Svijet za sebe

Ilustracija (Arhiva)

Oni imaju svoju rutinu. Svakodnevnu rutinu bez obzira na vrijeme. Dok se ostali lagano bude, spremaju za posao ili surfaju po netu, muvaju se po kući prije drugih obveza, jutarnji plivači su već u akciji.

U toplim ljetnim danima tamo su već u 6.30, a neki od njih već u sedam i nešto napuštaju svoje morske postaje. Drugi ostanu do 9, kada se plaže polako počinju puniti onim "običnim" kupačima, a neki pak ostaju tijekom cijelog dana - to su oni najizdržljiviji, najjači, kojima je dovoljno tek nešto malo vode, nešto voća i tako mogu čitav dan.

No, neki od njih su i zimski kupači, odnosno, preciznije rečeno cjelogodišnji, a drugi samo ljetni, od početka lipnja, eventualno kraja svibnja do kraja rujna, ovisno o vremenu.

Nekada se čini kao da se natječu tko će doći prije, tko će prvi do plaže. I bez ostavljanja luftića i šugamana, zna se gdje je čije mjesto, koja je stijena čija, nema tu podvala i prijevara, pa ni galebovi ne slijeću na njihova mjesta.

Ranojutarnjih kupača, ovisno o lokacijama, ima svih dobi, profila, ali ipak najčešći su oni stariji i žene. Istina, ima i onih mlađih koji, ovisno o drugim obvezama otplivaju svoju turu, no ovi nešto stariji imaju svoju rutinu, već su se počeli međusobno družiti.

Vrijedne žene pričaju o tome što će pripremiti za ručak. Ovo su jedini trenuci, sati kada se posvećuju sebi, a ne čuvanju unuka, kuhanju, pripremanju te dočekivanju i ispraćanju članova obitelji.

Pravi zen. More, još čisto, netaknuto, horizont, pjesničke misli, po okolnim stazama tek pokoji vrijedni trkač. Svijet za sebe, tako blizu stresu i vrevi, a opet tako daleko. Hmm, isplati se naviti budilicu.