To bi bilo to

(Snimila Mirjana Vermezović Ivanović)

Zamislite da doma štemate pločice radi postavljanja vodovodne cijevi i onda, nakon što radovi budu gotovi, kanal fino popunite betonom. Pločice više ne možete vraćati jer ste ih razbili prilikom radova, a i zašto biste ih ponovno postavljali kad stvar funkcionira, voda teče kroz novu cijev i to bi bilo to.

Tako nekako razmišljaju izvođači radova na pulskim ulicama i oni koji su ih tamo uputili: nakon što raskopaju dio asfalta ili kamenih ploča radi dovođenja nekakvih instalacija, kanal fino zatrpaju i stvar je riješena. Glatke kamene ploče ispred Robne kuće u centru grada izdržale su puna četiri desetljeća, sve do proteklog tjedna kada se ondje kopalo radi dovođenja struje za jedan poslovni prostor. Umjesto da se ploče podignu i nakon radova vrate na isto mjesto ili postave nove, stvar je riješena na najjednostavniji i najbrutalniji način. Ploče su razbijene, a kanal popunjen cementom. Struja je dovedena i to bi bilo to. Ispred Robne kuće, nekad pulskog ponosa, današnjeg rugla, nalaze se jednako ružne, uništene ploče i vidljivi tragovi krpanja.

Slično nasilje nad urbanim prostorom odvijalo se desetljećima ranije na raznim pulskim lokacijama, a možda najdrastičniji primjer nalazi se na Korzu, ispred stambenih zgrada, gdje je intervencije na tlu platilo lijepo ciglasto popločenje postavljeno prije gotovo stotinu godina. O tom je ruglu prije 11 godina za naš list pisao arhitekt Franc Ancelj, minuciozni kroničar pulskog urbaniteta.

"Drevne su pulske gradske zidine sačuvane (a i to tek djelomično) samo na dva mjesta: između Portarate i kina Valli te od taxi-stanice do Dvojnih vrata. Prostor između ta dva segmenta ispunjen je trima kućama, od kojih srednja svojom impozantnošću privlači posebnu pažnju. Izgrađena 1930-ih, na katovima je imala luksuzne stanove, a u prizemlju finu kavanu i kino. A kad je već kuća bila otmjena, takav je morao biti i nogostup pred njom. Pa je lijepo popločen crvenosmeđom keramikom. Štoviše, nobl je pločnik položen i duž susjednih kuća, pa se lijepo prostirao doslovno 'od zida do zida'. Jasno, radi nužnih radova u podzemlju kasnije je bio raskopavan. Ali ne i čestito obnovljen. Te je danas savršena ilustracija 'brige' za pristojan imidž (barem centra) grada."

Tako je pisao Ancelj 2010., a mi potpisujemo 2021.