Tankoćutni Puljani

(Zvjezdan STRAHINJA)

Puljani se hvataju za glavu čim netko spomene oblačan ljetni dan. Jer on znači kaos u gradskom prometu. Vicijani građani naviknuli su da nema kolona, da se od jednog kraja grada do drugog stiže za desetak minuta. I onda im ulete turisti koji, umjesto da borave u svom prirodnom okruženju (na plaži, u bazenu, hotelu, apartmanu), nahrupe u Pulu. Kao da jedva čekaju naoblaku pa da obilaze znamenitosti. Zar ne mogu to činiti kad je u hladu 30 i kusur stupnjeva? Ne, oni se baš okome na nas kad malo popusti vrućina. Pa stvaraju gužve i nama, domorocima, zagorčavaju fino posložen život.

Ali opet, ni sunčan ljetni dan Puljanima ne odgovara. Onda se žale da nema turista, da ništa ne troše, da je općenito situacija loša. A kad navečer, nakon napornog radnog dana, napokon malo zasjednu u svome domu, otvore prozore da uđe friška arija, natoče si čašu kakvog osvježavajućeg napitka, zapuhne ih nepodnošljiv ulični žamor, zvuk iz nekog kafića koji na njihovu žalost radi do dva ujutro, koncert u daljini čiji su organizatori namjerno usmjerili zvučnike u smjeru njihovih životnih prostora.

Puljane ljeti zapravo napadaju sa svih strana. Neprijatelja je puno, teško se obraniti. Evo, jučer nas napala bura u kombinaciji s naoblakom. Nije to normalno. Pa se naravno stvorila i neopisiva prometna gužva. Jer jedna nevolja ne ide sama. Puljani su naučili to. Zato jedva čekaju zimu da se zašuškaju na kauču pred televizorom, da ih nitko ne dira, da ne čuju nikakve zvukove pod svojim prozorima. Takva smo mi bića. Tankoćutna.