Švercanje s varikinom i labelom

(Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

Uskoro bismo, najavio je nedavno za naš list dugogodišnji direktor Pulaprometa Igor Škatar, prijevoz u gradskom busu mogli plaćati mobitelom ili kartama s bar kodom kupljenima na kiosku. No, mnogi se vjerojatno i dalje živo sjećaju da smo se prije ovih plastificiranih beskontaktnih vrijednosnih karata koje punimo na kioscima, javnim prijevozom vozili pomoću kartonskih kartica - zelene su bile za gradske vožnje, a one ljubičaste za drugu zonu. Idemo li još malo u povijest, prisjetit ćemo se i šarenih plastičnih žetona.

Kartonske kartice su bile posebno zanimljive. Pravo vrelo za zlatna vremena švercanja. Jedna karta vrijedila je za dva smjera, a poništavala se na automatu pri ulasku u autobus. Datum ulaska u otisnuo bi se običnom tintom pa su bile pravi izazov za inovativne Puljane koji su vrlo brzo otkrili kako doskočiti (da ne kažemo prevariti) šofera, ali i kontrolora. Pa se tako jedna kartica koristila i po nekoliko puta, a kada je u bus zakoračio kontrolor, mnogi su izlazili iz njega i prije nego što bi stigli na svoju stanicu.

Karte su se tako, na primjer, mogle jednostavno premazati tankim slojem labela za usne kako bi se otisnuto, nakon izlaska iz autobusa, lagano prebrisalo. Neki su, prisjetili su se članovi Facebook grupe "Puljani, grad i neka prohujala vremena", umjesto labela na karticu lijepili selotejp kako se ona uopće ne bi poništila. No, ovaj je sistem bio rizičan: ukoliko bi u autobus ušao kontrolor, nije bilo drugoga nego - pobjeći van.

Postojala je jedna još zanimljivija metoda. Znam iz osobnog iskustva. Nakon što bi se kartica normalno otkucala i po potrebi pokazala kontroloru, kod kuće bi se umočila u otopinu varikine i vode kako bi "pečat" naprosto izblijedio. Nakon što se osušila kartica bi bila k'o nova i mogla se koristiti ponovno. I ponovno. Brisati "biljete" moglo se i običnom gumicom za olovku, no znali su ostati tragovi brisanja ili bi se kartica potrgala pa bi cijeli posao propao. Još se sjećam da je kartica po gradu za dvije vožnje koštala osam kuna. Dakle, vožnja je busom u jednom smjeru bila tri kune jeftinija, i bez da je koristite po nekoliko puta.