlaze i uspomene, a onda dolaze povjesničari... koji povijest urede - onako kako treba!", napisao je Galo.

Akutni problem Uljanika je taj što brodogradilišta više nema, nema više radnika ni njihovih stanova. Nema više samodoprinosa, Uljanikovih parcela a na njima radničkih kuća. I ne, to nije san kao što se čini i kao što se činilo da je Bimbo sve to sanjao i izmislio.